Forum Klix.ba

Hakiz wrote: ↑27/11/2017 15:18 I tada se vodila ista ova priča, i tada su ljudi pričali "Kakva su današnja djeca, u naše vrijeme je bilo drugačije."

Ama, ta je izreka otkad je svijeta i vijeka. Ciceron ju još koristio, pa znamo za to jer je zapisano.

U ovom trenutku znam, eno ga spava.

Ne znam da li je do raspusta, al ne mogu mu trag uhvatiti.

Dorucak, ispaljivanje..
Hajd na rucak, eto me , al idem odmah van, ok?

Da ga ganjam po parkovima?
Hodaju po krovovima, nekakvim garazama..istrazuju nesto.

Kontam, raspust je, osam godina, vec je svoj covjek

Sta da kazem?
Nemoj?

Nemam dijete preko 13, ali ne vidim šta bi bio problem da znam gdje se nalazi kad bude stariji. Ja sam uvijek govorila/javljala svojim roditeljima gdje sam i nije bilo nikakvih problema. Povjerenje je bilo tu, tako da kad sam imala 14-15 bez brige su me ostavljali samu i po 7 dana dok su isli na more (nisam htjela s njima).
Nikad nisam lagala roditeljima i općenito mi je neshvatljivo to neko muljanje. Sjećam se da mi je mama čeprkala po tadašnjem mailu i čitala neke konverzacije, dočekivala me na vratima ako sam bila u nekom kasnijem izlasku - tad me možda nerviralo, ali sad mi je jasno zašto je to radila i ne zamjeram, jer nije pretjerivala s tim.

Tracking na mobitel i furaj.

Da se ne lažemo, i mi smo obavezu javljanja shvatali kao špijuniranje, ne kao brigu. A moja mama bi govorila, javi u kom dijelu grada si približno, da nam bude lakše tijelo da ti pronađemo.

Pomirite se sa tim da vam djeca rade isto ono šta ste vi radili svojim roditeljima.

Ili kako bi Tereza pjevala:

"...Sve se vraća,
Sve se plaća,
Kada dođe čas..."

Samo, opet ću reći, što više slobode traži, to na manje pomoći u frci ima pravo. Jer, vidi stihove.