Intervju sa Dudakom iz 1998.
INTERVJU DANA
DUDAKOVIC Nakon rata, mnogi su ga vidjeli kao komandanta neke nove bosanske vojske ili, bar za pocetak, federalnih oruzanih snaga. Zavrsio je kao kabinetski oficir kojeg, kada god to moze, visocka vojna linija zaobilazi. A onda je stigla vijest: jedan od najuspjesnijih bh. generala ce skinuti uniformu i predvoditi Koliciju za CD BiH u Unsko-sanskom kantonu. Bilo je to neprijatno iznenadjenje za sve koji su Atifa Dudakovica vidjeli kao rijetkog izuzetka u apsolutno ispolitiziranoj VFBiH. I taman kada se o Dudaku pocelo govoriti kao o guverneru, a ne kao o generalu, SDA se oglasila: ratna legenda nece biti prvi na listi. Od javnosti, zbunjeniji je bio jedino glavni akter ove price, sto je, izmedju ostalog rezultiralo vijescu iz Zdruzene komande Vojske Federacije da je general-major Atif Dudakovic na godisnjem odmoru. Sto, opet, nije sprijecilo njegovog pretpostavljenog da ga naruzi u novinama. A onda su dogadjaji poceli sustizati jedan drugog. Pocele su price o interesima, prijateljstvima, rodbinskim vezama... Na sve, Atif Dudakovic je reagirao sutnjom. Do jednom. Sta, dakle, general Atif Dudakovic kaze o svojim odnosima sa Alijom Izetbegovicem, Rasimom Delicem, Mirsadom Veladzicem, Hamdijom Abdicem, svojim politickim ambicijama, Srebrenici, vlastitoj imovini...
Razgovarala: Vildana SELIMBEGOVIC
DANI: Gospodine generale, hocete li se kandidirati za guvernera Unsko-sanskog kantona?
DUDAKOVIC: Guverner kantona ne bira se neposrednim glasanjem biraca, nego stranka ili stranke pojedince predlazu kao kandidate, a poslanici Skupstine kantona tajnim glasanjem odlucuju svojim izborom. Mozda je ovo jedan od najkrupnijih nedostataka zakona o izborima. U tom slucaju ja bih direktno odlucivao o svojoj kandidaturi, a ovako moje eventualno angazovanje zavisi od prijedloga stranke ili stranaka. Smatram da se ovom "slucaju" previse daje novinskog prostora, podgrijava atmosfera...
DANI: A zelite li biti guverner?
DUDAKOVIC: Mozda sam zelio.
DANI: Mozete li reci kako je uopce doslo do toga da budete prvo najavljeni kao nosilac liste SDA Unsko-sanskog kantona, a potom da se postavi pitanje ne samo Vaseg politickog nego i vojnog angazmana?
DUDAKOVIC: O tom pitanju, dilemi i cijeloj halabuci o kojoj se digla prasina ucestvovali su mnogi, u sredstvima javnog informisanja pisano je mnogo, gotovo sve je receno, a koliko je receno nije daleko ni od istine. Tu, moram priznati, ima i zakulisanih igara, a kazu da je to osnovno svojstvo svake politike, pa tako i ove nase. Tacno je da je dosao u pitanje moj dalji opstanak u vojsci u slucaju da sam ostao nosilac liste Koalicije CD BiH, jer se vojna lica ne smiju baviti politikom, a to bi ipak bio politicki angazman. Smatram ovaj princip ispravnim jer dosta je bilo uopce politicke vojske, ili bolje receno, politike u vojsci. No, ako bas insistirate: grupa mojih prijatelja, prije svega iz Bihaca, ali i iz vise opcina Unsko-sanskog kantona, prije par mjeseci je sa mnom razgovarala o mojoj, uslovno receno, kandidaturi za guvernera kao najpovoljnijoj varijanti rjesenja trenutne politicke situacije u Kantonu. Poslije tog spontanog razgovora obavljene su konsultacije i na nivou Izvrsnog odbora opcinske organizacije SDA Bihaca, na kojima su odredjeni poslanici predlozili mene kao jednog od mogucih nosilaca kandidacione liste Koalicije, odnosno SDA ispred opcine Bihac. Na Izvrsnom odboru kantonalne SDA doslo je do usaglasavanja i ja sam obavijesten da sam nosilac kandidacione liste. Mene je predsjednik SDA Bihac pitao da li pristajem, kao i da li sam svjestan da cu morati napustiti vojsku ako budem na listi. Ja moram priznati da sam iz vise razloga bio spreman da napustim vojsku. Bio sam obavijesten da je odrzana vanredna sjednica na kojoj je odluceno da nisam nosilac liste i da postoje odredjeni problemi. I onda sam shvatio da postoje odredjene igre, rekao bih, odredjene neprincipijelne koalicije, te sam zahtijevao od potpredsjednika SDA, Halida Genjca, da se moje ime skine sa eventualnih lista. To je za mene proslost i o tome ne bih htio vise razgovarati.
Ugledna familija i njihov zet
DANI: Trazili ste da Vas skinu sa svih lista?
DUDAKOVIC: Da.
DANI: Mozete li reci kakva je u cijeloj ovoj prici uloga porodice Cengic i sadasnjeg guvernera Veladzica?
DUDAKOVIC: Odnosi, pa rekao bih odnos generala Dudakovica i ministra koordinatora, a kasnije guvernera Veladzica, bili su odnosi dva suborca, korektni, a odnosi gradjanina Dudakovica i Veladzica smatram da su ljudski. Sto se tice uloge porodice Cengic, mogu reci sto znam - da je to ugledna familija koja se u nasem ratu posebno dokazala, da je guverner Veladzic zet Cengicevih i da nije potrebno kalkulisati ili licitirati sa dokazanim patriotama.
DANI: Analiticari ovdasnjih zbivanja skloni su teoriji zavjere. Kako Vi gledate na tvrdnje da je na sceni obaranje posljednje ratne legende i, ako smijem da primijetim, mozda i jedinog oficira danasnje Vojske Federacije ciji su ratni rezultati neosporni?
DUDAKOVIC: Nisam ja jedini starjesina nase Armije koji je postizao rezultate. Ja sam samo jedan od mnogobrojnih boraca. Ja nisam vjerovao, mozda ne vjerujem ni sada, da postoji neka siva eminencija, ili neka nevidljiva ruka, ili neki parasistem koji pokusava da degradira rezultate, da ne dozvoli iskakanje pojedinaca... Mislim da to dolazi spontano od nekih pojedinaca, mozda i manjih grupa iz samo njima znanih razloga.
DANI: A ima toga?
DUDAKOVIC: Ne znam. Kako se kockice slazu, imamo interesantno stalno prozivanje ljudi. Dalje, kod pojedinaca se vidi trun u oku, a kod nekoga ni balvan. Pojedinci mogu da rade sta hoce u odredjenim institucijama ili mjestima, a neko se drzi pod lupom, tako da se stekne utisak da toga ima.
DANI: Biste li rekli na koje se to pojedince odnosi?
DUDAKOVIC: Zna se to. Mislim da bi neko moje prozivanje znacilo dolijevati ulje na vatru i mislim da nije umjesno govoriti o imenima.
DANI: Da li ste o svim zbivanjima oko Vas razgovarali sa predsjednikom Izetbegovicem?
DUDAKOVIC: Ne o svemu ovome. Razgovarao sam s predsjednikom vise puta i mislim da sam ja kao vojnik duzan da izvrsavam predsjednikove zadatke. Ja nisam politicar i to sam rekao i predsjedniku. Ja politiku samo shvatam kao sredstvo za ostvarivanje nekih ciljeva. Razgovori su bili iskreni i apsolutno prijateljski. Moram da priznam da me predsjednik uvijek prijatno iznenadi, sto neko rece: "vojskovodja melanholicnih ociju". Kraj razgovora bio je dzentlmenski.
DANI: Opce misljenje je da nista od ovog ne bi bilo da ste Vi po Bozijoj i ljudskoj pravdi postali komandant Vojske Federacije. Kako Vi to komentirate?
DUDAKOVIC: Pa, jos uvijek niceg nije bilo.
Hamdo nekom smeta
DANI: Hamdija Abdic je bio jedan od Vasih ratnih komandanata. U javnosti se on direktno ili indirektno titulira kao lider bihacke mafije. Ko je stvarno Hamdija Abdic? Ko i zasto zeli dovesti u vezu Vas i Hamdiju Abdica?
DUDAKOVIC: Prije svega, on je moj suborac, zajedno smo krenuli 1992, a i poslije rata se cesto vidjamo. Mislim da je podignuto prilicno prasine oko njega, a mozda je i on sam nekim svojim postupcima tome doprinio. On je jedan od mojih prijatelja, a to sto Hamdo nekom smeta, sto je covjek u centru nekih zbivanja, koristi se na sve moguce nacine: te, iza njega je Dudak, to pokriva Dudak, i tako dalje. Mislim da mu se poklanja previse paznje, a to nije potrebno.
DANI: Ko i zasto zeli povezati Vas i Hamdiju Abdica?
DUDAKOVIC: Ja mislim slabici, oni koji ne mogu zakon sprovesti do kraja, pa traze opravdanje zbog nepreduzimanja, prije svega, zakonskih mjera. Ipak sam blizi onoj teoriji "drz'te lopova, dok lije kolo vode"! Vjesto se na vise nivoa vrsi maskiranje, tako da, eto, sad se prozove Hamdo, pa se onda uz njega veze Dudak, a bitno je da se na ovom prostoru uvijek podgrijava nezdrava atmosfera, dok se drugdje ne vidi sta se radi.
DANI: Cini li se Vama da je hapsenje Hamdije Abdica u funkciji Vase diskreditacije?
DUDAKOVIC: Ja mislim da se ocekivalo poslije tog spektakularnog hapsenja neko moje reagovanje, moje aktivnosti, da cu se ja vise eksponirati. To me je podsjetilo na Caticevo hapsenje, koji nije uhapsen radi sebe, nego da svjedoci protiv mene. Mozda je i dobro razmisljati: eto, Hamdija je uhapsen, gdje je Dudakovicevo mjesto u svemu tome, i prostrijeti cinjenice.
DANI: Ima li u bihackoj regiji parasistemskog djelovanja bivsih proslavljenih ratnika, koji cine ono sto ste Vi jednom nazvali Cosa nostra?
DUDAKOVIC: Ja sam to slucajno vasem novinaru, u prolazu, vise dobacio nego sto sam ozbiljno mislio, a onda se to zloupotrijebilo. Medjutim, ako bas hocemo, sama Cosa nostra je u svom nastanku imala pozitivnu ulogu. Ako mislite na paraorganizovanje, ili sistem, ili lobiranje proslavljenih komandanata, ne bih rekao da toga ima u Bihacu, ali vjerujem da ima raznih igara.
DANI: Cini se onda logicnim moje sljedece pitanje: postoje indicije da parasistemski djeluju upravo oni koji bi trebali vrsiti vlast. Je li to tacno?
DUDAKOVIC: To je interesantno pitanje. Prisutan je metod rada, donosenja odluka, lobiranja prilikom donosenja odredjenih kadrovskih rjesenja. Istina je da institucije vlasti i sistema nisu zazivjele, i to itekako boli narod. Sustina je ostvariti zakonsku drzavu, da zakon zavlada od granice do skole, od bolnice do bilo koje ustanove. Bas ta lobiranja, i stranacka i vanstranacka, i po bilo kojoj osnovi organizovanja, jednom se moraju prekinuti.
DANI: Da li je to bio razlog sto ste se bavili mislju da prihvatite javnu funkciju?
DUDAKOVIC: Da.
DANI: Ukoliko bi se jednog dana stvari promijenile, pa Vi zaista postanete guverner USK, morali biste uraditi dvije stvari: prestati biti vojnik i pokazati svoj imovinski karton. Ako ste spremni da zaboravite da ste vojnik, mogu li Vas pitati: sta imate od imovine?
DUDAKOVIC: Zaista, to je smijesno pitanje. Smijesno je reci da nemam nista, ali blizu je tome. Ja nikad necu prestati da budem vojnik, umrijet cu kao general, osim ako mi ne oduzmu cin oni koji su mi ga dali. Ali, ja sam od svoje cetrnaeste godine vojnik i u dusi cu ostati vojnik. Kada su pitali da me stave na listu, ja sam dao svoj imovinski karton: imam kucu u Bosanskoj Gradisci, garazu u Zadru, cuveni plavi "mercedes" koji su mi dali moji Orahovljani...
Alagic me iznenadio
DANI: Stice se dojam da centar lobija kojem Vi smetate nije u Bihacu, nego u Sarajevu. Mislite li da je to tacno i da li je Vas dolazak u Sarajevo bio vise kazna nego unapredjenje?
DUDAKOVIC: Ne bih rekao da postoji centar nekog lobija koji djeluje permanentno protiv mene u Bihacu ili Sarajevu. Mislim da niko ne djeluje protiv mene. Ja imam jako mnogo prijatelja, ali kao i svaki covjek, i ljude kojima se ne svidjam ja ili neki moji potezi, ali ja to ne bih premjestao u Bihac ili druga mjesta. Ne vjerujem da ima organizovana grupa koja radi protiv mene.
DANI: Komandant Delic istice da Vas nije otpisao. No, u intervju Dnevnom avazu, objavljenom prije nekoliko dana, indirektno Vas je optuzio za nesposobnost. Mozete li Vi reci kako dozivljavate angazman u Zajednickoj komandi?
DUDAKOVIC: Znam, citao sam intervju komandanta Delica i ne bih rekao da je kvalifikacija bila "nesposoban", nego, mozda, "neradnik". Sa nizom se recenica opisuje vrijednost i tezina moga rada. Ja mislim da smo svi mi polagali najtezi ispit koji covjek, odnosno vojnik moze da dozivi, a to je rat, i tezina sadasnjeg rada ne moze biti ni blizu onoj koju je imao u samo tri dana rata. Nezgodno je govoriti o ocjenama pretpostavljenog, niti su novine mjesto za davanje ocjena, ali znam da mi general Delic nikada usmeno nije rekao nista o kvaliteti moga rada, osim sto mi je davao zadatke. Ne mogu da prihvatim neke ocjene iz njegovog intervjua.
DANI: Americki vojni strucnjaci su tokom rata, ne jednom, kazali da ste Vi, uz generala Alagica, jedini vjerodostajan general bosanske armije. Alagic je u medjuvremenu postao prilicno nevjerodostojan politicar i po kuloarskim pricama je jedan od najvecih protivnika Vase kandidature za guvernera. Mozete li to komentirati?
DUDAKOVIC: Moram reci da kad se raspravljalo na Izvrsnom odboru kantonalne SDA, najvatreniji protivnici moje kandidature su bili general Alagic i Amir Avdic. Ne razumijem zasto bas njih dvojica, jer su oni moji suborci. Ja bih uvijek ne samo digao ruku za njih nego uvijek bio jedan od onih na koje se oni mogu osloniti. Pomalo me iznenadio stav generala Alagica, a posebno Amira Avdica. Vjerovatno tu ima i nekih licnih razloga, tako da o tome mozemo samo nagadjati. Ali, da bi postao vjerodostojan ili nevjerodostojan politicar prvo bi morao biti politicar. A ja to jos nisam "vagnuo", kako to mi kazemo.
DANI: Bosanska krajina je u nemilosti aktuelne vlasti. Da nije tako, onda bi u izvrsnim organima drzave i Federacije BiH bilo mjesta i za Krajisnike. Bez obzira na te cinjenice, Bosanska krajina i dalje, u velikoj mjeri, podrzava Dida, kako ovdje zovu Aliju Izetbegovica, i njegovu politiku. To za rezultat moze imati daljnje jacanje Fikreta Abdica i njegove antibosanske politike, ciji je jedan od najjacih argumenata tvrdnja da je Bihac blizi Americi nego Sarajevu.
DUDAKOVIC: Vi, vjerovatno, zelite da kazete da je Bihac blizi Zagrebu nego Sarajevu. Da, to je tacno, geografski je blizi. Itekako su Krajisnici svjesni svoje pripadnosti BiH, i to je bio nas moto u borbi. Ideal nase borbe sigurno nije bilo stanje koje imamo danas. Ja se nisam bavio empirijskim analizama, procentualnog odnosa teritorije, stanovnika i ucesca u vlasti, ali je cinjenica da su Krajisnici kadrovski malo zapostavljeni. U, recimo, Ministarstvu inostranih poslova poslije Ljubijankica, ne znam da li uopce ima Krajisnika. Mora se voditi racuna o tome i opcem stanju i mjestu Bosanske krajine u vlasti. Dalje, odnosima sredstava koja se ulazu u druge krajeve. Prisutna je kod naroda doza nepovjerenja prema centralnoj vlasti. Kad je rijec o karizmi licnosti predsjednika Izetbegovica i odnos koji Krajisnici imaju prema njemu, stvar je njegove dosadasnje borbe za, prije svega, nacionalno bosansko bice, za drzavu BiH. Priznanje koje on ima ovdje je identifikacija naseg naroda kroz lik i djelo predsjednika Izetbegovica i otud jedna fanaticna lojalnost prema njemu.
Stub srama
DANI: Niste mi nista rekli o poziciji Fikreta Abdica i njegovim argumentima, u ovom trenutku, kada je o Krajini rijec.
DUDAKOVIC: To je proizvod trenutnog politickog stanja u USK-u. Prije svega, na prostoru opcine Kladusa, u Cazinu, pa trenutno i u Bihacu, Fikret Abdic kroz stranku DNZ je realnost i plod je, po meni, jednog inertnog stanja u vodecoj politickoj stranci. Gledajuci kroz ljude, prije svega u opcini Kladusa, da li zbog nesnalazenja ili nesposobnosti, rezultat je apsolutna pobjeda DNZ-a u Kladusi. Sada pokusavaju kroz novi oblik organizovanja i rada nametnuti jedno ofanzivnije stanje. Mi se svi moramo zapitati: Sta je to, ustvari? Mnogi celnici traze pomoc od Sarajeva, medjutim to se rjesava ovdje, ovdje se gubi ili dobija bitka. Mi smo teritorijalno dobili bitku, mi smo jos na granici BiH. Ali nismo dobili bitku za ljude.
DANI: Gospodine generale, uvazavajuci sve okolnosti loseg vojno-politickog polozaja Srebrenice u ljeto 1995, ne mogu a da Vas ne upitam: Sta mislite, da li biste Vi mogli odbraniti Srebrenicu?
DUDAKOVIC: Ovo je, prije svega, tendenciozno pitanje, postavljeno tako da ja zakrvim sa svojim vojno-politickim rukovodstvom. Ja sam se i ovdje borio za Srebrenicu, Peti korpus nije spavao kad je Srebrenica padala, mi smo tada oslobodili jedan trokut kod Gornje Ivanjske i isli smo s motom "za Srebrenicu". Tada je bila operacija deblokiranja Sarajeva, a Peti korpus je na ovom prostoru itekako doprinio vezivanju srpskih snaga na ukupnom ratistu u BiH. Znam da je Bihac, mozemo reci, bio velika Srebrenica, po okruzenju, po tenk-borbi, po angazovanju snaga. Malo je bilo dana rata a da se oko Bihaca nije pucalo. Vrlo, vrlo malo. U Srebrenici su ostale zene, a da su cetnici usli u Bihac, ovdje ne bi ostale ni zene i bilo bi vise zrtava nego u Srebrenici... Svidja mi se ideja o podizanju stuba srama sa imenima odgovornih. Misljenja sam da bi vremenom taj stub postao malehan, ma koliki bio veliki njegov prostor za ispisivanje imena. Mozda je vec i vrijeme za "zivu knjigu mrtvih". Srebrenica za nas mnoge mora biti vjecna pouka i poruka, a sudbina Srebrenice bila je i svima nama namijenjena.
DANI: Kako ocjenjujete borbenu gotovost Vojske Federacije, i da li mislite da je ona uopce sposobna i spremna zajednicki djelovati na sirem frontu?
DUDAKOVIC: Mogu da kazem da Zajednicka komanda funkcionise. Napravljeni su ogromni pomaci u organizaciji zajednicke vojske. Sigurno da bi u odnosu na eventualnog protivnika bili daleko bolji nego prije godinu ili vise, medjutim ima dosta prostora za izgradnju vojske kakvu zelimo.
DANI: Da li biste jednog dana pristali biti komandant zajednicke bosanske armije, sastavljene od Vojske Federacije i Vojske RS-a, i da Vam jedan od podredjenih oficira bude general VRS-a Momir Talic?
DUDAKOVIC: Ako zelimo drzavu BiH, normalnu drzavu, onda ce ona sigurno imati zajednicku ili jedinstvenu vojsku, po mjeri, zelji i interesima sva tri naroda. To je moja iskrena zelja, zivotni cilj, to je BiH. Zar nije platforma Predsjednistva 1992. godine pozivala na to? Kako trenutno vlada stanje, sigurno je da ce ta moja zelja pocekati, ali zar nas narod ne kaze da vrijeme cini svoje. Ja tad necu biti sposoban za vojnu sluzbu. Ali ja imam dva sina, Amela i Jasmina...
Objavljeno u broju 80 DANA, 20. JULI / SRPANJ 1998.
)
