Gojeni H wrote:
Mozda je prvi korak da sami sebi priznamo da smo straaasno naivni, da nakon osmanske i AU okupacije, dvije propale Jugoslavije, zadnji rat, 22 godine mira, mi nemamo ni sansu da imamo drzavu sa vecinski lojalnim stanovnistvom sto je valjda prvi preduslov da bismo nesto zvali drzavom.
SDA ne pravi situaciju, vec je koristi ... izgleda da sustinsku razliku mnogi ne mogu svariti.
Podjela ne smije biti tabu tema. Osuda UZP je vjerovatno zadnji momenat za diplomatsku inicijativu ka reviziji Dejtonskog sporazuma.
I da, bosnjacka strana treba biti ta koja treba predloziti "mirni razlaz 3 naroda".
Danas smo generali i sebi ne mozemo da dodjemo sa pitanjem ko je dozvolio enklave poput Srebrenice koje nikada nisu imale nikakvu sansu.
Imamo iskustvo sa zadnjim ratom ali smo spremni egzistirati potajno znajuci da u slucaju rata nasi sunarodnici u Krajini ostaju odsjeceni od nas.
Kakvu god zemlju zeljeli: sekularnu, gradjansku, bosnjacku, itd.. ona ne ide bez jedne vanjske politike i nacionalnih ciljeva (i ekonomske politike, itd., itd.).
Istinska emancipacija stanovnistva i demokratija se mogu sprovesti u drustvu koje ulijeva nadu. Rahat patnja nikome ne moze biti zivotna ambicija.
Bosna (a i Hercegovina) je bila i manja i veca nego sto je sada, ona nece nestati. Politike krvi i tla su prdnule u sisu u modernom vremenu. Na to se loze samo Srbija i Hrvatska.
Pluralizam, sigurnost i ekonomija ... a to se moze postici iskljucivo u drustvu sa lojalnim gradjanima.
A mozemo posmatrati omladinu kako odlazi, zaklinjuci se u multi-kulti sa ljudima koji nam 25 godina govore da to nece, i da su spremni da uzmu puske u ruke - ali nece, komentarisati jos jednu pobjedu SDA koja u gradjanskom drustvu ne bi imala nikakvog smisla, i da se nadamo demografskom porazu onih anamo, nekom tektonskom poremecaju ili Trecem svjetskom ratu koji bi zbrisao sve zloduhe i Dejtonskim sporaz s njima.
Krenite, svaki vam udarac halal ...
Pa mi već imamo državu sa večinski lojalnim stanovništvom. Ako je Bošnjaka 50 % na popisu, ako imaš makar par postotaka Srba i Hrvata koji su lojalni ovoj državi onda se već došao do nekih 60% . Malo li je, pa ni u Crnoj gori nema više lojalnih državi, pitanje je ima li i u Makedoniji, da ne nabrajam dalje.
Od ovih 40 % koji nisu lojalni ovoj državi imaš makar polovicu koji mogu prihvatiti bez nekih velikijh problema da žive u ovoj državi. Zbog čega onda takav pesimizam. Neki dan u jednu mostarsku školu sa hrvatskim nastavnim planom i programom, došao ministar Bošnjak (ne tipa Džeralda Selmana, nego pravi Bošnjak što bi se reklo mumin) i dva-tri sata vazio profesorima škole (a 90 % njih su Hrvati) i nikome nije bilo čudno. To je još do prije par godina bilo nezamislivo.
Neke stvari se mijenjaju, sporo, ali ipak mijenjaju.Možda je to za naše živote sporo, jebi ga.
Jačati ekonomiju, držati se univerzalnih ljudskih principa, mijenjati važeći sistem vrijednosti......koliko god ovo izgledalo frazerski, to je jedini put za opstanak Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao političkog naroda, dakle naroda koji odlučuje o sebi i naroda koji ima svoju perspektivu
Slažem se da ni podjela ne treba biti tabu tema, samo ja, dakle ja ne govorim u ,množini, nikako ne vidim šta bi to Bošnjaci dobili sa njom.
