Cigarete, odvikavanje
Moderator: anex
-
WizzardFromBOZ
- Posts: 664
- Joined: 21/01/2007 17:14
- Location: where beautiful one day is, perfect the next.
#202
ne pusim i nemam problema s pusenjem. stavise, kvalificirani sam konsultant za odvikavanje od pusenja (Allen Carr jedan od strucnjaka na tom polju umro je od raka na plucima krajem prosle godine), ali pusi nekoliko meni veoma bliskih osoba i to mi dosta tesko pada. ne zbog toga sto mi smeta samo njihovo pusenje, vec zbog toga sto ne mogu nista uciniti za njih jer sami nisu spremni donijeti odluku za sebe.
inace, vrlo je vazno znati komunicirati s onima koji puse, jer su cesto ne samo veoma osjetljivi (pogotovo mladji) na bilo kakvo "popovanje" o stetnosti pusenja i ne shvacaju da pusenje nije toliko 'stvar izbora' (kako mnogi najcesce misle), vec je to veoma opasna zamka u koju su uhvaceni milijuni ljudi diljem svijeta.
onima koji su odlucili da prestanu pusiti preporucujem da se trude oduprijeti samo jednoj cigareti. onoj prvoj sljedecoj. ako u tome uspiju, a imaju velike sanse, nikada vise nece pusiti.
medjutim, kao sto netko rece, ljudi kad prestanu pusiti cesto pocnu bolje i vise jesti i dobju na tezini. zato je dobro ne uskracivati sebo zdravu hranu, vec planski poceti sa odredjenim fizickim.rekreativnim aktivnostima. to ce pomoci da se ne dobije na tezini (a ako se i dobije to nece biti mnogo) i da se poboljsa vasa kondicija i opce zdravstveno stanje.
inace, vrlo je vazno znati komunicirati s onima koji puse, jer su cesto ne samo veoma osjetljivi (pogotovo mladji) na bilo kakvo "popovanje" o stetnosti pusenja i ne shvacaju da pusenje nije toliko 'stvar izbora' (kako mnogi najcesce misle), vec je to veoma opasna zamka u koju su uhvaceni milijuni ljudi diljem svijeta.
onima koji su odlucili da prestanu pusiti preporucujem da se trude oduprijeti samo jednoj cigareti. onoj prvoj sljedecoj. ako u tome uspiju, a imaju velike sanse, nikada vise nece pusiti.
medjutim, kao sto netko rece, ljudi kad prestanu pusiti cesto pocnu bolje i vise jesti i dobju na tezini. zato je dobro ne uskracivati sebo zdravu hranu, vec planski poceti sa odredjenim fizickim.rekreativnim aktivnostima. to ce pomoci da se ne dobije na tezini (a ako se i dobije to nece biti mnogo) i da se poboljsa vasa kondicija i opce zdravstveno stanje.
- Šeherzada
- Posts: 7054
- Joined: 10/08/2006 00:01
- Location: Pod ovom kapom nebeskom i mojom dusom Bosanskom....
#206
Cigare! Otrov, neprijatelj u svakom mogucem pogledu. Neprijatelj zdravlju, neprijatelj ljepoti (koza, ten, zubi...). Mozda ste pomislili da sam okorjeli protivnik cigareta. Ma jok, uživam u njima. Pusim pa ne gasim.
Ali, izgleda da i tome dolazi kraj. Moram da prestanem sa cigaretama. Ne pusim "vec" osam dana. Zasto? Zato sto sam se jos pre cetiri mjeseca uvjerila da mi smetaju, skode mom zdravlju. Imam nesnosne glavobolje , I pored svega ovoga sto sam znala, nisam gasila. E, a sada tome polako istice vrijeme. Glava me neprestano boli (slabije ili jace) upravo posljednjih osam dana. Sada i da hocu ne mogu da zapalim, muka mi je, povraca mi se... A do prije 15 dana, popusim par cigareta, glava zaboli, popijem lijek, glava prestane, opet pocnem da pusim, opet glava, opet lijek i tako naizmjenicno. Cesto sam postavljala sebi pitanje, da li sam uopste normalna, sta to radim sa svojim zdravljem, da li je moguce da su cigarete jace od mene? I uvjek su pobjedjivale. Cini mi se do prije osam dana. Frka mi je, pusi mi se kad prodju bolovi, tj. kada se smanje. A onda, pomisao na sve one tegobe, ne dozvoljava da posegnem za njima. Prerano je govoriti o nekom definitivnom prestanku, ali mislim da ce ovi problemi koje imam, a na koje cigarete dodju kao so na ranu, uciniti da ih se polako oslobodim. Bice tesko, jer droga je droga (prije par dana razgovarala sam sa svojom sestrom - "HAjde pokazi mi da nisu droga", "Kako?", "Prestani da pusis". Izdrzala sam citava dva dana. Mislila sam da cu svisnuti. A kada sam poslije tri dana zapaila prvu cigaretu, sav svijet je bio moj.
Javicu, obecavam, ako i kada ponovo krenem sa trovanjem!
Ali, izgleda da i tome dolazi kraj. Moram da prestanem sa cigaretama. Ne pusim "vec" osam dana. Zasto? Zato sto sam se jos pre cetiri mjeseca uvjerila da mi smetaju, skode mom zdravlju. Imam nesnosne glavobolje , I pored svega ovoga sto sam znala, nisam gasila. E, a sada tome polako istice vrijeme. Glava me neprestano boli (slabije ili jace) upravo posljednjih osam dana. Sada i da hocu ne mogu da zapalim, muka mi je, povraca mi se... A do prije 15 dana, popusim par cigareta, glava zaboli, popijem lijek, glava prestane, opet pocnem da pusim, opet glava, opet lijek i tako naizmjenicno. Cesto sam postavljala sebi pitanje, da li sam uopste normalna, sta to radim sa svojim zdravljem, da li je moguce da su cigarete jace od mene? I uvjek su pobjedjivale. Cini mi se do prije osam dana. Frka mi je, pusi mi se kad prodju bolovi, tj. kada se smanje. A onda, pomisao na sve one tegobe, ne dozvoljava da posegnem za njima. Prerano je govoriti o nekom definitivnom prestanku, ali mislim da ce ovi problemi koje imam, a na koje cigarete dodju kao so na ranu, uciniti da ih se polako oslobodim. Bice tesko, jer droga je droga (prije par dana razgovarala sam sa svojom sestrom - "HAjde pokazi mi da nisu droga", "Kako?", "Prestani da pusis". Izdrzala sam citava dva dana. Mislila sam da cu svisnuti. A kada sam poslije tri dana zapaila prvu cigaretu, sav svijet je bio moj.
Javicu, obecavam, ako i kada ponovo krenem sa trovanjem!
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#207
Bas to !!WizzardFromBOZ wrote:...
onima koji su odlucili da prestanu pusiti preporucujem da se trude oduprijeti samo jednoj cigareti. onoj prvoj sljedecoj. ako u tome uspiju, a imaju velike sanse, nikada vise nece pusiti.
...
Poslije 28 godina zestokog pusenja prestao sam 1988. godine.
Jednostavno... prolongirajuci 'slijedecu' cigaretu. Nisam pusio tri godine. Kad
je poceo napad na Sloveniju... zapalio sam. Kako tad tako i danas.
Po izlasku iz konc. logora... depresija, insomnija... pusio sam nekoliko
mjeseci po 100-120 cigareta dnevno. Svakih 10-15 minuta jedna cigareta.
Danas pusim tridesetak cigareta dnevno... Peter Jackson, 1 milligram.
Pokusavao sam ponovo prestati, ali mi se to danas cini nemoguce.
-
leeloo
- Posts: 484
- Joined: 23/05/2002 00:00
#209
To sam i ja mislila... Ja i onako živac, još kad prestanem pušiti.... ima da ubijam.TGSTK wrote:Citam ove postove, i nesto me nagovara da i ja prestanem pusiti???? hmmm rado ali kako ( ters sam ) bez cigare ubijamodo probat, javim vam jel uspjelo
[jehovin svjedok mod] Ali fakat, knjiga Easy Way To Stop Smoking mi je pravo pomogla s tim... Cigara nema nikakve veze sa terslukom. Ti mislis da ima jer je u drustvu ukorjenjeno da nema. Ako zaista zelis da prestanes pusiti, procitaj knjigu i prestat ces... Fakat, nikada nisam vjerovala u te self help knjige... I prvu koju procitam, pomogne mi [/jehovin svjedok mod]
Imam knjigu u pdf-u na engleskom, pa ako neko zeli, ja mu posaljem.
- dr.gog
- Posts: 4960
- Joined: 09/09/2007 12:52
- Location: S@nitet-X
- Grijem se na: briketi kanabisa
- Horoskop: Vodolija
#210
Tokom uzimanja Zybana mogu se javiti simptomi depresije,kao i nakon uzimanja istoga.Kod mlađih osoba može doći do razvoja suicidalnih misli,a uzrok odn.biohemijski uzrok ove nuspojave je još predmet istraživanja.Isto važi za druge lijekove koji pomažu pri odvikavanju od cigareta,anapomena je rezultat statistički skupljenih prijava liječnika iz Engleske,Njemačke i nekih kliničkih ispitivanja u SAD.Također je bitno reći da je ipak procijenjena korist lijeka veća od rizika,(kad se sagledaju procenti..) pa ga se ipak isplati uzeti i pokušati ako već konzervativne metode ne daju rezultat(ali samo akogaius wrote:zyban.. 3 mjeseca bez cigara.. dvije hefte zyban uzimao.. i pa-pa cigarete..kupio već sebi poklon od love koju sam ranije godišnje davao za cigare..
ne daju..).
Usput,ne znam šta bi u Bosni bilo da se cijena cigareta podigne na recimo 7-8 KM npr.za standardne,omiljene marke?šta mislite koliko zakonsko ograničenje cijenama može pomoći?Prije nekoliko godina sam izvjesno vrijeme posjećivao sarajevsku Onkologiju,zbog bolesti bliske mi osobe,i uvidom u istorije bolesti--ljubaznošću kolega--se uvjerio vlastitim očima ,čitajući anamneze,da je 9 od 10 muškaraca s kancerom grla i pluća pušilo redfovito od 1 do 3 kutije.S tim oblikom raka ih je ,inače,i najviše bilo na odjeljenju.Najbizarnije od svega,a možda i od interesa za temu,jeste da sam najmanje 10 puta vidjeo iste te pacijente,sve sa otvorenim grlom(znate one jezive cjevčice koje vire iz sred grla van),kako puše oko klinike.Raspitao sam se naravno i poslije o stanju na klinici glede tih ljudi,i nijedan nije preživio više od nekoliko mjeseci,čak i uz terapije koje koštaju u prosjeku 10-25.000 KM po prosječnom ciklusu(danas vjerovatno skuplje).Duhan je moguće kupiti u krugu UKC-a,brojno osoblje puši unutar kliničkih zgrada,pred pacijentima i s pacijentima u društvu.Ovdje vlada jedna bizarna tradicija i kult duhana,koji čine da i oni koji bi trebali paziti da ne propagiraju štetne navike,iste te navike smatraju za uiobičajene i prešutno prihvatljive.Jednostavno nedopustivo!
Ja sam sam pušač,ali kao zdr.radniku mi recimo,ne pada na pamet da pušim pred bilo kojim bolesnikom,napolju ili u kući čak--i ako me ponudi.Često sam u prilici,kao i vi vjerujem,da gledate prizore po kućama gdje se igraju mala djeca,a gosti i roditelji neumorno puše ne obazirući se na činjenicu da tako fakat truju djecu.Čak štaviše,u našem je mentalitetu,da je nepristojno i nedomaćinski zabraniti gostu da zapali u kući,te se dešava da uđete u zadimljene prostorije gdje se igraju djeca,ili borave bolesnici.
Imam jedno iskustvo koje ću vam ispričati a tiče se mentaliteta našeg čovjeka u vezi cigara.U jednom turobnom periodu rata,u jednoj sarajevskoj mahali,u kratkom razdoblju su ranjena četvorica momaka na liniji.Ja sam bio tad već u Sanitetu i to u linijskoj ambulanti,te me je dopala dužnost da obilazim&previjam i savjetujem svu četvoricu ljudi.Jedan od njih,. je bio teže ranjen,operisan i poslan kući na brigu bataljonskog saniteta.Ljudi moji,kad sam ušao u kuću,povilenio sam.On leži ,sve u zavojima i drogiran Tramadolom protiv bolova,pokriven s dva jorgana,upaljen TV i radio---i u istoj prostoriji 6 žena iz mahale i dva klinca od po 7-8 godina.Srednjovječne žene,s obaveznim šalom omotanim preko leđa,sjedile su za niskim stolom i pušile dok je majka mog suborca po ko zna koji put pričala o okolnostima ranjavanja također s cigarom u ruci,kutijom Diazepama ispred sebe i trećom džezvom kafe.Njegova sestra me je šapćući zamolila da kažem njihovom ocu da nije dobro da se u sobi toliko puši ,jer jedino on ima pravo da išta kaže.Moj drug je bio u takvom behutu od lijekova da je imao žutosivu boju lica.E,kad sam prišao njegovom starom i ,prilično iznervirano mu tražio da kaže komšijama da prestanu pušit u sobi gdje je ranjenik,on mi je odgovorio:"Ma hajde bolan,đe ću se sramotit,pa došli su mu u posjetu bolan ne bio..,sjedi i ti malo".Elem,bio sam bezobrazan i rekao u tuđoj kući gostima da ne smiju da puše.Srećom,bio je rat,a ja sam imao neki autoritet po pitanju brige o ranjenima,i to službeno,pa me nisu smjeli napasti već su pogasili cigare i zblanuto otišli jedno za drugim .Danas nažalost gledam iste scene i zaljučujem ,da mi Bosanci fakat nemamo obzira prema onima kojima smetaju naše hedonističke navike,ovaj put riječ je o cigaretama,nespornom otrovu.
-
Akutno D
- Posts: 12
- Joined: 09/12/2006 23:53
#211
Aktivni sam pušač(veoma aktivni) ali sam i veoma svjestan svih posledica pušenja i podržavam sve one koji pokušavaju prestati.I sam sam ¨¨prestajao¨¨više puta (do juče nisam pušio šest dana).Što se tiće savjeta iz prve ruke za prestanak pušenja pod 1.ne uspjeva ona formula cigarete ču zamjeniti hranom bombonama,vočem itd(nakon što se svega toga najedeš cigara se traži još više) jednom sam prestao pušiti tri mjeseca i to mi je bio najuspješniji pokušaj i tada za mene nije bilo zamjena za cigaretu ,i tada sam se mogu reči več bio odvikao i onda jedna ....bana situacija u životu i ja zapalim jednu i to i bi.Dakle nema onog hajde zapalit ču jednu i gotovo.Ima samo ono gotovo.I GOTOVO,I GOTOVO.
Što se tiče situacije u BiH-i ,zapita li se iko zašto su kod nas najniži porezi za duhanske proizvode(osim lobija tvornica duhana) .Kada sam "prestao" pušiti zadnji put ( i nisam pušio šest dana)osim što me je svo tijelo bolilo otvrenog psihičkoh traženja cigarete nisam imao jer sam bio "čvrsto" odlučio da ne pušim (Jer mi to dokazano i praktično smeta zdravlju) ali me je sve ostalo oko mene smetalo i pošto me je čitavo moje dosadašnje bivstvovanje u BiH na najgrublji način odviknulo od Don Kihotovskog (a borba za bilo šta u BiH jeste Don kihotovska) ponašanja onaj šejtan koji se pojavi kod svih nas koji pokušavamo prestati pušti mi je nakon šest dana došao i rekao hajde ba zapali jednu i ja odmah zapalim jednu ,pa odmah drugu pa mi onda sve ovo oko mene ispadne nekako isto loše ali sada mi je lakše jer sada popušim sam sebi onu drinu i čekam da sve to neko riješi.A porez na ulje i na brašno isti kao i na duhan.DAJTE NARODU DA PUŠI JER DOK POPUŠIMO SVIMA NJIH(Dodik Siljđić Tihić itditditditd )ĆE DA IMA.Znaju i oni svi da kada bi nam zabranili da im pušimo onda bi ga popušili.
A sada odoh zapaliti jednu.
Što se tiče situacije u BiH-i ,zapita li se iko zašto su kod nas najniži porezi za duhanske proizvode(osim lobija tvornica duhana) .Kada sam "prestao" pušiti zadnji put ( i nisam pušio šest dana)osim što me je svo tijelo bolilo otvrenog psihičkoh traženja cigarete nisam imao jer sam bio "čvrsto" odlučio da ne pušim (Jer mi to dokazano i praktično smeta zdravlju) ali me je sve ostalo oko mene smetalo i pošto me je čitavo moje dosadašnje bivstvovanje u BiH na najgrublji način odviknulo od Don Kihotovskog (a borba za bilo šta u BiH jeste Don kihotovska) ponašanja onaj šejtan koji se pojavi kod svih nas koji pokušavamo prestati pušti mi je nakon šest dana došao i rekao hajde ba zapali jednu i ja odmah zapalim jednu ,pa odmah drugu pa mi onda sve ovo oko mene ispadne nekako isto loše ali sada mi je lakše jer sada popušim sam sebi onu drinu i čekam da sve to neko riješi.A porez na ulje i na brašno isti kao i na duhan.DAJTE NARODU DA PUŠI JER DOK POPUŠIMO SVIMA NJIH(Dodik Siljđić Tihić itditditditd )ĆE DA IMA.Znaju i oni svi da kada bi nam zabranili da im pušimo onda bi ga popušili.
A sada odoh zapaliti jednu.
- Salko sto je u vodu skako
- Posts: 4278
- Joined: 10/02/2006 11:59
- Location: Nemila kod Zenice
#212
za prestajanje treba dobra volja i to je to
evo sam ja kupio i flastere i neke tablete za pijukanje ali jos uvjek furljam. tu i tamo prestanem na par dana i onda jopet nanaovo
eto sad se kanim od 1. januara stati ono skroz a eto vidicemo i to 
-
WizzardFromBOZ
- Posts: 664
- Joined: 21/01/2007 17:14
- Location: where beautiful one day is, perfect the next.
#213
jeste, to je to, tj. treba ti jaka volja, ali najveci problem jest upravo to sto nikotin UBIJA volju.Salko sto je u vodu skako wrote:za prestajanje treba dobra volja i to je to![]()
-
WizzardFromBOZ
- Posts: 664
- Joined: 21/01/2007 17:14
- Location: where beautiful one day is, perfect the next.
#214
moguce je. ako je vehid gunic mogao prestati pusiti nakon 40 godina pusackog staza, mozes i ti. (upravo pred sobom imam njegovu knjigu "strah od pusenja" koja je objavljena u sarajevu 2000. godine. u sljedecem postu pokusat cu prepisati uvod iz njegove knjige. )Fair Life wrote:Bas to !!WizzardFromBOZ wrote:...
onima koji su odlucili da prestanu pusiti preporucujem da se trude oduprijeti samo jednoj cigareti. onoj prvoj sljedecoj. ako u tome uspiju, a imaju velike sanse, nikada vise nece pusiti.
...
Poslije 28 godina zestokog pusenja prestao sam 1988. godine.
Jednostavno... prolongirajuci 'slijedecu' cigaretu. Nisam pusio tri godine. Kad
je poceo napad na Sloveniju... zapalio sam. Kako tad tako i danas.
Po izlasku iz konc. logora... depresija, insomnija... pusio sam nekoliko
mjeseci po 100-120 cigareta dnevno. Svakih 10-15 minuta jedna cigareta.
Danas pusim tridesetak cigareta dnevno... Peter Jackson, 1 milligram.
Pokusavao sam ponovo prestati, ali mi se to danas cini nemoguce.
nego, ako nije tajna, u kojem si logoru bio?
isto tako, znam covjeka koji je prestao pusiti nakon 60 godina pusenja. istina, umro je tri godine nakon toga, ali je isto tako istina da bi umro za nekoliko dana (tvrdnja njegovog doktora) da nije tada prestao. ono sto je meni posebno interesantno jeste to da je covjek nakon sezdeset (60) godina pusackog staza mogao instantno prestati pusiti. ali kad je bilo doslo stani-pani. cesto se upitam (gledajuci mnoge mladje koji vec godinama puse) zar je potrebno do toga da dodje pa da onda covjek prestane. tog covjeka mi je posebno zao jer je trebao biti moj father-in-law (punac)... [/quote]
-
WizzardFromBOZ
- Posts: 664
- Joined: 21/01/2007 17:14
- Location: where beautiful one day is, perfect the next.
#215
Mislio sam da bi za sve forumase moglo biti korisno pa sam odlucio prepisati tri stranice ovog nadasve iskreno napisanog i nadahnutog teksta:
Hvala sto ne pusite
"Kada neko ima 55 godina i 40 godina pusackog staza, onda on o svojoj nepusackoj fazi ne moze nista kazati jer to uglavnom nije kazivanje vlastitoga dozivljaja nego prepricavanje tudje memorije koju ponekad prihvatamo kao svoju. Ja, zapravo, nisam ni poznavao neko moguce vrijeme u kojem nisam pusio. Meni je bilo nejasno kako i zasto uzgajivaci duhana sa svojih plantaza na kojima tako tesko i s toliko znoja uzgajaju duhan, na kraju svoj proizvod, ipak, prodaju kao da na ovom svijetu mogu kupiti nesto bolje od duhana. Mislio sam da ne mogu. Pjesnik koji slavi vino, to isto misli za vino liricari misle da ruzu ne treba prodavati jer se od nje nista ljepse kupiti ne moze i tako do u nedogled.
Bio sam pusac po ideologiji, po ubjedjenju, po vokaciji. Govorio sam: dokle pusim - dotle i postojim. Mrzio sam sva prijevozna sredstva u kojima je bilo zabranjeno pusenje. Prezirao sam vlasnike automobila u cijim je vozilima pisalo: HVALA STO NE PUSITE. Hoce li mi ikada moji dragi sinovi oprostiti sto sam, dok su bili maksumi, bezobzirno, na dugim putovanjima u automobilu pusio, a oni me molili da barem malo smanjim jer se pogusise. Nisam im vjerovao. Jos sam se na njih ljutio i prijetio im kako ih vise necu voditi na put. Na sceni je bio zakon jaceg. I bezobzirnijeg.
Nisam znao da nepusac koji sjedi u automobilu u kojem se pusi i sam, samo za jedan sahat, "popusi" tri cigarete. To su rezultati do kojih su dosli strucnjaci sa americkog Univerziteta Berkli u Kaliforniji. Strucnjaci sa ostalih svjetskih univerziteta, prije svega ljekari, ustanovili su da od dima iz cigareta najprije stari koza, jer dim smanjuje elasticnost i otpornost koze, a ubrzava nastajanje bora. Dalje, pusenje utjece na na otupljivanje cula okusa, dim nadrazuje oci, od dima kosa gubi sjaj, zubi pusaca prije stradaju i ruzniji su nego u nepusaca. Oslobodjenje je 2. aprila 1999. godine objavilo informaciju, ne navodeci izvor, da je zenama koje puse znatno teze zanijeti, nego onima koje ne puse, te da su spontani pobacaji u 4. i 5. sedmici trudnoce znatno cesci kod onih buducih majki koje puse, nego kod nepusacica. Buduca majka, ukoliko u trudnoci ne prestane pusiti, rizikuje da ce roditi dijete koje ce biti znatno lakse nego sto je normalno.
Pusenje je, mislio sam, ipak samo moja licna stvar i da eventualne stetne posljedice snosim samo ja, jer i mnogi drugi puse, pa nikome nista. Zapravo, dok sam pusio, nisam ni razmisljao na nacin na koji danas razmisljam i na koji razmisljaju pametniji od mene. Pusenje jeste najrasirenija ovisnost, a nikotinska ovisnost je u najvecem dijelu svijeta bila i socijalno i drustveno prihvacena. To je vjerovatno s toga sto pusenje i drugi nacini uzivanja u preradjevinama od duhana ne izazivaju trenutne psihicke tegobe kao alkohol ili teske droge.
Americki strucnjaci ustanovili su da nepusac u drustvu pusaca udahne isto toliko otrovnih materija koliko ih udahne i sam pusac. Tako, naprimjer, u kaficu nepusac za dva sahata udahne toliko otrova kao da je popusio tri cigarete; u restoranu sa pusacima ce za dva sahata popusiti jednu i po cigaretu; u kancelariji sa pusacima za osam sahata ce "popusiti" sest cigareta, a u kuci u kojoj pusac dnevno popusi jednu kutiju, nepusac "popusi" tri cigarete udisanjem zraka u takvim prostorijama. Nisam imao potrebe da udisem tudji, vec "preradjeni" dim. Zrak sam udisao sam a s njime i dim iz vlastite cigarete.
U najranijoj mladosti prihvatio sam zivotni credo: ko ne putuje - ne zivi. Ipak, izbjegavao sam putovanja na kojima se nije moglo pusiti. Dakle, nisam sjedao ni u taxi u kojem je bilo zabranjeno pusenje, jer nijedan taksista, osim nekih sarajevskih, nije dozvoljavao niti dozvoljava pusenje u svom automobilu. Svijetom je zavladao antipusacki teror slican onome koji je u Evropi vladao poslije otkrica Amerike kada je jedan pustolov, o kojem cu kasnije nesto reci, na Stari kontinent donio tu drogu, tu posast, tu neponovljivu radost za uzivanje i drugo stosta."
(Iz uvodnog poglavlja knjige Vehida Gunica "Strah od pusenja", str. 7-9. Inace, V. Gunic je rodjen 9. februara 1941. godine (koje je to prokleto vrijeme bilo, op.WFBOZ) u Kozarcu. Dugogodisnji je novinar, voditelj, i urednik u tadasnjoj Radio-televiziji Sarajevo, odnosno danasnoj Radio-televiziji Bosne i Hercegovine. Knjigu svima, a posebno pusacima, od srca preporucujem.)
Hvala sto ne pusite
"Kada neko ima 55 godina i 40 godina pusackog staza, onda on o svojoj nepusackoj fazi ne moze nista kazati jer to uglavnom nije kazivanje vlastitoga dozivljaja nego prepricavanje tudje memorije koju ponekad prihvatamo kao svoju. Ja, zapravo, nisam ni poznavao neko moguce vrijeme u kojem nisam pusio. Meni je bilo nejasno kako i zasto uzgajivaci duhana sa svojih plantaza na kojima tako tesko i s toliko znoja uzgajaju duhan, na kraju svoj proizvod, ipak, prodaju kao da na ovom svijetu mogu kupiti nesto bolje od duhana. Mislio sam da ne mogu. Pjesnik koji slavi vino, to isto misli za vino liricari misle da ruzu ne treba prodavati jer se od nje nista ljepse kupiti ne moze i tako do u nedogled.
Bio sam pusac po ideologiji, po ubjedjenju, po vokaciji. Govorio sam: dokle pusim - dotle i postojim. Mrzio sam sva prijevozna sredstva u kojima je bilo zabranjeno pusenje. Prezirao sam vlasnike automobila u cijim je vozilima pisalo: HVALA STO NE PUSITE. Hoce li mi ikada moji dragi sinovi oprostiti sto sam, dok su bili maksumi, bezobzirno, na dugim putovanjima u automobilu pusio, a oni me molili da barem malo smanjim jer se pogusise. Nisam im vjerovao. Jos sam se na njih ljutio i prijetio im kako ih vise necu voditi na put. Na sceni je bio zakon jaceg. I bezobzirnijeg.
Nisam znao da nepusac koji sjedi u automobilu u kojem se pusi i sam, samo za jedan sahat, "popusi" tri cigarete. To su rezultati do kojih su dosli strucnjaci sa americkog Univerziteta Berkli u Kaliforniji. Strucnjaci sa ostalih svjetskih univerziteta, prije svega ljekari, ustanovili su da od dima iz cigareta najprije stari koza, jer dim smanjuje elasticnost i otpornost koze, a ubrzava nastajanje bora. Dalje, pusenje utjece na na otupljivanje cula okusa, dim nadrazuje oci, od dima kosa gubi sjaj, zubi pusaca prije stradaju i ruzniji su nego u nepusaca. Oslobodjenje je 2. aprila 1999. godine objavilo informaciju, ne navodeci izvor, da je zenama koje puse znatno teze zanijeti, nego onima koje ne puse, te da su spontani pobacaji u 4. i 5. sedmici trudnoce znatno cesci kod onih buducih majki koje puse, nego kod nepusacica. Buduca majka, ukoliko u trudnoci ne prestane pusiti, rizikuje da ce roditi dijete koje ce biti znatno lakse nego sto je normalno.
Pusenje je, mislio sam, ipak samo moja licna stvar i da eventualne stetne posljedice snosim samo ja, jer i mnogi drugi puse, pa nikome nista. Zapravo, dok sam pusio, nisam ni razmisljao na nacin na koji danas razmisljam i na koji razmisljaju pametniji od mene. Pusenje jeste najrasirenija ovisnost, a nikotinska ovisnost je u najvecem dijelu svijeta bila i socijalno i drustveno prihvacena. To je vjerovatno s toga sto pusenje i drugi nacini uzivanja u preradjevinama od duhana ne izazivaju trenutne psihicke tegobe kao alkohol ili teske droge.
Americki strucnjaci ustanovili su da nepusac u drustvu pusaca udahne isto toliko otrovnih materija koliko ih udahne i sam pusac. Tako, naprimjer, u kaficu nepusac za dva sahata udahne toliko otrova kao da je popusio tri cigarete; u restoranu sa pusacima ce za dva sahata popusiti jednu i po cigaretu; u kancelariji sa pusacima za osam sahata ce "popusiti" sest cigareta, a u kuci u kojoj pusac dnevno popusi jednu kutiju, nepusac "popusi" tri cigarete udisanjem zraka u takvim prostorijama. Nisam imao potrebe da udisem tudji, vec "preradjeni" dim. Zrak sam udisao sam a s njime i dim iz vlastite cigarete.
U najranijoj mladosti prihvatio sam zivotni credo: ko ne putuje - ne zivi. Ipak, izbjegavao sam putovanja na kojima se nije moglo pusiti. Dakle, nisam sjedao ni u taxi u kojem je bilo zabranjeno pusenje, jer nijedan taksista, osim nekih sarajevskih, nije dozvoljavao niti dozvoljava pusenje u svom automobilu. Svijetom je zavladao antipusacki teror slican onome koji je u Evropi vladao poslije otkrica Amerike kada je jedan pustolov, o kojem cu kasnije nesto reci, na Stari kontinent donio tu drogu, tu posast, tu neponovljivu radost za uzivanje i drugo stosta."
(Iz uvodnog poglavlja knjige Vehida Gunica "Strah od pusenja", str. 7-9. Inace, V. Gunic je rodjen 9. februara 1941. godine (koje je to prokleto vrijeme bilo, op.WFBOZ) u Kozarcu. Dugogodisnji je novinar, voditelj, i urednik u tadasnjoj Radio-televiziji Sarajevo, odnosno danasnoj Radio-televiziji Bosne i Hercegovine. Knjigu svima, a posebno pusacima, od srca preporucujem.)
-
IMME
- Posts: 2900
- Joined: 19/05/2007 12:23
#216
uff, u istoj sam muciTGSTK wrote:Citam ove postove, i nesto me nagovara da i ja prestanem pusiti???? hmmm rado ali kako ( ters sam ) bez cigare ubijamodo probat, javim vam jel uspjelo
Velis da "ode" da probas - i ?? probao?? kako ide
Ja ni da "krenem da probam"
- StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#218
procitajte ovo i razmislite i neka vam ovo bude inspiracija
http://tedica.blog.hr/2008/01/162396406 ... senja.html
ponedjeljak, 07.01.2008. u 14:23
Sretna mi godina nepušenja!
Na današnji dan prošle godine oplakivala sam Želju i odlučila da ne želim umrijeti mlada, odnosno odlučila sam napraviti sve što je u mojoj moći da smanjim rizik od umiranja. Bila je večer, sjedila sam na zahodu i plakala (to je jedino mjesto gdje neometano plačem) i pušila. Davila sam se u dimu i suzama a usto i kašljala kao magare (zaista, kašlju li magarci ili se to samo tako kaže?!) od bronhitisa. Kako sam inače debil koji ne misli ni o čemu dok se nešto gadno ne dogodi, nisam prethodno nikada mislila o tome da prestanem pušiti. Iako osim kume, Irene i brata nitko osim mene nije pušio, nikada mi se nitko nije žalio a sama nisam osjećala neke probleme koji bi mi ukazali na štetnost pušenja. Znala sam svu teoriju ali opet u praksi nisam imala problema. U jednom trenu dobila sam baš gadan napad kašlja i počela povraćati i dalje držeći cigaretu u prstima. Nakon povraćanja ubacila sam cigaretu u školjku, umila se, oprala zube i slavodobitno vratila u dnevnu objavivši sebi i svijetu da sam upravo popušila svoju zadnju cigaretu u životu. Prisutni su se nasmijali i prešli na neku drugu temu, ne doživljavajući veličinu tog trenutka, ali ja sam znala da je to to. Strašno sam tvrdoglava, ali tu osobinu nikada nisam upotrijebila da samoj sebi pomognem. Do 7. siječnja 2007.
Sam početak nije bio lagan, priznajem, tada sam tek shvatila da sam postala ovisnica. Nekoliko dana nisam mogla normalno spavati, imala stalne glavobolje, bila nervozna i netrpeljiva pa su me pojedinci i pojedinke doma i na poslu molili da ponovno propušim, ali ja sam rekla no way, jedva preživjela krizu i sad opet da počnem, nema šanse. Tako je i bilo. Do danas mi nije jasno kako moj brat može svake godine prestati pušiti na mjesec dana i onda opet početi. Ne znam, jednostavno je ljubav prema dimu, uživanju u pušenju, pijuckanju kave i druženju u dimu bila prejaka kod mene, pa su mi strašno nedostajali ti rituali. Nakon nekoliko dana nepušenja Berni mi je poklonila knjigu „Dan koji će vam promijeniti život“ (nađite je u mojoj arhivi u siječnju 2007. da sad ne kopam) koja mi je pomogla na nekoliko razina.
Shvatila sam da griješim što se odričem svojih ritualnih ispijanja kavice i pušenja. Sve to sam nastavila raditi, uživati u kavi, izlascima i druženjima, ali sam cigarete izbacila, nakon dva-tri takva izlaska, postalo mi je posve normalno uživati bez dima. Zatim, shvatila sam da je glupa predrasuda to da se nužno nakon prestanka pušenja udebljaš – u proteklih godinu dana udebljala sam se par kila ali ne zbog cigareta nego zbog žderanja (glupe navike koje se planiram riješiti ove godine) zbog kojeg sam se jednako debljala i prethodnih godina. Dalje, shvatila sam da su savjeti poput: zabavite nečime ruke, uzmite cigaretu ali nemojte zapaliti, uzmite žvaku umjesto cigarete i sl. zapravo glupost – na taj način samome/samoj sebi podsvjesno sugerirate da su cigarete strašno važan dio vašeg života i da bez njih ne možete pa tu ogromnu prazninu morate nečime popuniti, a to je glupost. Iz te knjige sam iščitala i to da je zapravo problem s pušenjem u mojoj glavi. Nikotinske ovisnosti se rješavate za dan ili dva a dalje ostaje samo emotivna vezanost za pušenje, organska nikako ne, zato u vodu padaju prestanci pušenja uz Nicorette ili neke tablete, jer smo zapravo o nikotinu vrlo kratko ovisni. Osim toga, pogreška je izbjegavati situacije u kojima ste prethodno redovito pušili npr. druženja, izlasci, cigaretica nakon dobre papice i sl. Ja sam napravila tu pogrešku i recimo dva tjedna kavice i izlaske s društvom posve smanjila - zbog toga sam samo bila depresivna i sažalijevala se. Onda sam to prihvatila kao izazov: e, jebemu, Tedice, baš si jadna ako nećeš izaći zato što nećeš moći pušiti! To je upalilo jer sam hedonistica po društvenom usmjerenju i ne pada mi napamet odricati se nekih užitaka. OK, cigarete su mi isto bile užitak, ali nezdravi, nehigijenski i odurni užitak.
Već kroz par dana nepušenja počela sam primjećivati pozitivne pomake: kašljanje se smanjilo, hračkanje se smanjilo, počela sam dublje disati, lakše trčati (dobro, ne trčim inače, nego tu i tamo uz stepenice jer mi je dosadno polako hodati), puno se bolje rolati... Zadah iz usta nestao je. Smrad odjeće nestao je (ovo tak-tak jer osim jednog ili dva mjesta u Zagrebu ne možete naći pristojno mjesto za nepušače pa i dalje smrdim nakon izlazaka) barem onaj koji sam sama prouzročila. I što je možda u cijeloj priči najbolje: povratila sam vjeru u sebe, u svoje mogućnosti i kapacitete, a to je tako veliki turn on da vam ne mogu opisati.
Bilo je par kriznih situacija u kojima bih inače posegnula za cigaretom i živčano pušila i malo mi je falilo da ponovno zapalim ali tada sam pomislila na cijeli prijeđeni put, ponos i bla, bla, tako da sam želju odmah otjerala i sada, s poštenim stažom od godinu dana nepušenja, mogu reći da više nikada neću zapaliti.
Da se samo kratko referiram na najavljeni zakon kojim će biti zabranjeno pušiti u kafićima: ha, ha i ha – jako sam se nasmijala jer postoji šansa da nakon izlaska ne smrdim ko šinobus za Zaprešić i moje prijateljice pušačice smanje količinu popušenih cigareta. Zabole me dupe za gubitke ugostitelja i još više me zabole za gubitke duhanske industrije. Baš me zanima kako ćemo ga se pridržavati i hoće li se održati dulje od zakona o nula promila jer, gle sad, ispada da mi zakone donosimo kako se kome sprdne i kako kome treba da sklopi vladu, što je više nego fuj. Taj dio s ukidanjem nula promila mi je zapravo toliko odvratan da neću trošiti više nijednog slova na to. Osim ovih par: Sanaderu, ti si neprincipijelni debil! Sad točka.
E, a neki dan, sjedim ja s mojim blogeljicama od kojih puši njih tri a Ribac je prestao (bravo Ribac, nećeš se udebljati, mark my words!) i pričamo tako o tom najavljenom zakonu i pao mi pogled na kutiju cigareta koje sam pušila. Prošle godine koštale su 11kn ako se ne varam ( a ne, više, ali ja sam kupovala od švercera) a sada koštaju 16kn. Pa sam stavila na papir ovako: pušila sam dnevno barem kutiju a nekad i kutiju i pol, znači cca. 40 kutija mjesečno (po današnjim cijenama to iznosi 640kn mjesečno) ili 480 kutija godišnje (7680kn godišnje).
7680kn!!! A ja se godinama nerviram što barem nekako ne štedim novce!!! Sad sam u nekoj besparici ali prvom prilikom ću te novce spiskati na nešto drugo, manje glupo od otpuhivanja smrdljivog dima i trovanja sebe same. Na, na, na, na, na, ja više ne pušim, la la la!
(dok sam još pušila mrzila sam bivše pušače koji kao reformirani seru li seru po nama jadnicima, a gle sad mene... nemojte da se netko nađe uvrijeđen, ovaj post ide meni za dizanje ega!)
http://tedica.blog.hr/2008/01/162396406 ... senja.html
ponedjeljak, 07.01.2008. u 14:23
Sretna mi godina nepušenja!
Na današnji dan prošle godine oplakivala sam Želju i odlučila da ne želim umrijeti mlada, odnosno odlučila sam napraviti sve što je u mojoj moći da smanjim rizik od umiranja. Bila je večer, sjedila sam na zahodu i plakala (to je jedino mjesto gdje neometano plačem) i pušila. Davila sam se u dimu i suzama a usto i kašljala kao magare (zaista, kašlju li magarci ili se to samo tako kaže?!) od bronhitisa. Kako sam inače debil koji ne misli ni o čemu dok se nešto gadno ne dogodi, nisam prethodno nikada mislila o tome da prestanem pušiti. Iako osim kume, Irene i brata nitko osim mene nije pušio, nikada mi se nitko nije žalio a sama nisam osjećala neke probleme koji bi mi ukazali na štetnost pušenja. Znala sam svu teoriju ali opet u praksi nisam imala problema. U jednom trenu dobila sam baš gadan napad kašlja i počela povraćati i dalje držeći cigaretu u prstima. Nakon povraćanja ubacila sam cigaretu u školjku, umila se, oprala zube i slavodobitno vratila u dnevnu objavivši sebi i svijetu da sam upravo popušila svoju zadnju cigaretu u životu. Prisutni su se nasmijali i prešli na neku drugu temu, ne doživljavajući veličinu tog trenutka, ali ja sam znala da je to to. Strašno sam tvrdoglava, ali tu osobinu nikada nisam upotrijebila da samoj sebi pomognem. Do 7. siječnja 2007.
Sam početak nije bio lagan, priznajem, tada sam tek shvatila da sam postala ovisnica. Nekoliko dana nisam mogla normalno spavati, imala stalne glavobolje, bila nervozna i netrpeljiva pa su me pojedinci i pojedinke doma i na poslu molili da ponovno propušim, ali ja sam rekla no way, jedva preživjela krizu i sad opet da počnem, nema šanse. Tako je i bilo. Do danas mi nije jasno kako moj brat može svake godine prestati pušiti na mjesec dana i onda opet početi. Ne znam, jednostavno je ljubav prema dimu, uživanju u pušenju, pijuckanju kave i druženju u dimu bila prejaka kod mene, pa su mi strašno nedostajali ti rituali. Nakon nekoliko dana nepušenja Berni mi je poklonila knjigu „Dan koji će vam promijeniti život“ (nađite je u mojoj arhivi u siječnju 2007. da sad ne kopam) koja mi je pomogla na nekoliko razina.
Shvatila sam da griješim što se odričem svojih ritualnih ispijanja kavice i pušenja. Sve to sam nastavila raditi, uživati u kavi, izlascima i druženjima, ali sam cigarete izbacila, nakon dva-tri takva izlaska, postalo mi je posve normalno uživati bez dima. Zatim, shvatila sam da je glupa predrasuda to da se nužno nakon prestanka pušenja udebljaš – u proteklih godinu dana udebljala sam se par kila ali ne zbog cigareta nego zbog žderanja (glupe navike koje se planiram riješiti ove godine) zbog kojeg sam se jednako debljala i prethodnih godina. Dalje, shvatila sam da su savjeti poput: zabavite nečime ruke, uzmite cigaretu ali nemojte zapaliti, uzmite žvaku umjesto cigarete i sl. zapravo glupost – na taj način samome/samoj sebi podsvjesno sugerirate da su cigarete strašno važan dio vašeg života i da bez njih ne možete pa tu ogromnu prazninu morate nečime popuniti, a to je glupost. Iz te knjige sam iščitala i to da je zapravo problem s pušenjem u mojoj glavi. Nikotinske ovisnosti se rješavate za dan ili dva a dalje ostaje samo emotivna vezanost za pušenje, organska nikako ne, zato u vodu padaju prestanci pušenja uz Nicorette ili neke tablete, jer smo zapravo o nikotinu vrlo kratko ovisni. Osim toga, pogreška je izbjegavati situacije u kojima ste prethodno redovito pušili npr. druženja, izlasci, cigaretica nakon dobre papice i sl. Ja sam napravila tu pogrešku i recimo dva tjedna kavice i izlaske s društvom posve smanjila - zbog toga sam samo bila depresivna i sažalijevala se. Onda sam to prihvatila kao izazov: e, jebemu, Tedice, baš si jadna ako nećeš izaći zato što nećeš moći pušiti! To je upalilo jer sam hedonistica po društvenom usmjerenju i ne pada mi napamet odricati se nekih užitaka. OK, cigarete su mi isto bile užitak, ali nezdravi, nehigijenski i odurni užitak.
Već kroz par dana nepušenja počela sam primjećivati pozitivne pomake: kašljanje se smanjilo, hračkanje se smanjilo, počela sam dublje disati, lakše trčati (dobro, ne trčim inače, nego tu i tamo uz stepenice jer mi je dosadno polako hodati), puno se bolje rolati... Zadah iz usta nestao je. Smrad odjeće nestao je (ovo tak-tak jer osim jednog ili dva mjesta u Zagrebu ne možete naći pristojno mjesto za nepušače pa i dalje smrdim nakon izlazaka) barem onaj koji sam sama prouzročila. I što je možda u cijeloj priči najbolje: povratila sam vjeru u sebe, u svoje mogućnosti i kapacitete, a to je tako veliki turn on da vam ne mogu opisati.
Bilo je par kriznih situacija u kojima bih inače posegnula za cigaretom i živčano pušila i malo mi je falilo da ponovno zapalim ali tada sam pomislila na cijeli prijeđeni put, ponos i bla, bla, tako da sam želju odmah otjerala i sada, s poštenim stažom od godinu dana nepušenja, mogu reći da više nikada neću zapaliti.
Da se samo kratko referiram na najavljeni zakon kojim će biti zabranjeno pušiti u kafićima: ha, ha i ha – jako sam se nasmijala jer postoji šansa da nakon izlaska ne smrdim ko šinobus za Zaprešić i moje prijateljice pušačice smanje količinu popušenih cigareta. Zabole me dupe za gubitke ugostitelja i još više me zabole za gubitke duhanske industrije. Baš me zanima kako ćemo ga se pridržavati i hoće li se održati dulje od zakona o nula promila jer, gle sad, ispada da mi zakone donosimo kako se kome sprdne i kako kome treba da sklopi vladu, što je više nego fuj. Taj dio s ukidanjem nula promila mi je zapravo toliko odvratan da neću trošiti više nijednog slova na to. Osim ovih par: Sanaderu, ti si neprincipijelni debil! Sad točka.
E, a neki dan, sjedim ja s mojim blogeljicama od kojih puši njih tri a Ribac je prestao (bravo Ribac, nećeš se udebljati, mark my words!) i pričamo tako o tom najavljenom zakonu i pao mi pogled na kutiju cigareta koje sam pušila. Prošle godine koštale su 11kn ako se ne varam ( a ne, više, ali ja sam kupovala od švercera) a sada koštaju 16kn. Pa sam stavila na papir ovako: pušila sam dnevno barem kutiju a nekad i kutiju i pol, znači cca. 40 kutija mjesečno (po današnjim cijenama to iznosi 640kn mjesečno) ili 480 kutija godišnje (7680kn godišnje).
7680kn!!! A ja se godinama nerviram što barem nekako ne štedim novce!!! Sad sam u nekoj besparici ali prvom prilikom ću te novce spiskati na nešto drugo, manje glupo od otpuhivanja smrdljivog dima i trovanja sebe same. Na, na, na, na, na, ja više ne pušim, la la la!
(dok sam još pušila mrzila sam bivše pušače koji kao reformirani seru li seru po nama jadnicima, a gle sad mene... nemojte da se netko nađe uvrijeđen, ovaj post ide meni za dizanje ega!)
- Šeherzada
- Posts: 7054
- Joined: 10/08/2006 00:01
- Location: Pod ovom kapom nebeskom i mojom dusom Bosanskom....
#219
Ja sada sa ponosom mogu reci da jos NIJEDNU nisam zapalila od onog dana kada sam prestala.Bilo je teskih momenata i kriza ali sada osjecam da mi smrdi dim.
I mogu samo jedno da kazem-nisam ni znala kako se covjek lijepo osjeca.Zdravije,svjezije i ljepse!
I mogu samo jedno da kazem-nisam ni znala kako se covjek lijepo osjeca.Zdravije,svjezije i ljepse!
-
mamica papucarka
- Posts: 8025
- Joined: 31/10/2004 16:03
- Location: negdje
#220
podapisujem, osim ovo za krize. Za veliko cudo njih uopce nisam imalaaida05 wrote:Ja sada sa ponosom mogu reci da jos NIJEDNU nisam zapalila od onog dana kada sam prestala.Bilo je teskih momenata i kriza ali sada osjecam da mi smrdi dim.![]()
I mogu samo jedno da kazem-nisam ni znala kako se covjek lijepo osjeca.Zdravije,svjezije i ljepse!
-
IlijaLadin
- Posts: 1218
- Joined: 24/10/2004 23:46
- Location: Soli
#221
Prestao pušiti početkom augusta prošle godine.
Rekao sebi da moram prestati i prestao sam, a doktori nakon par dana rekli isto. Ništa lakše u životu.
koliko znaci? 5 i po mjeseci.
samo čvrsta volja, jak karakter i da se ne dočeka da ti doktor kaže da prestaneš jer tada obično bude kasno. a, opet, dok sam pušio, niko mi nije mogao dati dovoljno razloga da prestanem iako smo svi svjesni da je pušenje štetno i ima samo jednu prednost, koja je neuporediva sa štetnim efektima - ćejf.
e, kad sam morao birati zdravlje ili ćejf, vrlo lako sam odabrao zdravlje!
Rekao sebi da moram prestati i prestao sam, a doktori nakon par dana rekli isto. Ništa lakše u životu.
koliko znaci? 5 i po mjeseci.
samo čvrsta volja, jak karakter i da se ne dočeka da ti doktor kaže da prestaneš jer tada obično bude kasno. a, opet, dok sam pušio, niko mi nije mogao dati dovoljno razloga da prestanem iako smo svi svjesni da je pušenje štetno i ima samo jednu prednost, koja je neuporediva sa štetnim efektima - ćejf.
e, kad sam morao birati zdravlje ili ćejf, vrlo lako sam odabrao zdravlje!
-
callmethebreeeze
- Posts: 7343
- Joined: 22/04/2005 22:37
- Location: Svedska
#223
bacio sam duhan, ali s kanabisom necu prestati, pa makar...
