hAZNADAR wrote:lajkujMe wrote:Da nije Jugoslavije ove Titove danas ne bi bilo bosne da se odmah razumijemo. Tito je insistirao na SR BIH i da imamo jednaka prava kao svi ostali u Jugi. Tito je natjerao dosljake da se obrazuju, dao zenama prava uveo je zapad u BIH. Izgradio je drzavu neki dan mi nana prica kako je tito zabranio burke i to joj olaksalo zivot samo tako. Kako je radnim akcijama doveo puteve do svakog sela do mnogih sela samo si na konjima kroz sumu mogao. Zeljeznice i fabrike i mnogo toga jos.
Mi i dan danas uzivamo u blagodatima Titine drzave.
Prije Tita nismo se razlikovali od mozambika.
Nema gore stvari nego kad neko tvrdi nesto na osnovu stereotipne predstave a ne cinjenica. I to ubjedjeniji od doktora historije.
Cuj kraljevina YU bila ko Mozambik.
I taj mit gdje su samo SFRJ vlasti bile sposobne u po Evrope u po XX vjeka graditi skole, puteve, pruge,... i niko drugi je posebna prica.
Stupidno taman toliko da recimo sad Zahiragic ustanovi da BiH gradjani nebi imali ni kilometra autoputa, internet, stranu robu u radnjama, vise kanala na TV od samo par,.... da nije bilo SDA
A dijagnoza tvrdnja da nebi bilo Bosne da nije bilo YU. Sto pretpostavljam ne vazi za Srbiju - samo za BiH. Jugosloveni nikada nece moci prevazici omalovazavanje BiH i Bosnjaka. Jednostavno na taj nacin dokazuju da nisu papci, da su neka fora, klasa,.. i to fakat vjeruju. A nisu svjesni sta ustvari dokazuju.
Do pred dolazak Austrougara, u BiH mnogo sto sta nije stimalo, necemo govoriti o Latasovoj sjeci Bosnjaka koji su zeljeli da se svi u BiH malo vise pitaju, o samom odlivu najbogatijeg i najpismenijeg dijela populacije sa najavom aneksije BiH, o tome nekom otporu Bosnjaka Austrougarima, pa smo imali pojedince poput Hadzi Loje, koji su po Sarajevu pokusavali afirmisati otpor Austroguarima, bivali maltretirani, zarobljavani, zatvarani i na kraju opet izgnani po osluzenju kazne iz BiH.
Jeste tada bilo Bosne i Bosnjaka, ali nacionalna svijet im je bila odumrla sa svim nedacama i odlivima elite i nije to omalovazavanje Bosnjaka, nego njihovo vlastito lutanje izmedju sopstvenih prioriteta, svjesti o sopstvenom narodu i naciji i svijesti o osmanskoj drzavi kao hilafetu ili drzavnoj zajednici mnogih muslimanskih naroda i privilegijama u toj drzavi. Ni u Austrougarskoj sa MNO nije bilo mnogo bolje. Ni kasnije sa JMO i Kraljevinom Jugoslavijom, nisu mogli Bosnjacima pomoci da smiri necije ambicije za podjelom BiH, na kraju nisu se ni mnogo pitali u vladi te kraljevine, suti ako dobijes koje ministarstvo i ne buni se mnogo ako sta Srbi i Hrvati kazu. Zongliraj politicki i to je napor, kao i neki drugi napori koji su dosli sa drugim svijetskim ratom i nakon rata, cak sta vise drugi svijetski rat je opet pokazao sve bolesti toga bosnjackog nejedinstva, jedni u ustasama, drugi partizanima, treci malobrojni u cetnicima, cetvrti sa vlastitim muslimanskim milicijama, peti nigdje neutralni, vele fitna je velika, gdje je u toj prici Bosna?
I onda Titova Jugoslavija, nije tu moglo bez drame, ono djes u politiku sine, ako ces morati biti ili glumiti ateistu, ziv nemoj, pa onda oni koji su usli od Bosnjaka i postadose faktorom u BiH, pa i narodom koji je oslobadjao svoju zemlju i gradove i udario temelj necemu sto ce postati opet nezavisna BiH, a male muslimane BiH, ucinio prvo muslimanima sa veliko M, pa je neko drugi ponjeo drugi dio borbe i za ovog danasnjeg Bosnjaka. Ali eto nekome su nebitni Dzemica i Nurija, ali su bitni Alija i Cengic.
Na kraju smo se i sami sprdali sa sobom "ode turska, ode majka, dodje svabo, ode babo, dodje bre, da uzme sve, dodje druze, da sve postruze".
Jugoslavija se izgradila sto je blizu Zapadnoj Evropi, nije sto je opet Tito bio malo veci drzavnik i pametnija glava od onih koji su ga naslijedili. Ocito u Evropi tada nije bilo gorih rezima od njegovog, niti goreg naslijedja od Titovog, niti drzavnika kojih je njihov narod obezglavio. Bas se pitam zasto.