Sarajka Emina: Rekli su mi da ću u Siriji pomagati djeci. A čim sam došla, prisilno su me udali
Među stotinama “žena ratnica” koje su iz cijelog arapsko-islamskog svijeta došle kako bi pružale tjelesno zadovoljstvo džihadistima koji ratuju u Siriji, desetak je Bošnjakinja koje su tamo završile prijevarom.
Osim pružanja tjelesnog zadovoljstva, uime “seksualnog džihada”, kako se to još naziva, te žene proživljavaju pravi pakao, o čemu je za Večernji list svjedočila 19-godišnja Emina M. iz Sarajeva (Emina nije željela iz sigurnosnih razloga otkriti svoj puni identitet koji je poznat novinaru), koja se, zahvaljujući pripadnicima Slobodne sirijske vojske i turske obavještajne službe, prije dvadesetak dana vratila u rodno Sarajevo.
Prije odlaska u Siriju, Emina je duže vrijeme pratila moje izvještavanje kao jedinog reportera s područja bivše Jugoslavije na sirijskom ratištu. Nakon njezinog povratka iz zatočeništva u Azazu potražila me preko Facebooka. Stupili smo u kontakt i ispričala mi je sve strahote koje doživljavaju nevine djevojke, na prijevaru odvedene u Siriju. Kada mi je sve ispričala predložio sam joj da objavimo njezinu tužnu ispovijest, na što je Emina pristala.
Islamistička baza u Beču
Njezino je svjedočenje šokantno. Kako nam je rekla, o tome je odlučila progovoriti kako bi spriječila odlazak ostalih naivnih mladih djevojaka koje i ne slute što ih tamo čeka. Emina, koja je iz imućne i bogate sarajevske obitelji, potpuno okrenuta vjeri, svakodnevno je pratila zbivanja u Siriji putem Facebooka i portala Put vjernika.
– Prijateljstvo mi je ponudio brat mudžahedin koji je ratovao u Siriji Enver Hajdarević, rodom iz Kalesije – započela je tužnu i šokantnu priču Emina.
– Počeo me nagovarati da dođem u Siriju u grad Azaz kako bih pomagala djeci i ženama u bolnici. Govorio je da će me Alah za to nagraditi rajem. Kao velika vjernica, vjerovala sam njegovim riječima i nisam se dugo dvoumila. Napisala sam pismo svojim roditeljima, kako su od mene i tražili. U pismu sam im objasnila kamo i zašto idem i kako je moja vjerska dužnost pomoći braći i sestrama muslimanima u nevolji – kaže Emina te objašnjava kako je stigla do Sirije.
– U Beču je baza tima koji prebacuje bosanske dobrovoljce. Enver mi je preko njih sredio aviokartu od Sarajeva do Istanbula, odakle smo preko Kilisa ušli u Siriju, u grad Azaz, koji je bio pod kontrolom pripadnika skupine Islamska država Irak i Levant te brigade Jaysh Muhamed Qa’atiba sastavljene od nekoliko desetaka Bošnjaka. Njima zapovijeda Bajro Ikanović, osuđeni terorist i odbjegli predvodnik vehabijske zajednice u Hadžićima, koji je prisilio dvije maloljetnice s Kavkaza da mu budu žene jer je njegova žena s djecom ostala u Hadžićima i nije htjela doći za njim u Siriju. Bajro Ikanović i njegov zamjenik Mirza Ganić iz Novog Pazara bili su strah i trepet među domaćim stanovništvom. Čim sam stigla u Azaz, shvatila sam da sam u paklu i da nisam tu kako bih pomagala djeci i ženama i činila dobro u ime Alaha, kako mi je Enver obećao – uzrujano je govorila Emina napominjući kako susret s Enverom nikad neće zaboraviti.
– Čim mi je pristupio, Enver mi je uzeo i poderao putovnicu i zapovjedničkim me tonom izvijestio koja je moja uloga i kakva su mi prava. Još mi i danas u glavi odzvanjaju njegove riječi: “Tvoj je zadatak mene činiti zadovoljnim. Mi ovdje ratujemo za sve muslimane u svijetu, a ti, kao muslimanka i vjernica, ratu ćeš pridonijeti svojim tijelom.” Te su riječi bile početak moje agonije.
Enver je prisilno, pod prijetnjom oružjem, sa mnom sklopio brak i zatvorio me u kuću kako ne bih mogla ni s kim kontaktirati. Iako je kuća, koju su oduzeli dotadašnjem vlasniku, visokom dužnosniku Sirijskog prijelaznog vijeća, i u koju me je Enver odveo, bila velika, luksuzno opremljena, imala svoj izvor vode i bazen u dvorištu, mjesecima sam živjela zatvorena u četiri zida u mračnoj sobi i pružala zadovoljstvo Enveru kad god mu se prohtjelo. Kada bih odbijala, tukao me rukama dok ga nisu zaboljele, a tada bi nastavio udarati štapom te mi je prijetio da će me, budem li ga odbijala, prijaviti šerijatskom sudu koji bi me mogao osuditi na bičevanje i kamenovanje do smrti – puna gorčine govorila je Emina.
Nije bilo razloga da mu ne vjeruje jer je šerijatski sud u Azazu već bio osudio tri Sirijke na bičevanje i kamenovanje do smrti koje se nisu htjele prisilno udati.
– Moja agonija trajala je mjesecima. U međuvremenu sam se i razboljela. Za to vrijeme moji roditelji, s kojima više nisam uspijevala kontaktirati, poduzimali su sve kako bi me izvukli iz pakla u koji sam dospjela. Preko dobrih ljudi, Sirijaca koji dugo godina žive u BiH, stupili su u kontakt sa Slobodnom sirijskom vojskom koja je pokrenula potragu za mnom u Siriji. Nakon što su doznali gdje sam, organizirali su moj bijeg s obzirom na to da Slobodna sirijska vojska nije imala kontrolu nad Azazom. Iskoristili su Enverov odlazak na zadatak te je skupina od njih pet usred noći provalila u kuću u kojoj sam bila zatočena. Prebacili su me do granice s Turskom. Dočekali su me agenti turske obavještajne službe te mi dali dokumente s kojima sam se mogla vratiti u Sarajevo. Moram reći: iako iscrpljena i bolesna zbog mjeseci mučenja, prilikom bijega nisam znala za strah. Čvrsto sam odlučila bježati jer mi je život u zatočeništvu bio teži od rizika i smrti. Da sam ostala u Siriji, sigurno ne bih preživjela – kaže Emina.
Prijateljice su još u Siriji
Koliko je sretna što se uspjela izvući iz pakla i što je na sigurnom, toliko je i žalosna zbog prijateljica s kojima je zajedno otputovala u Siriju, a koje su još uvijek tamo.
– Iako se bojim za svoj život, odlučila sam progovoriti kako bi netko nešto poduzeo i spasio stotine djevojaka i žena koje su izložene svakodnevnom seksualnom, fizičkom i psihičkom zlostavljanju i kako bih upozorila djevojke i žene da ne nasjedaju na uvjeravanja da im je vjerska obveza ostaviti obitelji i muževe koji ne žele učiniti hidžru (preseljenje) i ne žele ratovati u Siriji.
Jer nije im sveta obveza udati se za ratnike u Siriji. Kada lovci na naivne i lakomislene žrtve za udaju za sirijske ratnike primijete da su naišli na pogodan plijen, svi se usmjere na žrtvu. Upravo je Elvira Karalić, koja je ostavila muža i dvoje maloljetne djece te otišla u Siriju i udala se za Saida Huseinovića, ratnika iz Bratunca, najbolji primjer vrbovanja za udaju u Siriji – poručila je Emina.
Večernji list
http://www.znamo.ba/sarajka-emina-rekli ... -me-udali/
