Pandakonda wrote:Bodkin wrote:
Ima smisla. To kako konsta zove nije bitno ali hrvatska je druga prica od bosne. Da sam srbin u hrvatskoj i da hrvati hoce nezavisnu drzavu i krenu se vaditi slike, knjige ili uniforme 40 godina stare gdje su maljevima ubijali djecu, dobro bih se zapitao. Zasto su srbi napravili zlocine koje jesu u bosni mi nikad nece biti jasno
Upravo sam se zbog toga fokusirao na BiH.
Jednostavno do sad nisam dobio konkretan i logičan odgovor koji opravdava pobunu 92-e, sve se svodi na to "desilo bi se kao u NDH" , "ukinuli nas iz ustava" itd. Mada razumijem da kada pripadaš privilegovanoj skupini ljudi svaki pokušaj izjednačavanja ti predstavlja katastrofu
Ja sam to u postu pokušao objasniti, bez iluzije da su i meni svi detalji jasni. RAdi se o ubrzanom razvoju srpskog i hrvatskog nacionalizma od sredine 80tih. Često je se pominjalo i to da su i muslimani bili u ustašama i domobranima, što je jednim dijelom i tačno. To je bio osnov da se muslimani u BiH krenu izjednačavati sa Hrvatima u Hrvatskoj a ovi su svi proglašeni ustašama. Hrvati u Hrvatskoj koji nisu bili proustaški orjentisani (za koje ja mislim da su u početku bar bili u ogromnoj većini) nisu imali ni priliku da se čuju itd... Dakle, priča je se samo prelila iz HR u BiH. Tu je i taj samoidentitet "žrtve" koji je Srbima tako dobro "legao", tj da su Srbi isključivo žrtve (nešto slično što se sada Bošnjacima natura), a zanemarivali su se četnički zločini u BiH, Hrvatskoj i samoj Srbiji (Čačak i okolina Beograda su možda najfrapantniji primjeri četničkih zločina nad sopstvenim narodom). Stalno se sa beogradskih kanala pod plaštom očuvanja Jugoslavije (koju je Slobodan rasturio isto koliko i Tuđman) "bore" za očuvanje srpskog naroda itd, itd...
Onda imaš slučaj da se stalno priča o "Islamskoj deklaraciji", podsjećanje da su Turci vladali 500g i sad hoće opet. Nisu tu čista posla, da se odmah razumijemo, ni sa jedne strane. RAzvoj SDA u BiH je izuzetno pogodovao srpskim nacionalistima i onima koji ne misle tako uvijek je se ukazivalo na Aliiju I. i njegovu Islamsku deklaraciju.
Perfidna igra je bila u toku. Imate Miloševića koji se kao bori za socijalizam i opstanak one države. Gore ste pomenuli riječ
pobuna. Neće vam ni jedan Srbin prihvatiti tu riječ. Srbi to vide kao borbu za očuvanje Jugoslavije. Sada pričati nekome kako je to u ustavu, kako je BiH bila država itd je potpuno suvišno. Ne možete očekivati da neko prihvati te argumente, tada 90tih, jer BiH nije prije toga postojala kao država koja je unijela neku svoju državnost u SFRJ. Prije toga je vijekovima bila samo jenda pokrajina unutar carstva. I to je bio osnovni argument srpskih nacionalista da musllimani rasturaju SFRJ. Nacionalisti dobijaju glasove na tu foru. Prosječnom Srbinu u Bih ne može to biti pojašnjeno tako da je BiH sada država. Oni to ne priznaju. Jednim dijelom od podgrijavanog straha od ustaštva (a istina je da je bilo muslimana među ustašama) a jednim dijelom i od nekog kvazi-ponosa da su oni stvarali tu Jugoslaviju (kao da su bili jedini), da su oni činili preko 70% svih partizanskih jedinica itd. Imate početkom rata paradoksalne situacije da ljudi na ratištu nose i petokrake i kokarde, i tolerišu jedni druge. Zaboravljaju da bi stavljanje petokrake automatski trebalo znači da nije bitno koja je nacija/vjera. Nacionalizam je u međuvremenu uspio ove s petokrakama da potisne u potpunosti. Srpski nacionalisti odmah u startu prave zločine u Brčkom, Prijedoru, Zvorniku (navodim samo najstrašnije primjere) i o tome se među narodom šuška. Četnici hodaju pijani ulicama i svi ih se plaše. Razne paravojne jedinice takođe. Ubijaju sve Srbe koji se suprostavljaju njihovim idejama. Jedan od primjera toga je se desio npr u Bijeljini. Arkanovci su maltretirali i ubijali muslimane a brat narodnog heroja Veljka Lukića Kurjaka je izašao iz kuće da to spriječi. Čovjek od 70ak godina. Na licu mjesta su ga ubili. Arkanovci su samo u Bijeljini ubili troje Srba jer su se usprotivili šikaniranju komšija. Šta mislite šta će tj. šta može običan čovjek da uradi? O tim zločinima početkom rata se kažem šuškalo da su se desili, ali su zvanični organi to pripisivali nekakvim kao "incidentima". Nije se znao ni broj, niti organizacija svega toga. Najgorem ološu je omogućeno da to uradi. Neko je to naravano morao aminovati tj. sve vrijeme odobravati.
Uh teške teme.