Forum Klix.ba

lady midnight wrote:moja prva simpatija - jako tuzhna story...
hodali smo cijelih sedam dana od kuce do shkole, od shkole do kuce nismo ni rijech progovarali, ja tada josh bila povucheno dijete mijenjali smo slichice i kaubojske romane
sve je zavrshilo tragichno na fudbalskom igralishtu kad sam ga u napadu oshinula laktom po zubima (on bio u odbrani protivnichke ekipe ) on se razcmizdrio, otishao po mamu i ona mi zaprijetila da cu je zapamtiti ako ga samo josh jednom dirnem :D
poslije toga smo josh manje prichali

al zato je zavrshio sa nekakvom rospijom, i proshlog ljeta dolazi meni njegova mama i zhali se "eh, kamo srece da je tebe ozhenio..."
al ovako su mu barem josh zubi na broju :D:D

Lady, ti si slatka skroz.

Alme mi jos njenu sliku imam u ladici....od prvog osnovne pa do treceg...Irena,plava bila smedje okice gledo sam u nju ko tele...a ona me vozala za usi kako je stigla;)...kad se zaratilo negdje se odselila sa otoke...nikad je vishe vidio nisam

8. razred osnovne... isli smo skupa na kurs engleskog u bosko buha centar... zvao se vedran.. on mangup, a ja "streberka"... super smo se slagali, pricali, zezali...leptirici u stomaku kad ga vidim... i onda se zaratilo... kasnije na faksu, jedna kolegica prica o svom momku, ja nesto povezem, kad ono taj isti tip njih dvoje hodali oko 5 godina i raskinuli, od tada ne znam nista sta je s njim.... a u sarajevu je... ne znam ni da li bih ga uopste vise prepoznala... ostarilo se u meduvremenu.

na moj četvrti rodjendan je došla komšinica sa djevojčicom mojih godina, otkad je ona ušla ja se nisam pomaknuo sa mjesta jer je komšinica posjela djevojčicu pored mene
čak sam jednom rekao "joooj dobre noge" uhvativiši djevojčicu za nogu... i dan danas me zezaju zbog toga

imala je crnu ravnu kosu do vrata nekako, gusta crna kosa...bila je ko fol strebereka, ali je zapravo bila prava guja, svidjala se ona men a i ja njoj, isli smo zajedno od 4. osnovne zajedno u razred, najdraze je bilo kad nas na casu sastave da zajedno sjedimo....ih i tako se mi jendom raspricali kad veli men jaran ispred mene poluglasno, da ga uciteljica cuje: de vas dvoje malo manje klepetajte
eh ne znam gdje je sad, jel se udala ili nije....zadnji put samo cuo da se upisala na pravo u tuzli.

dzenana godinu pred rat pa do rata..tek se zakoracilo u pubertet.....ucili jedno drugo kako se ljubi...a volili jedno drugo nervirat to je cudo jedno....ma ozbiljna veza da ozbiljnija nemoze bit

onda sam zhabicu upozno

Ne znam da sam po vrticu bas nesto harala hahaha:D

Onog kojeg se prvog sjecam je bio Vlado, od 1-5 osnovne

Treba li se dodat da kad samo poslije krenuli je tek dosao s proputovanja u Kanadi i imao najnoviji L. A. Lakers dres. Ne moram vam pricat kako sam tad bila Glavna hahaha

zvao se Igor a pojma nemam u kojem je to vrticu bilo jer sam ih mijenjala cesto.
nesto kasnije bio je jedan djecak cijeg se imena ne sjecam, ali se sjecam da je imao mladjeg brata Sasu, zivjeli su zutim neboderima na grbavici, danasnji soping...et ako ga ko prepoznanek javi

Ja sam se na kraju ozenio sa svojom prvom simpatijom, drugaricom iz razreda.

svoju prvu simpatiju iz zgrade ganjala sam po stubistu i dvoristu da ga ljubim, a on bjezi. i tako smo se igrali tom i dzerija sve do osnovne.

anais_nin wrote:nesto me uhvatio zimski "blues"....pa tako dumam o smijesnim stvarima...sjecate li se vi svoje prve simpatije? Mislim oni periodi djecji vrtic, igre na dvoristu, osnovna...kad sex nije komplikovao musko-zenske odnose, kad se samo gledalo ispod oka, kad ste bili djecije zeneseni nekom osobom sjecate li se imena, anegdota, tog osjecaja? da li znate sta je sada s tobom osobom i da li se ikad pitate?

Simpatija iz treceg osnovne.
Poslije godina i godina (fakat mi vise nije bio ni na umu), neko zvoni, ja otvorim kad ON pred vratima Poceo sa bratom studirat pa mu trebale neke knjige

chuchumbamayumbe wrote:Ja sam se na kraju ozenio sa svojom prvom simpatijom, drugaricom iz razreda.

aiiiiiii, kako slatko

ja sam moju prvu simpatiju sreo u kafani u svedskoj gdje tad radila. prva i jedina osoba koju sam sreo u izbjeglistvu da sam je znao iz sarajeva.

ja sam prvu simpatiju imala u trecem razredu, sjedio je u cetvrtoj klupi srednji red, a ja u cetvrtoj klupi red do prozora kao da ga sada gledam bacao mi je ceduljice sa natpisom nasih imena u srcu bili smo stvarno pravi jarani.. nazalost njega vise nema medju zivima, ali ja jos imam ceduljicu koju mi je pisao

callmethebreeeze wrote:ja sam moju prvu simpatiju sreo u kafani u svedskoj gdje tad radila. prva i jedina osoba koju sam sreo u izbjeglistvu da sam je znao iz sarajeva.

jesil je ozenio
ja tebe i ovog chumbacvumbe iznad poprilicno mijesam

Moja prva simpatija se zvala Sonja...1. i 2. razred osnovne...Ivan Goran Kovačić...slatka bila ko med...mislim da je sada negdje u Italiji...

mamica papucarka wrote:

callmethebreeeze wrote:ja sam moju prvu simpatiju sreo u kafani u svedskoj gdje tad radila. prva i jedina osoba koju sam sreo u izbjeglistvu da sam je znao iz sarajeva.

jesil je ozenio
ja tebe i ovog chumbacvumbe iznad poprilicno mijesam

nemoj nas mijesati. ja njegov nick ne mogu da izgovorim. nisam je ozenio.

Moja prva simpatija...2. razred osnovne i zvao se Kemal Gdje li je sada nisam ga vidjela, ma ima najmanje 15. godina

chuchumbamayumbe wrote:Ja sam se na kraju ozenio sa svojom prvom simpatijom, drugaricom iz razreda.

je li to bilo "zivot pise romane"?

mema mo wrote:ja sam prvu simpatiju imala u trecem razredu, sjedio je u cetvrtoj klupi srednji red, a ja u cetvrtoj klupi red do prozora kao da ga sada gledam bacao mi je ceduljice sa natpisom nasih imena u srcu bili smo stvarno pravi jarani.. nazalost njega vise nema medju zivima, ali ja jos imam ceduljicu koju mi je pisao

...kao i sjecanja imas uspomene....

Krenulo je od paketica sa nekih 4-5 god. kad sam ga postala svjesna, pa smo onda isli u osnovnu, pa jedan dio u srednje skole...kroz svo to vrijeme mi je bio simpatija I ja njegova naravno
I sad se cujemo i sretnemo ponekad...ispao je bas onako kako sam se nadala (pametan, fin, uljudan, zgodan, obrazovan)

anais_nin wrote:

eh....moja prva velika simpatija se zvao Sanel...igrali smo se u istom dvoristu, on bio 3 godine stariji...kad me tetka pitala zasto mi je on simpatija, ja sam joj mrtva hladna rekla "cuj sto, pa ima najljepsu trenerku" i kod mene je taj dio price tuzno zavrsio jer smo se mi preselili

poslije smo se u srednjoj skoli kao nesto semili, ali nije nista bilo, jer tad smo vec zivjeli u razlicitim mahalama ono ma ko ce to...

sad je u svabiji...ozenio se nekom svabicom...ima dijete...sreli smo se proslo ljeto...i dalje je simpa

Od malih nogu njeni Hercegovacki geni su dolazili do izrazaja

Prva ljubav



Tad jos nisam nista znao
i jos nisam verovao
da na svetu tuge ima
jedino mi vazno bilo
da postanem levo krilo
il' centarfor skolskog tima..
Tad sam iznenada sreo
najtoplijeg leta deo
to su njene oci bile..
Imala je kose plave
i u njima na vrh glave -
belu masnicu od svile.

Prva je ljubav
dosla tiho nezvana, sama
za sva vremena,
skrila se tu, negde -
duboko u nama.

Kad je proslo djacko vreme,
padezi i teoreme
i stripovi ispod klupe
nije vise bila klinka,
pocela je da se sminka
i da zeli stvari skupe.
Tako mi je svakog dana
bivala sve vise strana,
slutio sam sta nas ceka
pa sam prestao da brinem
kako da joj zvezde skinem
postala mi je daleka..

Prva je ljubav
dosla tiho nezvana, sama
za sva vremena,
skrila se tu, negde -
duboko u nama.

Danas je na sedmom nebu,
kazu mi da ceka bebu,
nasla je sigurnost, srecu, dom.
Ima muza inzinjera
pred kojim je karijera
i mesto u drustvu visokom.
Ja jos kradem dane bogu
ja jos umem, ja jos mogu
da sam sebi stvorim neki mir.
Jos sam sretan sto postojim,
pisem pesme, zvezde brojim,
jos sam onaj isti vetropir.

Prva je ljubav
dosla tiho nezvana, sama
za sva vremena,
skrila se tu, negde -
duboko u nama.

..Jos sam sretan sto postojim,
pisem pesme, zvezde brojim,
jos sam onaj isti vetropir..

..Ja jos kradem dane bogu
ja jos umem, ja jos mogu
da sam sebi stvorim neki mir.
Jos sam sretan sto postojim,
pisem pesme, zvezde brojim,
jos sam onaj isti vetropir..

... Moja prva simpatija... zvala se Vanja.. sad je negdje u Švedskoj ima troje djece i muža.. ne sretnemo se nikad.. a volio bih, čisto da se upitamo, da vidim i čujem kako je...
Masa neka tih djevojčica i djevojaka... nije dans tu u Sarajevu... i eto to je to.. fale mi sve te djevojke, ali i svi ti momci (drugovi) sa kojim sam se družio....

Lucy01 wrote:

anais_nin wrote:

eh....moja prva velika simpatija se zvao Sanel...igrali smo se u istom dvoristu, on bio 3 godine stariji...kad me tetka pitala zasto mi je on simpatija, ja sam joj mrtva hladna rekla "cuj sto, pa ima najljepsu trenerku" i kod mene je taj dio price tuzno zavrsio jer smo se mi preselili

poslije smo se u srednjoj skoli kao nesto semili, ali nije nista bilo, jer tad smo vec zivjeli u razlicitim mahalama ono ma ko ce to...

sad je u svabiji...ozenio se nekom svabicom...ima dijete...sreli smo se proslo ljeto...i dalje je simpa

Od malih nogu njeni Hercegovacki geni su dolazili do izrazaja

u kasnijim godinama, taj "look" mi je poceo strahovito ici na zivce

p.s. to je bio odgovor za tetku u sustini mislim da mi je postao "simpatija" zato sto protivno stavu da je grijeh zenu nauciti igrati tavle, a zatim istu igrati s njom, on ne samo da je redovno bacao tavle sa mnom, nego se nije ni durio kad bih ga razvalila vec tada je bio "emancipovan"
bez zezanja toga se najvise sjecam....ono pozvoni mi na interfon (stanovali smo ulaz do ulaza), ja onda pitam mamu smijem li izaci...e onda trazimo neki kutak da pocne visesatno nadigravanje....za toplijih dana to je bila velika terasa na vrhu moje zgrade....u zimskim danima obicno se igrali ispod stepenica koje su vodile u podrum....obe lokacije popularna mjesta sa sakrivanje zivotinjica koje bismo nasli i cuvali onako kolektivno ko raja....tako da su opojni mirisi na tim mjestima takodje bili za pamcenje