Forum Klix.ba

Lalena wrote:Interesantno, okolina se ponekad vise bavi bracnim stanjem udovca/udovice, nego oni sami...
Ne znam za ove sa starijom djecom, ali kada ostanes sam, s malim djetetom, i trebas se sam brinuti za sve, od pokvarene cesme, do ospica, i prijave poreza - nemoguce je docarati raspon obaveza...,jednostavno, nije ti do toga, meni bar nije bilo...
Kasnije, kada poslozis stvari, izgradis zivot, uspijes - ne pada ti ni na kraj pameti prolazit novo "odgajanje" sa nekim nesposobnim, sumnjivo motivirajucim i superiorno postavljenim pojedincem... (ne kazem da su svi takvi, ali ih ima).
Mozda meni "neko nije dovoljno dobar za moje dijete", ali to samo znaci da zapravo meni nije dovoljno dobar...
Djeca uticu indirektno, cine nas odgovornijim i probirljivijim, a ne tako sto od njih trazimo dozvolu ili sl...

Ja od svoga djeteta ne ocekujem nista vise nego sto ocekuju drugi roditelji... Ali, ne dajem mu ni taj teret (jer to je teret, a ne pravo) da brine o mom zivotu... I da ne bi upali u tu zamku medjuovisnosti, u startu sam radila na samostalnosti, i mojoj, i njegovoj... Djeca su u odredjenoj dobi prioritet, normalno, ali za dobro i ljubav svih clanova porodice, svako treba znati svoje mjesto... Nemamo takav odnos da bi mi trebala bilo cija dozvola ako bih se zeljela udati, ali ni ja ne mislim da imam neku nadleznost nad svojim roditeljima, ni svojim djetetom, u tom smislu...
Mnoge moje vrsnjakinje su neudate, zive sa roditeljima, i kao da cekaju da roditelje zamijene brakom, iz jedne simbioze da predju u drugu...
Meni je to recept za nezadovoljstvo...
Pa cak i u braku, ostajemo individue, do odredjenog stepena, i neke odluke donosimo sami za sebe...
Svako ko kaze da je sam zbog djece, cini nepravdu i sebi i djeci...

Lalena wrote:Interesantno, okolina se ponekad vise bavi bracnim stanjem udovca/udovice, nego oni sami...
Ne znam za ove sa starijom djecom, ali kada ostanes sam, s malim djetetom, i trebas se sam brinuti za sve, od pokvarene cesme, do ospica, i prijave poreza - nemoguce je docarati raspon obaveza...,jednostavno, nije ti do toga, meni bar nije bilo...
Kasnije, kada poslozis stvari, izgradis zivot, uspijes - ne pada ti ni na kraj pameti prolazit novo "odgajanje" sa nekim nesposobnim, sumnjivo motivirajucim i superiorno postavljenim pojedincem... (ne kazem da su svi takvi, ali ih ima).
Mozda meni "neko nije dovoljno dobar za moje dijete", ali to samo znaci da zapravo meni nije dovoljno dobar...
Djeca uticu indirektno, cine nas odgovornijim i probirljivijim, a ne tako sto od njih trazimo dozvolu ili sl...

Ja od svoga djeteta ne ocekujem nista vise nego sto ocekuju drugi roditelji... Ali, ne dajem mu ni taj teret (jer to je teret, a ne pravo) da brine o mom zivotu... I da ne bi upali u tu zamku medjuovisnosti, u startu sam radila na samostalnosti, i mojoj, i njegovoj... Djeca su u odredjenoj dobi prioritet, normalno, ali za dobro i ljubav svih clanova porodice, svako treba znati svoje mjesto... Nemamo takav odnos da bi mi trebala bilo cija dozvola ako bih se zeljela udati, ali ni ja ne mislim da imam neku nadleznost nad svojim roditeljima, ni svojim djetetom, u tom smislu...
Mnoge moje vrsnjakinje su neudate, zive sa roditeljima, i kao da cekaju da roditelje zamijene brakom, iz jedne simbioze da predju u drugu...
Meni je to recept za nezadovoljstvo...
Pa cak i u braku, ostajemo individue, do odredjenog stepena, i neke odluke donosimo sami za sebe...
Svako ko kaze da je sam zbog djece, cini nepravdu i sebi i djeci...

Nisu djeca toliko posesivna kako mi mislimo - da nas nece htjeti dijeliti.

Ramzess Veliki wrote:
Jako dobro napisano ...

I mene je to misljenje drzalo dok malena evo nije odrasla, a sada ona trazi neki svoj put sto znaci da I ja moram pronaci svoj, I nedavno kad sam joj rekao da je tata u ozbiljnoj vezi bila je iskreno odusevljena. Nisu djeca toliko posesivna kako mi mislimo - da nas nece htjeti dijeliti. I njima je stalo do nase srece, posebno kad shvate da ce ih zivot voditi dalje od nas, tad im je lakse poci svojim putem kad znaju da I roditelj ima nekog ko ce ostati sa njim.

lmo wrote:

Nisu djeca toliko posesivna kako mi mislimo - da nas nece htjeti dijeliti.

Djeca to sve prihvataju onako kako smo ih mi naučili da prihvate. Zavisi sve od toga kakav smo odnos izgradili, koliko se razgovara o svim temama i kako se predočavaju normalne životne stvari.
Ukoliko postoje tabu teme, dijete i ne može razviti zdrav odnos prema tome, postoji strah od nepoznatog i refleksno odbijanje da bi se zaštitilo od nepoznatog.
Djeca sve mogu shvatiti, samo je bitno da način objašnjavanja bude prilagođen uzrastu.

I niko nikog ne dijeli. Dolazak partnera u život nekog roditelja ne znači nikakvo dijeljenje.

lmo wrote:razumijem da osobe koje ne poznaju razvojnu psihologiju i nisu imale praktičnog iskustva u različitim oblicima rada i bavljenja djecom ne mogu (odmah) pronaći adekvatan način da im objasne ljudske emocije, životna iskušenja i to sve....
ali treba se truditi, tražiti znanje, načine, savjetovati se sa stručnjakom ukoliko uvidimo da naš trud ne daje rezultat.
roditelji se obično zabrinu oko slabih akademskih postignuća i sličnih stvari pa oko toga i potraže pomoć...instrukcije, savjetovanja, ...a o emocijama, životnim izazovima i s onim s čim se zaista susrećemo u realnosti slabo...najvjerovatnije zbog vlastitog neznanja, nekakvih kulturoloških.. nametnutih "principa" ..."sramota", gdje ćešo tome, dijete je tabula rasa...nezrelo...neće razumjeti...i to...
blabla.
da ponovim, odlika sposobnog roditelja i odrasle osobe koja ima kontak s djecom je da te velike stvari objasni na njima prilagođen način, a ne da gura pod tepih i čeka da se odraste...svaka tema može, ali na prilagođenom nivou i sa ograničenjem širine.

moonca wrote:prcaju

moonca wrote:U pravu si.

Mislim, da osobe, jos dok su u braku , treba o tome da prcaju i da jedno drugo bodre, za takve odluke.

harry825 wrote:Meni bi iskreno smetalo, mogu se oni vidjat s nekim ali ne vidim potrebu za nekim "potpisivanjem", to vazi za one ciji su roditelji ipak malo stariji, a "mladji", do 50. godine, mogu shvatit nekako, imaju potrebu za novim vezivanjem, mada opet u danasnje vrijeme moze se i bez braka

Znam slucajeve gdje jedan roditelj udje u brak sa drugim partnerom i onda djeca ostanu bez imovine zbog osobe koja se niotkud pojavila i bukvalno ti uzela nesto sto je tvoje, to nikako ne bih dozvolio, takvi bi se lose proveli sa mnom

male_okice wrote:

harry825 wrote:Meni bi iskreno smetalo, mogu se oni vidjat s nekim ali ne vidim potrebu za nekim "potpisivanjem", to vazi za one ciji su roditelji ipak malo stariji, a "mladji", do 50. godine, mogu shvatit nekako, imaju potrebu za novim vezivanjem, mada opet u danasnje vrijeme moze se i bez braka

Znam slucajeve gdje jedan roditelj udje u brak sa drugim partnerom i onda djeca ostanu bez imovine zbog osobe koja se niotkud pojavila i bukvalno ti uzela nesto sto je tvoje, to nikako ne bih dozvolio, takvi bi se lose proveli sa mnom

izvini ali po cemu je imovina roditelja odmah i imovina djece? nek djeca odrastu i idu svojim putem, grade sebi put, imovinu i sve ostalo sto im treba nek sticu sami. ne treba dozvoliti da dijete iskljucivo ceka nasljedstvo roditelja da bi imalo egzistenciju. na kraju krajeva svi mi imamo potrebu za paznjom, ljubavlju i svim sto nosi jedna veza (ne mozes sve to dobiti samo od djece ili rodbine kad ostanes kao odrasla osoba udovica ili udovac, ili razveden nebitno), i iskljucivo je stvar te osobe da li ce se i zakonski vjencati ili zivjeti skupa s nekim, u to se ne treba petljati, narocito jos ako su djeca odrasla i zive vec svoj odvojen zivot.

male_okice wrote:

harry825 wrote:Meni bi iskreno smetalo, mogu se oni vidjat s nekim ali ne vidim potrebu za nekim "potpisivanjem", to vazi za one ciji su roditelji ipak malo stariji, a "mladji", do 50. godine, mogu shvatit nekako, imaju potrebu za novim vezivanjem, mada opet u danasnje vrijeme moze se i bez braka

Znam slucajeve gdje jedan roditelj udje u brak sa drugim partnerom i onda djeca ostanu bez imovine zbog osobe koja se niotkud pojavila i bukvalno ti uzela nesto sto je tvoje, to nikako ne bih dozvolio, takvi bi se lose proveli sa mnom

izvini ali po cemu je imovina roditelja odmah i imovina djece? nek djeca odrastu i idu svojim putem, grade sebi put, imovinu i sve ostalo sto im treba nek sticu sami. ne treba dozvoliti da dijete iskljucivo ceka nasljedstvo roditelja da bi imalo egzistenciju. na kraju krajeva svi mi imamo potrebu za paznjom, ljubavlju i svim sto nosi jedna veza (ne mozes sve to dobiti samo od djece ili rodbine kad ostanes kao odrasla osoba udovica ili udovac, ili razveden nebitno), i iskljucivo je stvar te osobe da li ce se i zakonski vjencati ili zivjeti skupa s nekim, u to se ne treba petljati, narocito jos ako su djeca odrasla i zive vec svoj odvojen zivot.