arzuhal wrote:Ne postoji niko od Božijih robova koji smije, temljem spoznaje koju mu samo Bog dadne (jer sam insan bez Njega nije kadar nizašta), kazati kako s njega spada obaveza izvršavanja božanskih propisa koji jednako vrijede i za Allahovog poslanika i beduina koji je tek prihvatio islam. Postoji samo beskrajan džuhl i šejtanluk po tom pitanju, samo to i ništa više...
Recimo da je to tako kao što kažeš, da postoje osobe kojima lično bog daje spoznaju. Ono što si pisao kad citirao hamzeviju Abdulaha Bošnjaka, "elita elite", oni koje je Allah odabrao za sebe.
Recimo da Allah postoji i da ih je zaista odabrao za sebe, poučio svome tajnom znanju (npr. Hidr) itd., kako već ide ta priča. Oni stoga, kako kaže hadis, "gledaju Allahovim vidom..." itd.
Da li misliš da je njima u tom slučaju, ako znanje dobijaju direktno od Allaha i djeluju kao njegovi namjesnici, mjerodavno šta pričaju hodžice kojima je u opisu radnog mjesta da budu neduhovni i da budu dogamtski inkvizitori koji plješću na skidanje glave misticima poput Haladža i to obrazlažu time "u islamu se znaju granice, sam pao, sam se ubio"?
Tanka su ta uvjerenja koji se protiv verbalnog delikta bore sabljom i cenzurom. Nije čudo što je velika korelacija između zatucanosti neke zemlje i raširenosti islamske religije u njoj. Zatomljivanje slobodnog razmišljanja sabljama logično dovodi do stagnacije i zaostalosti.
O tome šta treba raditi onaj koji gleda Allahovim vidom ima pravo mjerodavno govoriti samo onaj ko je isti takav. Ako neko ko ne gleda Allahovim vidom govori o nečemu o čemu nema pojma, onda je on samo munafik, priča stvari kojima ne zna, o kojima nema šehadeta, a munafici su, prema islamu, na dnu džehennema. Najgora sorta.
I u samom islamu su stvari postavljene da je, suprotno recimo Korkutovim prevodima, džennet sad, da u njemu rijeke sada teku, a ne "teći će", kako što Korkut pogrešno prevodi. Pa se dalje kaže da u džennetu postoje stepeni, te da oni na višim stepenima mogu silaziti i razgovarati sa onim koji su na nižim, posjećivati ih, pričati njihovim jezikom, ali oni sa nižih stepeni nemaju nikakvog razumijevanja za spoznaje onih sa višeg stepena. Kaže "oni su za njih kao daleke zvijezde". Onaj koji gleda Allahovim vidom obuhvata pogleda, ali pogledi do njeg ne dopiru.
Potpuni insan, koji gleda Allahovim vidom, vidi hajvanijet onih sa nižih "stepeni", mada za potpunog insana stepeni ne postoje, jer on Allahovo lice, što je najveća džennetska nagrada, gleda svakog trena, to je stepen bez stepeni, bez poređenja. On bez ikakve smetnje vidi hajvanske osobine onih sa nižih stepeni, koji stalno pred njim nesvjesno otkrivaju svoje hajvanske osobine, svoju hajvanski karakter, vrše striptiz svojih stidnih mjesta, brukaju se, kao što Arebi kaže kad opisuje ulemu, što sam citirao na ovoj temi, "misle da je dobro ono što rade", "ohole se bez osnova", samo pojačavaju svojim rukama font presude kojom sebe bacaju u Vatru.
Munafik je na dnu džehennema, koji opet ima svoje stepene, pa onda postoje oni koji milošću budu izvedeni iz vatre u džennet, pa opet njihovi stepeni. Oni ne mogu posjetiti one na stepenima višim od njihovog.
Ista je priča u svim tradicijama, ta priča jednako nadilazi islamsku, kao i druge religije. Biti religiozan znači biti u tminama, a vrlo je malo onih koji uopšte putuju u tim tminama, nadajući se svjetlu.
Oni svoje tmine proglase za svjetlo.
Kao što Rumi kaže, ne laže slijepi miš kad kaže da nema Sunca, za njega ga nema.
Nema većeg džuhla i šejtanluka od onog pri onim koji su munafici, to je svakako i mejnstrim islamsko stanovište.
