nastavak (IV dio):
Fenomen vanzemaljaca je obavijen velom tajne. Neki istraživači, kao npr. W. Cooper čak tvrde da su neki elementi iz američke vlade sklopili ugovor sa vanzemaljcima. Oni im navodno obezbjeđuju novu tehnologiju, dok im američka vlada dopušta da otimaju ljude i eksperimentišu na njima a ujedno i zataškava posljedice te interakcije (knjiga: Behold the Pale Horse).
OTMICE
Ovdje se radi o jednom od direktnijih oblika interakcije vanzemaljaca s ljudima i na tu temu je već napisan priličan broj knjiga u pokušaju da se rasvijetli pozadina ovog fenomena. Postoji dosta faktora koji ukazuju na to da se ljudsko biće manipuliše iz jedne druge oblasti postojanja uz pomoć manipulacije prostora/vremena. Većina otetih se svjesno ne sjeća detalja otmice osim što u nekim slučajevima nalaze čudne ožiljke na tijelu, imaju noćne more ili ‘fleševe’ sa slikama pojedinih detalja za vrijeme dok su bili oteti ili su jednostavno “izgubili” nekoliko sati vremena ne znajući gdje su ga proveli. Kod nekih žena fetusi nestaju nakon ustanovljene trudnoće (što doktori obično objašnjavaju “apsorpcijom fetusa nakon njegovog ugibanja”), dok se nekima u vanzemaljskim bazama ili letjelicama pokazuju i njihova djeca-hibridi.
Prilikom regresivne terapije primjećeno je da je kod većine otetih instalirana i tzv. “paravan memorija”, za slučaj da budu podvrgnuti regresivnoj terapiji. Obično se radi o jednoj lažnoj predstavi događanja za vrijeme otmice koja je mnogo više idilična u poređenju sa stvarnim događanjima. Ukoliko se uspije probiti ta “paravan memorija”, onda se pojavljuju bizarni detalji gdje se nad ljudima vrše raznovrsni eksperimenti, neki se seksualno zlostavljaju, nekima se crpi životna energija, izvode se razni hirurški zahvati na tijelu, ugrađuju implanti a nekima se instaliraju i određeni mentalni ili “duhovni” programi, obično ‘new-age’ tipa. Trećima se napuhuje ego u smislu da su posebni, te da kao takvi igraju veoma važnu ulogu u evoluciji ljudske vrste i univerzuma. Neki se izlažu i nekoj vrsti virtualnih scenarija (holograma?) od kojih neki imaju i religijsku konotaciju kao npr. pojava Isusa, Marije ili nekog anđela s kojim mogu u četiri oka porazgovarati.
Od "vanzemaljskih" bića, oteti najčešće viđaju različite vrste ‘greysa’ koji su kako se čini ‘kibernetičke sonde’ humanoidnog izgleda specijalno dizajnirane od strane tzv ‘reptilijanaca’ za svrhu interakcije s nama, dok se u manjem broju slučajeva viđaju i sami reptilijanci kao i neka insektoidna stvorenja (mantidi). U nekim slučajevima primjećeni su i tzv. ‘nordici’ koji su navodno najviše slični nama ali i druga različita stvorenja ili hibridne vrste. Većina istraživača se slaže u tome da su ‘reptilijanci’ ti koji su glavni kontrolori naše realnosti. Ono što unosi najviše zabune je i prisustvo ljudi u pojedinim slučajevima, većinom u vojnim uniformama što navodi neke istraživače da sumnjaju u mogućnost saradnje nekih ešalona armije pojedinih zemalja sa vanzemaljcima. Zabilježeni su i slučajevi otmica ljudi koje normalno otimaju vanzemaljci, od strane vojnih lica prilikom čega je navodno korištena nešto primitivnija tehnologija. To je unjelo i prilično veliku zabunu kad se o pokušaju rasvjetljavanja ovog fenomena radi.
Nekim od otetih je planeta zemlja predstavljana od strane vanzemaljaca kao jedan “kosmički zološki vrt” gdje i mi predstavljamo samo jednu od interesantnih životnih vrsta za njegove posjetioce. Drugi idu dotle da tvrde da ova planeta predstavlja za vanzemaljce iz 4D OPS oblasti neku vrstu - ‘menze’!? Ko tu ima ulogu hrane ne bi trebalo biti teško pogoditi.
Međutim, čini se da se tu ne radi samo o ishrani?! David Jacobs, profesor istorije sa Temple Univerziteta u Filadelfiji kaže u njegovoj knjizi the Threat:
“Sva ova tajnovitost koja obavija fenomen otmica ljudi od strane vanzemaljaca ukazuje nam na to da su ovi vanzemaljci poduzeli opsežne mjere kako bi se spriječilo njihovo otkrivanje. Stoga, njihovo otkrivanje je možda ono što ih najviše čini ranjivim. Ako je to tako, onda možda još uvijek imamo neke šanse da intervenišemo.
Međutim, kako se čini, svi naši pokušaji da nešto poduzmemo u smislu njihovog sprečavanja nisu bili djelotvorni. Eksperimenti da se zaustave otmice uz pomoć korištenja kamera i drugih elektronskih uređaja u većini slučajeva nisu ih mogli zaustaviti, mada su u nekim slučajevima smanjili njihovo ponavljanje. Što je još gore, ljudi koje vanzemaljci redovno otimaju tvrde da je učestalost njihovih otmica u poslednje vrijeme drastično povećana. Da li je to možda znak da ljudsko društvo postaje sve svjesnije ovog fenomena? O čemu god da se radi, zataškavanje otmica – kao i njihovih posljedica, sada se ne čini nimalo mudrim. Dugotrajnost ovog programa, komentari vanzemaljaca da se on bliži svom kraju i nesvjesnost ljudskog društva o njegovom postojanju—sve to navodi na zaključak da će do njegove realizacije doći prije neko što javnost shvati težinu situacije.
Ja ne gajim iluziju da neko apelovanje na naučnu zajednicu da se ona ozbiljnije pozabavi ovim fenomenom može uroditi plodom. Njih su istraživači NLO fenomena molili za to još od kasnih 40.-tih godina, međutim, sve to je bilo uzaludno. Sasvim je jasno to da ukoliko ne dođe do jednog dramatičnog i nepobitnog javnog incidenta, naučna zajednica se vjerovatno neće baviti NLO-fenomenom—bez obzira na to koliko je važna ova tema. Čak ako bi sada naučnici i odlučili da se sprovedu neko opsežnije istraživanje, čini se da je za tako nešto već odavno kasno.”
D. Jacobs nadalje tvrdi da je cilj vanzemaljaca integracija u ljudsko društvo i da postoje 4 posebna programa koje vanzemaljci sprovode kako bi ostvarili taj cilj:
“1. Program Otmica. Vanzemaljci su prvo odabrali ljudske žrtve širom svijeta a onda uspostavili proceduru da neopaženo uzimaju te ljude iz njihove životne sredine, zajedno s njihovim potomstvom.
2. Rasplodni Program (uzgoj i razmnožavanje). Vanzemaljci skupljaju ljudsku spermu i jajne ćelije, genetički mijenjaju oplođeni embrio, inkubiraju fetuse u ljudskim domaćinima (ženama) i tjeraju ljude da ulaze u mentalnu i fizičku interakciju s njihovim potomstvom kako bi se ti hibridi pravilno razvijali.
3. Program hibridizacije. Vanzemaljci popravljaju karakteristike hibrida njihovim stalnim izmjenama i ukrštanjem s ljudima kroz generacije kako bi oni što više ličili na ljude a istovremeno zadržavali glavne karakteristike vanzemaljaca. Vjerovatno i ljude postepeno mijenjaju kako bi stekli karakteristike vanzemaljaca.
4. Program integracije. Vanzemaljci pripremaju one ljude koje otimaju za buduće događaje. Na kraju, ovi hibridi ili vanzemaljci sami, integriraju se u ljudsko društvo i preuzimaju kontrolu”.
Međutim, neki čak tvrde da su oni tu “kontrolu” već odavno preuzeli!? Barbara Bartholic koja se bavila proučavanjem fenomena NLO-a duže od 30 godina ide čak dotle da tvrdi kako oni kontrolišu i čovjekove inkarnacione cikluse, potpuno vladaju našim vremenom-prostorom a na šahovskoj ploči miču obe vrste figura, dakle i bijele i crne, tako da je cijela igra pod njihovom kontrolom, pa tako i njen krajnji ishod. U vezi s otmicama ljudi od strane vanzemaljaca, ona kaže:
Mi smo ovdje suočeni sa jednom inteligencijom koja ima sposobnost da:
- ‘usisa’ auto sa ceste zajedno sa svima koji se u njemu nalaze a da to niko ne primjeti;
- ulazi u ljudske umove i nastambe danju ili noću;
- interveniše na bebama i za vrijeme dok se još nalaze u materici;
- neprimjetno otima malu djecu direktno iz njihovog kreveta ili sa igrališta;
- mijenja dinamiku u intimnim vezama ili ljubavnim odnosima između ljudi;
- prouzrokuje bolesti;
- stvara psihičke probleme i ovisnost od droga;
- pokreće ratove
- mutira ljudske generacije u sklopu njihovog programa "Razmnožavanje kroz ljubav".”
Nadalje, isto kao i mnogi drugi naučnici (kao npr. Dr Karla Turner, Eve Lorgen, James Bartley itd.) B. Bartholic tvrdi da se oni miješaju i u naše intimne veze:
“Ljudi su komadi sediranog mesa na njihovim stolovima za operacije i preglede; imovina ovih vanzemaljaca s kojom oni mogu raditi šta hoće i kad hoće, sve dok smo pod njihovom kontrolom. To se može događati i događa se u vašoj vlastitoj kući. Ukoliko oni hoće da promijene nečije seksualne preference, oni to mogu. Vaš muž Dragan, s kojim ste sinoć legli u krevet, ujutro se može probuditi kao Dragana. Ili, ako ih interesuje da vide kako će on seksualno opštiti sa vašim prvim ili trećim susjedom ili susjetkom, oni će ih sastaviti zajedno na jednom inter-dimenzionalnom nivou. U međuvremeno, vi se možete bespomoćno zaljubiti u jednog mladog momka koji radi kao čistač u lokalnoj piljari.
Zar nije vrijeme da se zapitamo, "Ko ili šta komanduje nama"? Zašto je u ‘kosmičkim’ pojmovima njima dozvoljeno da kontrolišu ljude? Mi se moramo probuditi i zahtijevati odgovore na ta pitanja. Ko to upravlja ovom planetom?”
I sve ovo se zbiva vijekovima dok većina nas još uvijek spava jednim tvrdim snom nesvjesna najosnovnijih elemenata ove dinamike. Doduše, s vremena na vrijeme na internet-forumima se ponekad pojavljuju tragikomična pitanja tipa: “da li vazemaljci postoje ili ne!? … gdje većina učesnika lupeta do besvijesti demonstrirajući jednu nevjerovatnu dozu naivnosti i ignorantnosti!?
Istovremeno, one koji se trude da objelodane bitne informacije na ovu temu, “normalni” ljudi mahom ismijavaju ili ignorišu, dok ono kroz šta sve prolaze oni koji istražuju ovu problematiku “normalni” ljudi nisu u stanju ni zamisliti.
Na primjer, u vezi s tim, Barbara Bartholic kaže:
“Oni od nas koji objelodanjuju mračnu stranu vanzemaljskih otmica svakodnevno rizikuju svoj život. Mnogi su umrli tokom tog procesa ili su morali da se muče sa finansijskim ili bračnim problemima kao i stalnim zdravstvenim problemima. Mnogi su gubili i voljene članove svoje porodice, a lično sam radila sa nekoliko žrtava otmica koje su nedavno umrle od nekih egzotičnih vrsta tumora na mozgu.
Dean Warwick, je jedan od istraživača koji je odlučio da objelodani sve što je znao u vezi sa velikim brojem nestale djece i podzemnim bazama; međutim, umro je na bini, prije nego što je uspjeo da dohvati mikrofon. To je upozorenje: ukoliko pređete granicu, nećete više nikad biti onaj isti kao prije.
Mnogi odvažni ljudi su doživjeli da im vanzemaljci direktno prijete ali nisu posustajali u svojoj potrazi za istinom. Vanzemaljci su prijetili mnogima da ne istražuju detalje u vezi njihovih otmica ili će u suprotnom usmrtiti ljude koji su ovima bliski, kao odmazdu za neposlušnost. Dosadašnje istraživanje je pokazalo da su informacije koje dobijamo od vanzemaljaca prilično nepouzdane, međutim, prijetnje u vezi s nečijom likvidacijom su često ispunjavali.”
Imajući ovo na umu, naravno, postavlja se pitanje da li je bolje držati glavu u pijesku i praviti se “normalan” kao i ostali!? Poznato je to da oni koji žive kao miševi – imaju i sudbinu miševa To je možda i razlog zašto neki ipak odlučuju da prožive život kao lavovi, pa makar on bio i kraći od onog mišjeg?! A možda to i nije stvar neke odluke, nego zavisi od same čovjekove suštine?!
Pokojna Dr Karla Turner (autor knjiga Into the fringe, Taken, Masquerading of Angels) je takođe stigla do nekih interesantnih zaključaka. Ovom prilikom ćemo navesti samo par njih ne ulazeći u to koliko bi ti zaključci mogli biti ispravni:
DRAHOMONIDIMA (Reptilijancima) TREBA EMOCIONALNA ENERGIJA KAO HRANA?
“Sigurno je da tijelo koje ima dušu u sebi—koja na neki način apsorbuje određenu vrstu emocionalne energije—ima mnogo veću hranljivu vrijednost za njih, nego “prazno” tijelo, koje nije učestvovalo u životnim procesima, tj. bez životnog iskustva.
Recimo, da ste kao dijete 8 ili 9 godina staro, već na neki način nešto proživjeli, tako da ste za to vrijeme nakupili i određenu količinu emocionalne energije. Ako oni onda ubiju to vaše tijelo, koje je za njih već tada ima hranljivu vrijednost i premjeste vašu dušu u klonirano tijelo, koje do tada naravno nije imalo nikakvog životnog iskustva, onda vas oni opet mogu pustiti da živite još nekoliko godina u tom novom tijelu i skupljate u njega novu emocionalnu energiju. Ono tada postaje opet pogodno za njihovo konzumiranje, te tako oni mogu da nastavljaju s jednom takvom procedurom mnogo puta.”
(Bob Lazar, koji je snimio video na ovu temu, tvrdi kako vanzemaljci nazivaju ljude – kontejnerima - prim.prev.)
PSIHIČKI VAMPIRI I INDUCIRANA EMOCIONALNA TRAUMA:
“Oni vrlo često na neki način programiraju osobe koje redovno abduciraju tako da se one na neki način specifično ponašaju. Tako, većina njih ima jednu zajedničku crtu, koju sam ja primjetila, a to je da stalno izazivaju određene konflikte i emocionalno nabijene situacije i na taj način vjerovatno produciraju velike količine emocionalne energije. Možda i – ukusnija tijela. Ili ono što je sigurno, bar - trenutnu maksimalnu proizvodnju energije, te vrste.”
KAKO VANZEMALJCI MOGU DA KONTROLIŠU NAŠE LIDERE:
“Ja lično mislim da se naši lideri mogu veoma lako kontrolisati uz pomoć implanata. Takođe, oni (vanzemaljci) vjerovatno mogu da koriste i neku od njihovih duša koju jednostavno smjeste u tijelo nekog od političara i tako se njime koriste cijelo vrijeme, kako hoće. Vjerovatno, tako jednostavno mogu i da zamjene dušu iz njihovog tijela dušom koja im odgovara. Oni sigurno imaju tu sposobnost da iz tijela izvade ono što mi nazivamo dušom, spreme je u neki kontejner, a onda je premjeste u neko drugo tijelo. Oni mogu onda da je stave u koje god hoće tijelo.”
PODZEMNE BAZE VANZEMALJACA:
“Mnoge od osoba koje su bile otete govore o tome kako su vidjele u tim postrojenjima kako drugim ljudima uzimaju krv, kako ih mutiliraju, skidaju im kožu, vade im organe i režu ih na sastavne dijelove, a onda njihova beživotna tijela odlažu na kamaru, kao da se radi o drvima. Mnogima koji su abducirani prijete kako će i oni tako da prođu ako ne budu htjeli da sarađuju s njihovim vanzemaljskim zarobljivačima.”
ABDUKCIJE DJECE:
“Alieni (vanzemaljci) često ulaze i u kuće, privremeno odstranjuju djecu, ostavljajući njihove roditelje paralizovane i bespomoćne (često neka vrsta “suspendirane animacije”, nakon koje se niko ne sjeća ničega u vezi toga; prim. prev.)
U slučajevima ako su roditelji u situaciji da se mogu buniti, alieni im odgovaraju sa: “Ta djeca pripadaju nama””
NASILNA SEKSUALNA ZLOSTAVLJANJA:
“Ti tuđinci (alieni) često prisiljavaju otete ljude na seksualni odnos s njima, ili međusobom, dok oni sve to posmatraju. U tim odnosima, alieni se često pretvaraju u druge osobe, kako bi omekšali otete osobe, odnosno, lakše ih naveli na poslušnost. Tako se oni često pretvaraju u entitete kao što su Isus, Papa, određeni sveci ili anđeli, pa čak i mrtvi bračni partneri otetih.”
SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE:
“Djeca, nakog susreta sa ovim entitetima, često naglo počinju da pokazuju povećan interes za svoje genitalije. Ta djeca često tvrde kako ih osobe koje ih posjećuju po noći, često diraju po tim djelovima njihovog tijela.”
UŽASNI I BOLNI MEDICINSKI ZAHVATI:
“Tuđinci izvode ekstremno bolne eksperimente na otetim osobama, često govoreći da je to tako potrebno, međutim, oni nikada neće i da objasne – zašto je tako nešto potrebno. Oni, na primjer, vrlo često na jedan bolan način vade oči iz očnih duplji otetim osobama, te im onda unutra implatiraju određene uređaje, prije nego što im vrate nazad ili zamjene oči. Neke od abduciranih osoba izlažu bolnim eksperimentima, gdje im glavu, prsa ili ekstremitete izlažu jednom ekstremno velikom pritisku, kao da žele da testiraju njihovu izdržljivost. Veoma bolno sondiranje genitalija i rektuma, takođe se redovno izvodi na djeci i odraslima.”
(…)Sada vam možda postaje jasno šta bi to [emocionalna energija, prim. prev.] mogla da bude sama srž njihove “žetve”. Moguće je, takođe, da njima ne treba samo naša emocionalna energija, tj. da jedna od njihovih frakcija [ako bih mogla da pogađam, mislim da se ovdje radi o - reptoidima] koristi i naša fizička tijela. Oni stalno pokušavaju da nas odvoje od naših tijela govoreći nam kako su ona “samo kontejneri”. Zašto? Zato što ih oni jedu. Kad bi krava znala da ju hoćete da pojedete, vi bi ste joj rekli [ukoliko bi one mogle da razumiju], “Tvoje tijelo nije toliko važno. Ono nije bitno.”
(Naravno, Dr K. Turner nije dugo poživjela nakon sto je počela otvoreno pričati o ovome u svojim knjigama i na predavanjima.)
***
Nadalje, Eve Lorgen u knjizi Alien Lovebite posvećuje pažnju manipulaciji ljudskih intimnih veza od strane vanzemaljaca:
Stvar se odvija otprilike ovako: jedan od otetih sreće drugog, kojeg takođe redovno otimaju, za vrijeme nekih od otmica ili u veoma u veoma jasnim i živopisnim snovima. Tu među njima dođe do neke vrste verbalne ili fizičke interakcije kako bi se započelo stvaranje veze. To se može ponoviti nekoliko puta sve dok ovo dvoje ne stupe u vezu. Priroda samih iskustava koje oni pri tom doživljavaju kao da je skrojena prema njihovim individualnim ukusima i stremljenjima. Partneri koji su stupali u intimne odnose za vrijeme otmice, ne moraju da se sjećaju tih iskustava. Često će se samo jedan partner sjećati dok drugi neće ili će imati samo neke neodređene insinuacije? Međutim, kada se oba partnera sretnu u istinskom životu, kod njih dolazi do jednog momentalnog osjećaja poznatosti, te oni tako lako mogu da se zaljube jedno u drugo.
Postoji dosta varijacija u samoj šemi i redoslijedu događaja, međutim, u većini slučajeva jedan od partnera se mnogo više zaljubljuje, od drugog, -- tako da na kraju ostaje sa osjećajem neuzvraćene ljubavi. Veza između tako spojenih individua je takva da obe osobe osjete jednu magnetnu privlačnost jedna ka drugoj, i često u nekim neobičnim ili neočekivanim situacijama. U ovaj ljubavni sklop može da bude uključen i cijeli niz koincidencija, veoma jasnih i živopinih snova, i ljubavnih iskustava za vrijeme interakcije sa vanzemaljcima. Ti ovako režirani događaji su često intimne ili seksualne prirode, tako da tu jedan ili drugi partner razvija intenzivnu ljubav i opsesiju prema ciljanoj osobi. U najvećem broju slučajeva, obe otete osobe se već nalaze u braku ili u jednoj čvrstoj vezi s nekim drugim. Međutim, sve to nema uticaja. Ova emocionalna, strasna pa čak i telepatska veza između ljudi koji su spojeni u režiji vanzemaljaca, nije ni nalik na normalne ljubavne veze. Neki od njih su to opisali od najfenomenalnije ljubavi koja se uopšte zamisliti može, pa sve do duhovnog stapanja jednog partnera sa drugim. Kao da ih je nebo spojilo. Onda se događa ono neminovno i sa katastrofalnim posljedicama. Partner koji je bio meta odjednom se “isključi”, a onaj koji je bio duboko zaljubljen ostaje bolno skršen zbog neuzvraćene mu ljubavi.
Izabrani partner obično u početku ima određene ljubavne (ili prijateljske) aspiracije prema drugome, ali onda naglo gubi interes, često nakon otmice od strane vanzemaljaca ili nekih ‘snoviđenja’. Ukoliko se jedan ili drugi partner mogu sjetiti svojih snova ili iskustava za vrijeme otmica, oni se obično sjete da su u tim prilikama, jednom ili više puta, bili intimno vezani jedno za drugo. Neki od otetih kažu da su u pojedinim momentima spontano dobijali mentalnu sliku (kao kod vantjelesne percepcije) svoje voljene osobe na takav način da je to kod njih izazivalo emocije kao što su ljubomora, opsesivna ljubav, žudnja i osjećaj tuge zbog neuzvraćene ljubavi. To se kasnije može prenositi iz veze u vezu i emocionalno je iscrpljujuće.
Dakle, moramo imati na umu i mogućnost da ona “Amorova strijela” ne mora u svakom slučaju da bude – Amorova!?
***
Međutim, kad se radi o nekim krajnjim planovima vanzemaljaca, tu je situacija takođe maglovita jer je s našeg nivoa veoma teško racionalizovati dinamiku njihove interakcije s nama. Naravno, to ne znači i da ne treba pokušavati.
U vezi s tim, profesor Jacobs, kaže:
“Njihov plan je orjentisan ka njima samima a ne prema ljudima, kao što bi se očekivalo od jednog programa kojem je cilj reprodukcija. Na kraju, postoji mogućnost da će tu biti i neke koristi za nas, ali ako mi preživimo sve to kao ljudska vrsta; cijena za ovo milosrđe će biti naše odricanje od slobode da upravljamo svojom vlastitom sudbinom a najvjerovatnije i odricanje od naše lične slobode. Uz pomoć jednog kompetentnog istraživanja mnoge nepoznanice i misterije fenomena otmica su riješene. Međutim, tu se sa kristalnom jasnoćom pojavio i jedan od njegovih glavnih aspekata. Vanzemaljci su nas prevarili. Oni su nas uspavali, uveli su nas u jedan trans opšte nevjerice i samozadovoljstva, još od početka njihovog prisustva. Tako smo bili nesposobni da razumijemo dimenzije ove prijetnje koju nam oni predstavljaju kao i da im se adekvatno suprostavimo.
Sada je vjerovatno prekasno. Moja lično samozadovoljstvo je već odavno nestalo i ono je sada zamijenjeno jednim dubokim osjećajem odbojnosti, pa čak i jeze.”
Dakle, ovdje imamo jedan stvarno tragikomičan slučaj! Dok, s jedne strane, čovjek koji godinama proučava ovu tematiku tvrdi da se ovdje radi o njihovoj infiltraciji i našem porobljavanju; i da je već sada prekasno da se bilo šta poduzme, s druge strane imamo slučaj gdje većina “normalnih” ljudi još uvijek razglaba pitanje - “da li vanzemaljci postoje ili ne”!? Nije li to fenomen?
Naravno, možda bi nam bilo najpraktičnije da D. Jacobsa proglasimo ludakom, tako da možemo da nastavimo s našim mirnim snovima?! Činjenica jeste da s tačke gledišta većine onih koji se danas podrazumijevaju kao “normalni ljudi”, ovakvi koncepti spadaju u “naučnu fantastiku”, međutim, moramo se zapitati koliko su “naša” vjerovanja, stvarno - naša?! Preduslov za kontrolu uma je kontrola informacija a kontrola informacija je još od davnina prisutna u ovoj našoj realnosti. Možda bi jedna od najpraktičnijih teorija za objašnjenje te zatvorenosti ili kondicioniranosti ljudske svijesti upravo bila ona o ‘kontejnerima’ (pogledaj temu na ovom forumu: Život u kontejnerima”)!?
...
