Forum Klix.ba

OMER HAJJAM


Puno mu je ime: Gijasuddin Ebulfettah Omer bin Ibrahim, a nadimak Hajjam oznacava ”covjeka koji tka i gradi cadore”, sto je bio zanat pesnikove porodice.

Hajjam je rodjen 1040. godine u gradu Nisaburu, jednom od ondasnjih kulturnih centara Istoka, gde je i umro u 83-oj godini zivota.


1.
Zbirka poezije i burence vina
Komad suha hljeba – nijema tišina
A ja i ti sami – oko nas pustinja
To je carstvo, a ne kruna od rubina!


2.
Zora je, ustani draga, izvore moje srece,
Pij – i sviraj na harfi! kraju se zivot krece
Ni oni dugo ne zive, sto dugo spavati mogu,
A oni, koji su bili, nikad se vratiti nece.


3.
Ko karavana prolazi zivot i moc;
Sve sto je na svijetu – sve ce bit’ i proc’.
Steta za dan, kada bez uzitka mine,
”Saki, bijar bade!”* – kraju ide noc.

*Krcmarice, amo vina.


4.
Jutros po mejhani neko naglas vice:
O bekrijo, I ti nemarni pjesnice,
Ustajte! Da vinom napunimo case
Prije, vec kob u njih nalije nam pice!


5.
Sada, kada cvate ruza tvoje srece,
Sto se u tvom drustvu casica ne krece?
Znas da je vrijeme protivnik prkosan,
’Vaka ti se zgoda skoro pruzit nece


6.
Krčmarice toči vina – ta dobar je Bog!
On dijeli svakog blaga iz obilja svog.
Ne pravi se farisejem, živi dok si mlad,
Ako kome nije šteta od užitka tvog!


7.
Zima prodje, premaljece sad prirodom vlada,
A s nasega stabla lisce sve jednako pada;
Sta se brines – toci vino! Ta mudrac je reko:
Da je vino protuotrov svijetskije’ jada.


8.
Vedro nebo, vina dosta, vis’ nas mjesec kruzi,
Ja pram’ tebi, duso, stojim k’o slavuj pram’ ruzi;
Srce gori, al za nj nista u zemlji ne trazi,
O, vjetru ga ne izlazi, vinom ga posluzi!


9
D.okle ces jos s brigom razbijati glavu?
Ustaj! jer je sada hora za zabavu –
Kud pogledas, svud se priroda zeleni.
Uzmi casu – i pij prirodi u slavu!


10.
Pij čistoga vina iz bistra kristala
I sjećaj se svojih mladih ideala!
Vino je krv loze, a loza ti zbori:
Pij – ne trebaš tražiti od mene halala!

1.
Ja u jednoj ruci čašu, a u drugoj držim Kur’an,
Na krivome putu jedan, a na pravom drugi dan.
I pod ovim plavim svodom eto kakav izgledam:
Niti sam ti neznabožac, niti potpuni musliman!

2.
Daj, prođi se, hodža, uzalud ne gudi,
Prepusti nas Bogu, neka nam on sudi!
Mi idemo pravo, a ti gledaš krivo,
Idi – vidaj oči, pa gledaj ko ljudi!

3.
Da svećenik na svijetu za sve primjer dava
Svaki dan bi bio Bajram ili kućna slava.
Svak bi mogo barem jednom ispuniti želju,
Da prijetnje nije, koju vjera naučava.

4.
Kad o mom bezboštvu i bezvjerju zbori hodža,
Vidiš, prizma iz njega govori.
Ja, priznajem, da sam ono što o meni veli,
Al’ on pozvan nije da me za to kori!

5.
Kad je udes odredio da uz vino spim,
Ne znam što se hodže opet bave s tim!
Da opija svaki haram, kao rujno vino,
Tko bi mogo iskazati sebe trijeznim?

6.
Pobožnjak tvoju dobrotu ne shvaća,
Bože, gdje stranac razumjeti te može?
Veliš: ”Ako griješiš, u pak’o ćeš doći!” –
To ti kaži hodžam’, što se za te glože!

Moj gospodaru,
Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje drzati, ali se moze podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a sluzila bi bar kao sigurno konacište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanaticno mrzi i kralja i barune. Sa cetiri strane, Vama vec poznati aspiranti - podmecu, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i uzasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o buducnosti s nadom.

Cudesa! Muškarci su neka mješavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kuce ne vracaju maceve u korice - za pojilo, za ispašu, za prijek pogled, za ruznu rijec. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnickim vještinama. U vlastitim kucama - nehatom, lijenoscu, sujetom i prljavštinjom.Mahom su patareni. Sloj posvecenih zivi isposnicki i ispasta za ostale koji uzivaju u paganskom komoditetu. Zene su im visoke, cutljive i teške, bez šarma. Moram priznati da ipak ima nešto privlacno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu. Umiju biti kraljice i sluškinje. U dvor u koji udju donesu korist i mir, ali - vedrine nema.

Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nadje, mi u njoj nema Bog zna šta da trazimo.

UHODE - Derviš Sušić

Zašto mjesec sjetno sija tmicom
na vrtove, zide Horossana?
Ko' da ruskom kročim ja ravnicom
pod koprenom maglovita dana.

To upitah, Lalo moja mila,
čemprese što šute usred noći,
a četa je gorda nijema bila,
dižuć glave k nebeskoj samoći.

"Zašto mjesec tako tužno sija?
ja ću cvijeću što se cestom pruža,
a meni će cvijeće: "Čuj, ćarlija
odgovorom bolnim jedna ruža."

Latice je ruža rastvorila,
laticama tiho progovara:
"Šagane je drugoga grlila,
Šagane te tvoja s drugim vara."

I rekla je: "Neće Rus to znati...
Srcu život, ko' i pjesmi, treba."
Zato će ti mjesec sjetno sjati,
zato tužno blijedi posred neba.

Navjere su česta slika svijeta,
i patnje su izvan naše moći.

Ali ipak neka bude sveta
svaka od tih jorgovanskih noći.

(Sergej Jesenjin)

meni je helem zakon

....zato sto ja vecinu ovih pjesama znam napamet a imam i svoje, Strance u noci.

pise moj brat ovako:


Ne, ja nisam pjesnik
ali kao da mi neki vjesnik
tiho rece da cu pisat
ja o tebi stihijade
pa zbog toga niko meni
nece moci da ukrade
tvoje ime sa usana.

ili ovako poput Sergeja...

Kada odem negdje daleko
i kada me zavicaj napusti iz krila
sjeticu se gdje sam pio prvo mlijeko
i gdje mi osta staricica mila..

I stare kuce sa kolijevkom starom
ulicnog prosjaka u starom kaputu
zalicu rogoze sa kisom i barom
i svaku lokvu na seoskom putu.
.......
.......umrijet cu u tudjem kao bezimeni.

Mali narodi trebaju velike pjesnike
Mali glumci rasipaju velike geste
Mali supruzi trebaju veće supruge
Mala kazališta igraju povijesne drame
Mali ljudi uplaćuju velike automobile
Male pjesme zahtijevaju najveće glasove
Mali narodi trebaju samo velike pjesnike
Pobijeđeni pjevaju junačke pjesme
A pobjednici za to vrijeme
diskretno šute

A.Dedić

samo za moju veliku i jedinu ljubav!!!!

DOK TI NE DODJES

Vesna Krmpotic

Dok ti ne dodjes
ljubit cu prvo sto mi padne saka
Ni gledati necu sto je to
Dok ti ne dodjes.

Cekaj je Salko.
i ona ce sigurno doci....

Neka povjeruju sin i mati
da vise ne postojim
neka se tako umore cekati i svi drugovi moji
i crno vino za moju dusu
neka piju kraj ognjista...
....
i nemoj sjesti s njima
i nemoj piti nista....

Igracka vjetrova
Tin Ujević

Pati bez suze, zivi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Taste su suze, a jadikovke
ublazit nece gorki san.
Podaj se pjanom vjetru zivota,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lisce sto vir ga vije
za let si, duso, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.

King Kikapu wrote:Zaboravite nas i naš naraštaj. Živite kao ljudi, zaboravite nas. Mi smo zavidjeli biljkama i kamenju, zavidjeli smo psima. Htio bih postati štakor, govorio sam joj tada, htio bih da me nema. Htjela bih usnuti i probuditi se poslije rata, govorila je zatvorenih očiju. Zaboravite nas, ne pitajte za našu mladost. Ostavite nas.

Tadeuzs Rozewicz

Wow- mocno- imas li jos nesto od Tadeusa King-e

heleme, cudo si ti al cudo sam i ja...

ČUDA ČUČE U NAMA
Zvjezdana Bubnjar

Sanjala sam je noćas i u
snu je, zamisli, potonula rijeka.
Popila ju je žedna zemlja.
Mirisna i zelena nestala je zauvijek,
ostavila mulj, jedak, žitak i izmučen.

A ona je hodala praznim koritom.

Prošlu sam noć u sobi osluškivala govor zemlje i čula
šapat neprežaljenog bića. I učini mi se da je tu, da
nikada nije otišla. Kao da krug nikada nije prekinut.

Po sobi sam, da provjerim, razbacala strvari i odjeću.
Na to je uvijek reagirala. Ulazila u sobu i pospremala.

Kad sam se probudila pogledala sam stvari
pokraj kreveta. Sve je bilo kako sam ostavila i
shvatila da se čuda događaju
i čuče u nama jer ona nije bila ovdje,
ništa nije pomakla.

ovo je posveceno mojoj bivsoj a bogami i buducoj zeni...zeni za sva vremena...

Arsen Dedić

PONOVO TI GOVORIM LJUBAVI MOJA

Ponovo ti govorim: ljubavi moja
poslje putovanja i svog života pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pišem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim: ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da te moli.

Ponovo ti govorim: ljubavi moja
počeo sam sjajno da ponižavam i griješim
gotovo pri kraju i gotovo mrtvac
na početku tu sam da se tješim.

Ponovo ti govorim: ljubavi moja
na obratnom putu pretvorenim u tamu
poslje sedam mora i vlastite zemlje
došao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim: ljubavi moja
negdje sam već bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije sreće, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim: ljubavi moja
poslje lošeg društva, vina, noćas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kažem
kao prvi puta opet: "Ja te volim!"

KO SAM??

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj život uzgred, tužna lica,
ja proživeh uz ostali svet.

I s tobom se ljubim po navici-
mnogo puta već se ljubih s drugom,
k'o da krešem vatru po šibici,
nežne reči šapućem ti dugo.

"Draga moja", "mila", "znaj, doveka"-
duša hladna ostaje u svemu,
kad se darnu strasti kod čoveka,
nema više istine u njemu.

Zato moja duša i ne preza
od ljubavi ledom zalivene,
ti si moja lutalica breza
sazdana za druge i za mene.
Ali uvek, tražeć srodnu sebi,
mučeći se bez nežnosti pune,
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te i nikad ne kunem.

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let,
i voleh te uzgred, tužna lica,
isto tako k'o ostali svet.

Sergej Jesenjin

..ako dirnes strasti u covjekovu bicu
istinu bez sumnje
nikad neces naci......

SAN
T. Margaretić

Divan san je usnula
iz svijeta tuge izronila
u oblake otputovala
suncu se približila
čežnje ostvarila
ljubav doživjela.

Iz oblaka će se vratiti kišom

UZALUD JE BUDIM

Budim je
zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je
zbog rijeci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja svijeta
i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje lice na ove ovdje
zbog ljudi
koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih rijeci, trgova
budim je
zbog manufakturnih pejzaza, javnih parkova budim je
zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmijeha u kamenu
drugova zaspalih izmedju dvije bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice
nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je dio zore koju budim
budim je
zbog zore, zbog ljubavi, zbog sebe, zbog drugih
budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvijek sletjelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama djeteta, koju volim
to dijete koje je zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas, voda protice, ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pijesku

ako nije tako odsjecite mi ruke
i pretvorite me u kamen


Branko Miljković

Gabriela Mistral

ODSUTNOST

Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi,
moje lice odlazi u gluhome ulju;
moje ruke u rastopljenoj živi,
moje noge u dva prašnjava vremena.

Sve odlazi od tebe, sve od nas odlazi.

Odlazi moj glas koji se pretvarao
u zvono, gluho za svakog, osim za nas.
Odlaze moji pokreti što su se upredali
pred tvojim očima kao tkalački čunak.
Odlazi moj pogled, koji je nemoćan
kada te gleda,brijest i smreka.

Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom,
kao vlaga isparavam se iz svoga tijela.
Odlazim od tebe s budnošću i sa snom.
U tvom vjernom sjećanju već se brišem
i u tvojoj uspomeni već sam kao oni
što se ne rodiše u poljima i dubravama.

Da sam krv, kolala bih u dlanovima
tvog rada, u tvojim ustima od mošta.
Da sam tvoja utroba, izgorjela bih
u tvojim koracima, koje više ne čujem,
u tvojoj strasti, koja prolama noć
kao mahnitost osamljenog mora.

Sve od nas odlazi, sve od nas odlazi.

Za sve one sto ne vole i one sto vole poeziju.Za one sto su tek poceli voliti i one koji ce zbog ove pjesme mozda prestati voliti poeziju. Svakako za sve Barbare i za sve druge

Sjecas li se Barbara (Jacques Prevert)


Sjecas li se Barbara,padala je kisa neprestana
nad Brestom toga dana, a ti si isla nasmijana
pokisla, ozarena, ocarana,pod krupnim kapima kise
sjeti se Barbara, sretoh te u ulici Sijama
smijala si se, i ja sam se smijao
Sjecas li se Barbara

Nisam te poznavao, nisi ni ti mene
sjecas li se, sjecas li se toga dana
i ne zaboravi ga.

Jedan covjek ispod neke kapije, zaklonjen
viknuo je tvoje ime, Barbara
a ti si potrcala njemu po kisi
pokisla, ozarena, ocarana
i bacila si mu se u zagrljaj

Sjecas li se Barbara,
ne ljuti se sto ti kazem to
jer to kazem svakome koga volim
pa cak i ako ga ne poznajem.

Sjecas li se Barbara i ne zaboravi nikada
tu kisu tako blijedu i tako sretnu
tu kisu nad morem, nad arsenalom
nad brodom iz Cezana

Oh, Barbara
Velika je svinjarija tej rat i sta je sa tobom
sada
pod kisom od gvozdja, vatre, celika, krvi

A onaj koji te je stezao u zagrljaju, zaljubljeno
da li je umro, nestao il je jos ziv

Oh Barbara
jos uvijek kisa pada nad Brestom kao sto je padala nekada

Ali nije to isto, jer sve je poruseno
To su samo posmrtne kapi kise, uzasne i ocajne
A nije ni onaj potop kise, gvozdja, celika, krvi
vec prosto kisa iz oblaka koji nestaju kao psi
kao psi koje donosi vodena struja iz Bresta
da istrunu negdje daleko, vrlo daleko od Bresta,
Od kojeg nije ostalo nista.


Jesam li vam rekao na pocetku?

Lijepa je Barbara a lijepe su i sve druge
Prelijepa je Barbara a prelijepe su i sve druge...
Oblacno je, kiši pomalo i ne prestaje...

Volim i ovu:

Demoni i divote
Vjetrovi i oseke...
Daleko već povuklo se more
A ti
Kao alga blago milovana vjetrom
U živom pijesku postelje ne miruješ sanjajući
Demone i divote
Vjetrove i oseke...
Da, daleko povuklo se more
Dok su u tvojim poluotvorenim očima
Zaostala dva mala vala.
Demoni i divote
Vjetrovi i oseke...

Dva vala mala da me potope.

(Jacques Prevert)

Dvije krese (sibice)
upaljene
jedna za drugom
u noci.
Prva
da ti vidim kosu
druga
da ti vidim lice
i citava tama noci
da bih se sjetio svega toga
stezuci te u zagrljaju.

Pisi Mi Na Zelenu Adresu Ljeta

Izet Sarajlic


Pisi mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nesto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su citave price.
Najveci uticaj na mene izvrsila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice.
Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko.
Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji, ni u jednom "Ko je ko"
Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijece u vazi.
Tvoje oci su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.

I povedoh je do rijeke,
vjerujuci djevojka je.
al' imala ona muza...

Dotakoh se snenih dojki
i dojke se otvorise
kao struci od zumbula...
.......
ispod grma njene kose
jamicu u mulju iskopah, smilje i ni jedna skoljka tako fine puti nema,
pod nebom svi kristali takvim sjajem se ne sjaje....

Uzmicala njena bedra kao ribe zatecene
bedra napol puna ognja, bedra napol puna leda.....

Te sam noci prevalio ponajljepsu od svih cesta
na zdrijebici od sedefa
bez uzda i bez stremena.....

----- najbolja i najlepsa ljubavna poezija----

biblioteka Helem...Izbor

imas li nadahnuce Salko ???