Paul Gascoigne wrote: ↑08/10/2025 20:36
Nadam se da ova iskrena analiza nece biti banovana i da imamo pravo na realno misljenje
53 je godiste, odrasto na selu u ambijentu gdje se zarko slusa narodna muzika u svim oblicima, a u periodu odrastanja i sevdalinka. Svi pjevaci te generacije formirali su svoju podlogu na tom zvuku sto je bilo potpuno prirodno. I 90% pjevaca "boljih" te generacije zabiljezili su barem nekoliko arhivskih snimaka sevdalinki ili pjesama u tom duhu, i ucestvovali na festivalima tih godina, bocnuvsi poneku nagradu za interpretaciju. Znaci to je bila norma 60ih 70ih pa i 80ih. Halid nema nijedan arhivski snimak i nikad nije osvojio nijednu nagradu. Vokalno skroman, boja glasa hrpava, kafanska, tenhika osrednja, falset nikad nije upotrijebio, zahtjevnih pjesama nema
Sto se tice ličnih pjesama, njegov autor je sve do rata bio Nazif Gljiva. Covjek koji je lezao u zatvoru zbog krađa, i covjek elementarno nepismen. Sad ce neko reci pa sta ima veze mozda je talentovan autor. Eh al to moze proci kad je pjevac nepismen (a la Saban Bajramovic) pa je dovoljan glas, al u pisanju je to tehnicki nemoguce. Kakve su to onda bile pjesme ... vrlo tanke, skoro banalne, dovoljno je poslusati dijamante , tu agresivnu jeku i bolno zavijanje. SLicno je i sa put me zove. Zbir banalnih stihova i grubog pjevanja imali su efekte i to su bili veliki hitovi. Bilo je tu i nekih finijih pjesama poput zlatnih struna, ali izuzev filmskog aranzmana to je i dalje dosta banalna pjesma. Nisu ni pjesme drugih pjevaca bile bogzna manje banalne, ali niko do njih ne uziva ovakav ugled. Primjera do rata je mnogo. Po banalnosti se posebno istice Beogradjanka, koja je dosegla status himne. Solidna pjesma iz tog perioda je Okuj me care, koja barem ima neku pricu
Nakon rata biljezi jednako banalne i ruzne pjesme, ali krajem 90ih dolazi do zaokreta i snima U meni jesen je, zaista pristojnu pop-folk pjesmu koja se moze slusati. Tu dolazi do preloma, halid se pogospodio, sve rjedje pjeva seljacke pjesme iz 80 ih, i snima maaasu dueta sa kurtom i murtom. Zatim dolazi prvi poljubac koji mu omogucava veliki koncert u skenderiji. Opet nista vise od solidne pjesme ali nekim cudom mega hit.
Osim modernih hitova za halida se sve naglasnije veze njegova skromnost i humanitarni rad, u sto ne treba sumnjati previse, sigurno je da je bio šire ruke od vecine naradonajcke gamadi, a KLJUC je izgleda lezao u tome sto se halid tokom svog uspona nije probahatio, sto nije "glumio zvijezdu" , nego je ostao naoko skroman i pristupacan obicnim ljudima, sto se pokazalo vrhunskim čipom ako se zna da skoro svi polude kad dohvate popularnost. Castio je ljude, kupovo radnicima gajbe piva, sjedio u radnickim jaknama kojekuda, i naravno pio kao 3 dobre pjandure kad se saberu. To se vremenom samo bustovalo, i halid je sredinom nultih vec dosegao kultni status.
Onda sljedi novi čekpoint, joksimoviceva miljacka i izgubljeno oko = dva koncerta u zagrebackoj areni. Tim koncertima halid kuca na vrata vjecne legende, jer se "dokazo" na tudjem terenu i na velikoj sceni. Ljudi pocinju da placu za halidom, i da ga zale ko da je alija sirotanovic. Za mitski status je bilo potrebno jos nesto, a to je ucesce u popularnih bh filmovima, gori vatra a pogotovo amidza idrzi, gdje halid dobija jednu od najvaznijih pjesama svoje karijere, zaista dobro skrojenu Malo je malo dana. Vjerovatno top 3 pjesme cjelokupnog opusa. Zasto su ga reziseri uzimali za to, koji su ipak pismeni i upuceni ljudi, ne znam, mozda jer su skontali da se dobro uklapa u te bosanske napacene price koje su snimali.
Time se halid definitivno legitimisao kao urban pjevac pitomih i blagih melodija, a dijamanti i put me zove i ostale bivaju u potpunosti izbacene iz repertoara. RSG pocinje da ga vrti, skoro kao jedinog narodnjaka. Mudro naravno. Sad vec kao apsolutna legenda, nize se jos banalnih pjesama, lijepa pa i pametna, pozuri, stari krov, cardak, koje su sve bili hitovi i ljudima dragi iz meni i dalje nerazumljivih razloga. Sa Romanijom ciji je sjaj trajao preko 10 godina, sto je za moderno vrijeme nevjerovatan staz jednog, hita, halid se ustoličuje na pet +, i podebljava to sve hitom iz serije ubice mog oca.
U srbiji nikada nije distigao slavu ravnu onoj u hrvatskoj, vjerovatno jer je srbija matica narodne muzike i tamo se ljudi mnogo bolje razumiju, dok je to za hrvate nekakva egzotika i kako oni kazu "sevdah", iako to veze sa mozgom nema
nultih i 10ih godina halida hvale svi, edo maajka, reziseri, miljenko jergovic, sociolozi, glumci, dajuci mu tako onu vrstu legitimiteta kakvu nikad nije imao nijedan narodni pjevac, izuzev safeta isovica. Zasto su to radili, do danas nije jasno.
Njegov status postaje toliko neprikosnoven, da mu se prastaju cak i ono zbog cega drugi dobiijaju polukensl kao sto je uzaludno moljenje za hrvatski pasos , kao sto je javno zaklinjanje da nikad ne bi pjevo dok ljudi umiru (korona), pa ga uhvate na privatnom partiju u jeku korone kako pjeva doktorima, zatim pjevanje draganu covicu, miloradu dodiku.... sve je bilo u medijima i ljudi su pisali "auuuu razocaran sam", ali sve bi kroz par dana pojela maca i kao da se nista nije desilo.
Zaboravili su i to sto mu je odvaljeni sin snimao zene po solarjima radi licnog uzbujenja, i zbog cega je bio procesuiran.
