Forum Klix.ba

SKRIVENE SUDBINE


Sto nas to vezuje?
Korijen istoga stabla,
grane rasirene,
kise?
Svjetovi daleki,
sto su s onu stranu,
srca otkucaji,
ljubav,
snovi ozivljeni? .........

Ta ljubav

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna kao vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadno
Drhteći od straha ko dete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni čovek u sred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali
gazili dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja lljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava ko magare
Živa ko želja
Svirepa kao sećanje
Hladna kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde bila si nekad
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku i spasi nas.

U svakom koraku osjećam tvoj hod
moja si poezija
i jedini razlog za san

Sunce nestane kada nisi tu
i grane tek kad osjeti tvoj dolazak

Takva sam...
Tvoje oći su to jedino šta želim gledati
i mir koji mi donosiš
ništa ne može promijeniti

Takva sam...
Samo tebe želim voljeti
i ne želim se mijenjati

U mojoj tišini stanuješ ti
takva sam
i ne želim se mijenjati
želim te voljeti
samo tebe voljeti u svako novo svitanje...

Fortuno, volio bih biti dio vase tisine

Zamisli da se u meni krije svemir ,
neispitan i tajanstven
i zamisli da moras sama ,
bez icije pomoci ,
proci njegovim dubinama
i da ne moras svaku zvijezdu dotaknuti usnama .

Zar se po tebi ,
ne bi tada more razvlacilo u siroke horizonte ?

Dozvoli mi da ti to priblizim ,
i ovako uznemirenoj pokazem ,
dio obrisa samoce koje u sebi krijem .
Pozeli svemir i more
i izgubljeni vjetar sto mojom dusom luta ,
iznijeti cu ih na svjetlo dana i staviti pred tebe .
Nisam mislio ovako rijecima zapoceti ,
vec sam odsjajem velikog trenutka ,
htio uzeti potrosene sate
i priklonoti ih nacetom umoru sazvijezdja .

Nemoj sada , molim te posustati ,
zaploviti cemo izazvani olujom .

Mozemo nastaviti ,
otvoreno i smjelo pod lipom ,
gdje na vrhu tvog sjecanja mirisi spavaju
i pod tek izniklim jablanom ,
gdje se tvoja sjena odmara .
Usudis li se sada prepoznati ,
u ravnici planinska jutra ?
Polako se oslobodi straha
i tiho i nenametljivo putuj i suti
tim cudnim osjecajem u tvojim mislima .........

Testament...

- Ostavljam njemu svoj krevet sa izgužvanom posteljinom i prosutim snovima kao flekama po njemu.

- Ostavljam njemu sva sjećanja na jedan osmjeh kojeg više neće biti i pregršt kaktusa... bez iglica, ostale su u mojoj koži.

- I ostavljam njemu najljepše sjećanje koje zatopih na izvoru da teče rijekama u svakoj kapi vode vidjećeš ih.

- I dvije koverte, pune nekih papira, isaranih onako, iz objesti.

- Zatim, ostavljam košaru punu snenih leptira, koje ulovih po mom stomaku i preparirah iglicama ne bih li sačuvala njihovu ljepotu, šteta što su zbog toga morali umrijeti.

- I ukrašću mjesec i zvijezde sa neba kako bih mu ih ostavila kada me više nema,a nebo će noću postati samo jedna crna rupa bez snova.

- I prodaću svoje naušnice i lančić što ga dobih kada sam bila još dijete, a kupiću hiljade ruža i baciti ih u rijeku, neka zrak zamiriše na njih kada ga posljednji put budem ljubila.

Sve mu ostavljam....

A uspomene - njih poklonite čergarima, neka ih odnesu po svijetu i prodaju za paru.
Od nje neka kupe sebi hljeba.
Uz divlju muziku i ples neka i on nestane - samo neka vatra gori...

Nju još neka ne gase...

Wonderful tonight

It's late in the evening; she's wondering what clothes to wear.
She puts on her make-up and brushes her long blonde hair.
And then she asks me, "Do I look all right?"
And I say, "Yes, you look wonderful tonight."

We go to a party and everyone turns to see
This beautiful lady that's walking around with me.
And then she asks me, "Do you feel all right?"
And I say, "Yes, I feel wonderful tonight."

I feel wonderful because I see
The love light in your eyes.
And the wonder of it all
Is that you just don't realize how much I love you.

It's time to go home now and I've got an aching head,
So I give her the car keys and she helps me to bed.
And then I tell her, as I turn out the light,
I say, "My darling, you were wonderful tonight.
Oh my darling, you were wonderful tonight."

Eric Clapton

Da bar mogu biti pored tebe
gledati te u tišini dok snivaš

Da bar mogu nacrtati moje snove
u kojima si uvijek ti

Da bar mogu biti uz tebe i reći ti
volim tvoje lice
tvoju kosu
tvoj glas
volim čuti ono tvoje:volim te puno
volim tvoj zagrljaj
miris tvoje kože
taj beskrajni horizont u tvojim očima

Da si bar uz mene da osjetiš moj mir
i kada dođe noć da čuvam ti dušu

Kako da se budim daleko od tebe
bez tvog tijela da moje grije
kako da živim bez tebe ljubeći tvoje fotografije

Možemo zamoliti vjetar da nosi naše poljupce
i gledati mjesec u isti tren
brojiti dane-još jedan manje
i čekati onaj
kada biti ću tu
zagrliti te nježno i šapnuti volim te....

...Mjesec
Zvijezde
Na koži tragovi tvojih usana
u srcu novi osjećaj
Vidila sam zvijezdu
u njoj moje i tvoje ime
pretvorila nas u najljepši san
I samo jednom
samo s tobom letim u zanosu dodira
Samo s tobom drhtim od nježnosti tvojih usana
i dodira prstiju kao latica najnježnijeg cvijeta
Samo s tobom volim
osjećajući svaki tvoj pogled duboko u duši
koji mi kaže da sam voljena
i letim visoko među zvijezde
i moja sreća je kao univerzum
i naša ljubav je besmrtni cvijet
što ga nosi vjetar naših dodira
što ga čuva nježnost naših poljubaca
što ga hrani snaga naših osjećaja !!!

Uvijek si bio u meni
i prije nego sam te srela
u mom srcu jedina svetinja
Sudbina-taj slatki lopov dala mi je tebe
da kradeš mi snove
otkrivajuci moju dušu
dajući ljubav
ubijajući strah
Promijenio si boje moga života
donio sunce
i ispisao svoje ime za vječnost u mom srcu
Poljubi me i ne prestaj
oduzmi mi i onaj posljednji dah....

kako ono ide ona stara romanticna ...

SUNCE SIJA KO TEPSIJA MENE PICI DEPRESIJA
U MOM SRCU OPSESIJA
SALJEM TI OVAJ BUKET RUZA STO TI MOJE SRCE PRUZA
JEBO MATER AKO TE NE VOLIM

WOW.....

breka wrote:kako ono ide ona stara romanticna ...

SUNCE SIJA KO TEPSIJA MENE PICI DEPRESIJA
U MOM SRCU OPSESIJA
SALJEM TI OVAJ BUKET RUZA STO TI MOJE SRCE PRUZA
JEBO MATER AKO TE NE VOLIM

Ljubav

Nemaju pojma
Snjegovi sjevera
Ni ovi ljudi umotani u brige
Ne znaju oni
Oni pojma nemaju
Kao ni ove ptice
Što čuče pod strehom
I oblaci
Kojima se vjetar igra po nebu
A ni vjetar
Ne zna
Ni ulicni svirači
Ni putnici
U zaspalim noćnim autobusima
Ni sve ulice
Ovog umornog svijeta
I gradovi
Kojima smo se vraćali
Pojma nemaju
Potrošena prijateljstva
Polovni poznanici
Bivši
I buduće
Tuge
Ne znaju oni
Ni stare sobe sa sjenama
Na zidovima
Ni daleka grmljavina
Oluje što se sprema
Ni rika ratova
Ni miris kasnog ljeta
Pojma nemaju
Ni zastave
Ni boje
Ni ravnodušni
Ni revolucionari
Ni onaj čovjek tamo na uglu ulice
što cvjeće prodaje
ne zna ni on
kao ni oni
što nam otvoreno zavide
na našoj ljubavi
neka ne znaju
a da znaju
zavidjeli bi nam još više
još puno
puno
više…
Z . Arslanagić

...ni sanjati nećeš
u samoći
da ti se stih piše
mrzit ćeš
i teško će biti
da netko osjeti
bar malo tvoje boli
dok ova ptica što leti na nebu mom
čeka još
na pogled tvoj
i ovo Sunce što u tuzi spavati ide
i crvenilo neba
i krik uplašenog kurjaka
čeka na pogled tvoj .....

Naći ćeš me jednom
u daljinama
tamo gdje sunce počiva u miru
tamo
gdje prelazi čarobnu granicu dana i noći
puhat će onaj poznati vjetar
sjetit češ se čarobnog trenutka
moje ruke u tvojoj kosi,
osmijeha,
produži dalje
putem koji vodi iza duge
tamo češ me naći
u vječnosti
i neka tada moja duša
pripadne tebi

.....ja ću uvijek sanjati, voljeti mjesec i zvijezde, slušati tišinu noći..
i budit ću se jutrima baš kao što se i sada budim, da se divim cvrkutu ptica u mom dvorištu.
i kad zimi padne prvi snijeg djetinjasto istrčati na ulicu
vrišteći oduševljeno, dišući duboko..
na proljeće ću mirisati ruže, trčati livadama gazeći tratinčice, udisati miris pokošene trave.... lutaću ulicama grada...
i biti će lijepo povremeno sresti prijatelja, u ponekom prolazniku, nečijem osmijehu, maglovitom pogledu..vidjeti tebe....
i škiljiti ću u sunce upijajući svjetlost, žudeći za toplinom i polako postajati ovisan...
ljetima ću puštati kišu neka plače umjesto mene, valovima dati da me odnesu daleko, susjedove ću trešnje krasti drhtajući od slatkoće, s vrha nerijetko na dno pasti, liznuti krv s koljena jer rane će zarasti....
a pred san lutati ću umornim očima po sobi istražujući sjenke koje ne daju mi mira..trazeci pogled zelenih ociju...tvojih....

...moje je srce kao mali brod od orahovih ljuski.
Orah je raspolovljen i stavljen u vodu...
veliku, slanu divlju i krotku... bijesnu i opasnu,
ili smirenu, zavodljivu mirnoćom...
Druga je polovica puštena niz rijeku...
veliku, slatku, divlju i krotku... bijesnu i opasnu,
ili smirenu, umirujuću u svom prolaženju... stalnom i neumornom.
Negdje na ušću rijeke u more, na mjestu gdje se dvije vode stapaju
i postaju jedno, gdje se ljube,
dvije polovice oraha; dvije polutke moga srca,
nađu se i spoje u jedno
i tu se izdignem ja slana i slatka, divlja i krotka,
bijesna i opasna, smirena i mazna, zavodljiva mirnoćom,
umirujuća u svom prolaženju... stalnom i neumornom
i velika u svojoj ljubavi.

Love Sonnet XI
by Pablo Neruda

I crave your mouth, your voice, your hair.
Silent and starving, I prowl through the streets.
Bread does not nourish me, dawn disrupts me, all day
I hunt for the liquid measure of your steps.

I hunger for your sleek laugh,
your hands the color of a savage harvest,
hunger for the pale stones of your fingernails,
I want to eat your skin like a whole almond.

I want to eat the sunbeam flaring in your lovely body,
the sovereign nose of your arrogant face,
I want to eat the fleeting shade of your lashes,

and I pace around hungry, sniffing the twilight,
hunting for you, for your hot heart,
like a puma in the barrens of Quitratue

....Toliko sam sanjao o tebi da
Se ponekad mogla potkrasti trunka jave u
Moje snove i razoriti tu čaroliju tvojih ociju..
Mogao sam te obgriliti, ali ti bi
Nestala prvom zrakom nemilosrdnog sunca,
Prvim otkucajem najokrutnijeg sata,
Otići, ali kamo, kamo bi otišla......

U snove svoje stavimo sve slike ljepote,
u misli svoje pozovemo sve dodire.
Bojeći se da ne izgubimo
sve te trenutke, mi ih dozivamo.
Nježno ih privijemo u svoje sjećanje,
ljubimo ih sanjarenjem, usnama ih
milujemo, pogledom ih krademo.
I tako u svojim mislima ukrali smo
trenutke dodira, trenutke osmijeha,
trenutke pogleda, trenutke poljupca....

evo ti maria

in the sunlight of your smile
in the summer of our life
in the magic of love
storms above scattered away
lovers dreaming in the night
reaching for paradise
but as the dark shadows fade
love slips away
on an empty stretch of beach
in the pattern of the waves
drawing pictures with my hand
in the sand, I see your face
skipping pebbles on the sea
wishing for Paradise
sand castles crumble below
the restless tides ebb and flow
listening to a shell
hoping for your voice
beautiful Maria of my soul
though we'll always be apart
locked forever in a dream
if I ever love again
even then, nothing will change
and the taste of you remains
clinging to Paradise
but as the distance from you grows
all that my heart ever knows
hunger for your kiss
longing for your touch
beautiful Maria of my soul
filling all my nights
haunting all my days
beautiful Maria of my soul

Evo Bugolini....

Duša je moj učitelj

Duša mi je pouku dala. Naučila me da ljubim ono što ljudi mrze, da volim ponižene. Pokazala mi da lepota ljubavi nije u onome koji voli, već u onome što se voli. Pre nego mi je pouku dala, ljubav u meni je bila nit između dve tačke. Sada se pretvorila u oreol, čiji je početak na njegovom kraju, a kraj na početku, što obavija svako biće i lagano se širi da zagrli ono što će doći.

Halil Džubran

hvala bela kazu da se ipak na greskama najbolje uci

Kažu Bugolina, valjda zato što ostavlja najdublji trag....