Ne znam da li je neko postavio ovo. Meni se čini da je osnovni problem što vjerske zajednice (koje imaju svoju imovinu i službenike) trebaju sa državom definisati svoja prava i obaveze u zaštiti interesa, a ne tražiti dodatna prava za vjernike svoje konfesije.
Ako u zakonu (o radu, recimo) stoji da je svakom radniku obezbjeđeno pravo na godišnji odmor u minimalnom trajanju od 18 dana ili
dva dana plaćenog odsustva za vjerske ili tradicijske praznike, ili dva plaćena dana odsustva za vlastite potrebe .... ne vidim zašto neko, u formalno sekularnoj državi, traži dodatna prava u vidu minimalno pet slobodnih dana godišnje za "svoje" vjernike.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/procita ... /180423034
Islamska zajednica u BiH već tri godine čeka odobrenje Predsjedništva BiH na konačno parafiranje sporazuma sa državom BiH. Zašto je to tako znaju dvojica članova Predsjedništva i to Mladen Ivanić i Dragan Čović koji smatraju da još nikada nije došao povoljan "politički" moment da taj ugovor bude potpisan.
Tako je Islamska zajednica u BiH jedina vjerska zajednica koja još uvijek nema ugovor s državom, koji i jednu i drugu stranu obavezuje na određene obaveze i prava. A sve je počelo još 2011. godine kada je Vijeće ministara BiH donijelo zaključak i zadužilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice da sačini Prijedlog osnova za vođenje pregovora s Islamskom zajednicom. Taj ugovor je nakon usaglašavanja na nivou ekspertskih timova 2015. godine jednoglasno usvojen na Vijeću ministara i proslijeđen Predsjedništvu BiH na odobravanje.
I tu nastaje problem. Određene zamjerke na razmatranje tog sporazuma prema posljednjim informacijama imaju Mladen Ivanić i Dragan Čović, koji su na posljednjoj sjednici Predsjedništva BiH glasali protiv prijedloga Bakira Izetbegovića da se na dnevnom redu sjednice razmatra to pitanje. U međuvremenu, od 2015. godine do danas bilo je određenih razgovora o modifikovanju nekih detalja, ali od toga ništa zvanično nije usvojeno pa je Izetbegović dvojici kolega predložio da se potpiše tekst sporazuma koji im je upućen iz Vijeća ministara, dakle tekst koji je star 2,5 godine.
Evidentno je da se pitanje sporazuma politizira, odnosno dovodi u politički kontekst s obzirom na nadolazeće izbore, iako tekst samog sporazuma ne bi trebao imati nikakve veze s politikom.
Džuma, hadž, obrezivanje...
Prvi član predloženog ugovora Islamske zajednice u BiH i države BiH jasno naglašava da su država i Islamska zajednica, svaka u svom području, nezavisne i samostalne te se obavezuju da će poštivati to načelo.
Najviše rasprave definitivno izaziva terminologija u smislu "poštivati pravo" ili "garantirati pravo" na džumu, vjersku odjeću, obavljanje molitve i slično. Mladen Ivanić je nakon posljednje sjednice Predsjedništva i odbijanja da se o tome raspravlja kazao: "Stajalo je tamo čitav niz stvari, naprimjer ljekar koji operiše bi, ako bi se to prihvatilo, napustio operaciju da bi išao na džumu. Moj prijedlog, koji su oni prihvatili pa sad odustali, bio je da se kaže da Bosna i Hercegovina neće ometati pravo na džumu. To je samo jedan primjer, a takvih je desetak stvari. Ja sam, recimo, predlagao i da nećemo garantovati pravo na nošenje tradicionalne opreme, nego da nećemo sprečavati i da će to biti korišteno u skladu sa zakonom", rekao je između ostalog Ivanić.
Garantovati ili omogućiti prava
A članovi predloženog sporazuma o tome glase:
- Član 11: U javnom i privatnom sektoru bit će omogućeno pravo na slobodno vrijeme za obavljanje džume namaza, kao i pravo na slobodno vrijeme za obavljanje iftara i sehura tokom ramazana.
- U javnom i privatnom sektoru bit će omogućeno pravo na odsustvo s posla u svrhu obavljanja obreda hadža.
- U javnom i privatnom sektoru poštivat će se pravo vjernika na ispoljavanje vjere, kao što je obavljanje molitve, odijevanja i izgled u skladu s njihovim vjerskim uvjerenjima. Prava iz ovog člana mogu podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom, a koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala.
"Prijedlogom ugovora nije zatraženo da se ova prava garantiraju, jer su ona zagarantirana, u okviru prava na slobodu vjere i uvjerenja, Ustavom i međunarodnim aktima o ljudskim pravima, nego da se omogući ispoljavanje ovih prava. Da je gospodin Ivanić u cijelosti pročitao član 11. kojim su definirana ova prava, vidio bi da nije traženo da ona budu apsolutna i neograničena, nego da se mogu ograničiti kada to zahtijevaju interesi sigurnosti, javnog reda, zdravlja i morala i prava drugih ljudi. Upravo to predstavlja osnov da se onemogući da nečije zdravlje ili život budu ugroženi zbog odlaska na džumu. Konačno, to nije islamski princip pa se za takvo nešto nikada ne bismo ni zalagali", kazali su iz Islamske zajednice u BiH.
"IZ u BiH je tražila pravo na obrezivanje dječaka, ali tu imate pitanje i ljekara i zdravlja i čitav niz stvari. Ima detalja kojima se mora pristupiti pažljivo", kazao je, između ostalog, Ivanić u obrazloženju svojih zamjerki na ugovor.
S druge strane, član 22. daje pravo IZ na prakticiranje obreda kurbana i obrezivanja muške djece u skladu s islamskom vjerskom praksom, garantira se kao dio prava na slobodu vjere.
Ugovorom se u članu 10. također kao neradni dani za muslimane u BiH određuju dva dana Ramazanskog bajrama, dva dana Kurban-bajrama, jedan dan u toku godine prema ličnom izboru vjernika u povodu rođendana poslanika Muhammeda ili Nove hidžretske godine.
. 
)