Forum Klix.ba

Helem wrote:Dragi Salko......

postajete mi sumnjivi,ili je "lokalna
ljubav".... ....braca,po Babi..garantovano..


ode tema...Pisac"fataj" se "pricanja"....

Helem wrote:Izgleda da smo Salko i ja neki pederi,
Dony polahko,
ne uzbudjuj se.

Slabo mi ide tema,slabo se podrzava, sve se sjatilo oko Beograda..

OVI ''nasi',sto su bili navikli da se ogledaju u" beogradskom ogledalu",fali im "predstolnica".....i palamudjenje sa dubinskim uvlacenjem a sve za dobrobit svoju ... ,nema vise klimoglavih "titula", valja raditi,sjecanja ih"jebu"..

OVI ''nasi',sto su bili navikli da se ogledaju u" beogradskom ogledalu",fali im "predstolnica".....i palamudjenje sa dubinskim uvlacenjem a sve za dobrobit svoju ... ,nema vise klimoglavih "titula", valja raditi,sjecanja ih"jebu"..
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Aferim Dony, nas'o si ih.

Helem wrote:Dragi Salko......

reci moj voljeni i cjenjeni heleme....

Legenda si i ti Salko.

Helem wrote:OVI ''nasi',sto su bili navikli da se ogledaju u" beogradskom ogledalu",fali im "predstolnica".....i palamudjenje sa dubinskim uvlacenjem a sve za dobrobit svoju ... ,nema vise klimoglavih "titula", valja raditi,sjecanja ih"jebu"..
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Aferim Dony, nas'o si ih.

Pisac,znas Ti mene... ..ali nek ne diraju TITA...jedino ta uspomena..je uspomena...

Helem wrote:
Legenda si i ti Salko.

garantovano ..BLIZANCI...

heleme, de nam voljeni i cjenjeni knjizevnice nesto i napisi....

Evo pisem Salko ali pisu i meni:

Helem (citat):

U Santjagu (Santjago De Chile), odgodjena je kvalifikaciona utakmica za svjetsko prvenstvo u fudbalu.
Ali stadion je pun.
Na terenu je mesarska klada.

Izvode Viktor Haru, kompozitora i sviraca na gitari i sjekirom mu odsijeku prste.
Rekli su mu pri tom:" Sad sviraj !"

Viktor Hara je podigao okrvavljene ruke, posao prema tribinama i onda zapjevao himnu.

Onda su pucali u njega......


i jebo vam mater sav Beograd.


Jebali mi svi tebi mater! (sarajlija)

Helem wrote:Evo pisem Salko ali pisu i meni:

Helem (citat):

U Santjagu (Santjago De Chile), odgodjena je kvalifikaciona utakmica za svjetsko prvenstvo u fudbalu.
Ali stadion je pun.
Na terenu je mesarska klada.

Izvode Viktor Haru, kompozitora i sviraca na gitari i sjekirom mu odsijeku prste.
Rekli su mu pri tom:" Sad sviraj !"

Viktor Hara je podigao okrvavljene ruke, posao prema tribinama i onda zapjevao himnu.

Onda su pucali u njega......


i jebo vam mater sav Beograd.


Jebali mi svi tebi mater! (sarajlija)

jel to heleme pises i erotske price????

takav sam po citavom tijelu Salko....

niko nezna tako dobro opisati jesen kao helem....

ali mi necemo jesen...MI HOCEMO PROLJECE!!!!!!

kolko vidim ni vas dva ne odoliste beogradu

ali mi necemo jesen...MI HOCEMO PROLJECE!!!!!!
...
citaj Samrtno Proljece od Lajosa Zilahija.....

neko je trazio jesen
i dok povrh vode
nestaju stope starca
jase nam Proljece na grudima.

Helem pis'o.

kolko vidim ni vas dva ne odoliste beogradu...

Ubija Beograd....

Zrtva voli svoga ubicu, kad tada, ponovno mu dodje na krilo i zaplace.
Beograd se cereka, izjebe, pa ponovno noz u grlo.

to je nas usud,neznamo sami ziviti,nikad tobe.

Nikad za nikad ali...mozda imamo jos nekakve sanse..ako budemo pisali pravu literaturu, ucili dobro skole, odrzavali tradiciju i kuturu ummeta, snimali dobre filmove, znali se fino zeniti i udavati, bili posteni, jaki i hrabri, patriotski nastrojeni,
ne zvakali svakakvo smece.....

ko zna, mozda ima nade.

Ako se uzdamo u Boga?

to je vec bolje ono je bilo prejako.

ono je bilo samo da znas na cemu smo, pa poslijem otarem.
Vjetar puse i sa te strane....ili duva.

a opaj nam se klate....
ali da ne vrijedjam postene Bosnjake, da ne bude nesporazuma.
Neprijatno je govoriti generalno.

Mnogi koriste slicnu situaciju kao sa prelaskom cetnika u partizane....

O RAJU

Sad ću ti ja objasniti što je to raj. Nikada ti taj pojam nije bio baš sasvim jasan, je li tako? A jesi li ikada bila zaljubljena? I šetala ulicama sama kao šlapa? Onda ćeš shvatiti. Nisi ga srela, kao ni uostalom dan prije, ni dan još prije toga. Kosu si oprala jučer, a na sebi imaš svoj najdraži džemper. Ugledaš svog ljubljenog s druge strane ulice i pretrneš od straha da će on shvatiti da ti šetaš po gradu samo zato da bi njega srela. On pređe ulicu, nasmiješi ti se i uzme tvoju ruku u svoju. Sad zamislida taj trenutak traje vječno. To je raj.

O PAKLU

Sad ću ti ja objasniti što je to pakao. Nikada ti taj pojam nije bio sasvim jasan, je li tako? A jesi li išao u školu? Jesi li nastojao uspješno položiti neki test? Onda ćeš shvatiti. Postoji trenutak kad zazvoni školsko zvono i drugarica profesorica pokupi sve testove i odnese ih u zbornicu. Tada ti porazgovaraš s drugovima i u trenutku ti je jasno da si zadatak krivo riješio. Hvata te užas. Bez obzira koliko ti je stalo do ocjene. Hvata te užas jer si mislio da si ga ispravno riješio, a sad je gotovo. Sad je kraj. Sad se više ništa ne može učiniti. I zamisli sad da taj trenutak traje vječno. To je pakao.

Izaći iz sna kao jednog životnog privida i ukoračiti u stvarnost samo je sićušan iskorak u drugi privid. Živjeti u laži svojih snova još uvijek nikako ne znači da živimo bez smisla, kao što potpuno biti predan stvarnosti jos nije pouzdan dokaz da ne živimo u nečem lažiranom i ne mnogo smislenom.
Tako, jutarnju dilemu o ustajanju ili odustajanju može razriješiti jedino miris kafe i ono prvo oporo razjedanje nikotinskog dima u plućima. Za takvu lošu argumentaciju za ulaz u stvarni život neizostavno ide i medijski kolač. Šetnja po televizijskim kanalima , valjda, je ili okončanje dresure savremenog čovjeka ili puki impuls znatiželje u kakvu ništavnost je utopljen današnji dan. On je, za danas, ovaploćen u sistemu spojenih posuda zla, uz to čak i melodično rimovan- Pentagon i Washington. Iako je sve već deja vu mi se suočavamo sa krajnjom istinom da amerikanizacija svijeta ulazi u završne faze. Stari, dobri Hegel načinivši svoju istorijsko-filozofsku shemu po kojoj se različiti narodi smjenjuju u ulozi nosioca svjetske duhovnosti učini mi se otužno ciničan. Vodeći svjetski narod zamijenio je duhovnost silom a smjenjuju se jedino žrtve njihove bestijalne politike. Učinio je sve da od čovjeka načini čistu biološku pojavu. Darvinovsko biće treba da poima jedino filozofiju želudca i novca, dok mu od duhovnosti preostaje samo strah. Reprezenti nove duhovnosti smrtno su ozbiljni, ukočeni i zvanični. Tumače novo ustrojstvo svijeta naličeći na neke palanačke grobare u paktu s Luciferom koji čekaju da nestane i posljednji samosvjestan čovjek da bi se ukopale sve njegove duhovne vrijednosti . Naravno, galsnogovornicima, ministrima i generalima pripada samo uvertira, jer Veliki guru umiranja mora obaviti posljednji pomen za čovječanstvo. Politički demagoške govore zamjenjuje opasnim retoričkim igrama o dobru i zlu, poigravajući se vrlo opasnim istinama koje uvijek treba sakriti od duhovno nepunoljetnih.
Bolesno čovječanstvo ogrezlo u drugim putevima vjere do Boga, drugačijem poimanju životnih i kulturnih vrijednosti, eto, treba da se podrvgne terapiji jednog izliječenog alkoholičara. Delirium tremens za dobrobit velikog, milijarde brojnog stada. Veliki guru svečano izjavljuje da će poslije sankcionisanja iračkog zla i nestanka mu sabrata po istovjetnoj mržnji prema ljudskom biću uopšte nastupiti mir i blagostanje. Sve to, podsjeća me na izgradnju jednog velikog drveta čovječanstva, drveta za čovjeka čiji je život sveden na nultu vrijednost sa već utvrdjenim rasporedom za svakog od nas. Privilegovani će dobiti svoje majmunsko mjesto na granama blagostanja, dok će u podnožju drveta ostati, danas iračka a sutra ko zna čija djeca, da se njihovim leševima djubri veliko drvo. Korijen će biti sve dublji a stablo će se uvećavati proporcionalno hektolitrima prolivene krvi, plazme koja je važna tek kao sitni hemijski segment za gnojenje jalove majke zemlje.
S druge strane, mlitavi evropski politički humanizam koji sanja svijanje svoga gnijezda na granama velikog drveta mora, zbog udobnosti gnijezda, koketirati i sa ostacima ljudske pameti što po ulicama ispuštaju posljednje vapaje da čovjek spasi svoje ljudsko pozvanje. Takvi, loši šarmeri ljudskih duša, naliče na frigidnu ženku koja se podaje impotentnom američkom mužjaku zla, tek toliko da bi se kroz blud ostvarila čista repodrukcija. Produženje vrste, produženje moći, kapitala i agonije pameti.
Sjedeći tako usred hipokrizije posebno gadjenje osjećam prema sitnim podvodačima za americkog mužjaka; njih vise muči poskupljenje benzina nego pojeftinjenje krvi, dok svoju tranziciju u Evropu i svijet vide u blagoslovu mužjakovih krvavih stopa, jer one će ih odvesti do njihove bijedne, malogradjanske sreće. Diplomatija bijede ne razumije da u trgovini ljudskim životima sutra krv njihovog naroda može biti moneta za potkusurivanje.
Ulice. Trasparenti. Protesti. Generacijsko ujedinjenje protiv sramnog bluda. Demokratskim pravom glasa neizostavo diriguje vec kultni demokratski proizvod – palica. Dirigenti u pancirima i šljemovima sa vizirom jasno odredjuju tonalitet svakog glasa trudeći se da iz hora izbace svaki prejak sopran i tenor.
Mučnina. Direktan prenos zla i konačnog duhovnog pada čovjeka. Moderni Huni ne srame se svojih represija i dželatskog posla. Postoji li u jeziku jednog jedinog naroda makar ijedna riječ da se to opiše, jer i rijec fašizam zvuči kao sićušna leksička nedorečenost. Ne može se više sve to gledati, jer morbidnost nadilazi sve moje predstave o zlu. Na žalost, jedino što mogu učciniti je da ugasim prezentiranje varvarske tehnologije ubijanja pred vlastitim očima i da u sebi ugasim još jedno vjerovanje u čovjeka. Pokušavam zaboraviti na vlastitu nemoć i sav uronuti u ogroman, beskrajan stid što iz mene i svih nas iznose tog istog čovjeka kako bi se živjelo kao sav nenormalan svijet. Puštam blues. Ry Cooder. Lirske varijacije za dušu. Treba joj dozvoliti da treperi do iznemoglosti, da živi dok je još nisu potpuno amputirali.

neki dan su pitali Donalda Trampavag, bogatasa, sta bi on uradio za trenutno stanje u Iraku.
rekao je da bi on proglasio americku pobjedu i povukao americke trupe iz Iraka, i onda bi pustio Iracane da se pokolju izmedju se.
Sadama Husu, koji uzgred receno nikada nije uhvacen, nazvao je "bejbi" prema buducem irackom dikatoru..

Pitt, i to je Amerika...

Cuj, deklarativno proglasiti Pobjedu, a americke bebe fasuju svakim danom sve vise i vise, oktobar je proglasen za najkrvaviji americki mjesec.

..dobar tekst Black....fino od tebe.

Vjetar puse i sa te strane....ili duva.

Bog je reko postuj sebe pa i ja cu te postovati.
Al valja nam citat salka i blecka.

slazem se.

Helem wrote: slazem se.

Jako me veseli vidjeti dobre ljude dobre volje na okupu....