Connaisseur Karlin wrote:arzuhal wrote:I da samo napomenem - pošto mi se često desi da pretpostavim kako se nešto pod/razumijeva, pretpostavim da ljudi to svakako razumiju i da ne treba previše pojašnjavati, a kasnije shvatim da to nisam smio raditi i da se ništa ne podrazumijeva, da je najbolje sve što detaljnije kazati, bez šale, ironije, sarkazma ili bilo čega - i ja kada govorim o namazu i njegovom ne/obavljanju držim se islamskog okvira i temelja: nije isto ne izvršavati neki propis ili ga kršiti, s jedne strane, i negirati taj propis, na bilo koji način, s druge strane. Nije, dakle, isto (1) kada čovjek ne obavlja namaz, obavlja ga ponekad, neredovno ili ga nikad ne obavlja, i onoga (2) koji tvrdi da namaz uoće nije propisan od Allaha, da nije (toliko) važan, dakle neko ko na neki način negira, relativizuje, obezvređuje propis iz bilo kojeg razloga, pa makar to bilo i pozivanje da se namazi, svi ili većina njih, kod najvećeg broja klanjača ili bilo kako, obavljaju samo mehanički i formalno, bez dosezanja suštine namaza.
Prva intencija je ljudska, jer je čovjek biće koje griješi, biće koje je slabo, koje brza i pretjeruje, biće potrebe, itd. Druga intencija je đavolja jer je cilj te intencije ukidanje propisa, dozvoljavanje zabranjenog a zabranjivanje dozvoljenog, stvaranje smutnje i nereda. Ademovski je uzeti plod i pogriješiti, a iblisovski je nagovarati na zabranjeno, to uljepšavati i pravdati.
pa naravno da namaz nije propisan od Boga , i to nije znak negiranja vaznosti propisa, vec je spcifican znak za ljude da postavljaju propise , a svrha propisa posjeduje niz faktora veznih za religiju ,ali ne i za vjerovanje ljudi
Faith je nesto vise od pukih ljudskih propisa

Razumijem ja tvoju poziciju, tvoje (i ne samo tvoje nego mnogih) smatranje, tvoje vjerovanje i postavljanje stvari vezanih za razumijevanje i razlikovanje pojmova
faith i
religion.
No treba i ti da se potrudiš da razumiješ neka druga s kojima se i ne slažeš ili ih ne razumijevaš do kraja, ili kako god bilo. Često se radi o nijansama u razlikovanju, ali te nijanse su veoma bitne, prave ključnu razliku.
I ja razlikujem ta dva pojma i u lijepoj mjeri se mogu složiti s tim (generalno o čemu govoriš), ali ne u potpunosti na tvoj način (uslovno sad pričam, možda to nije sve tvoj pogled ili stav, pa me razumi), ne samo na način da je
vjera (faith) nešto nama prirođeno, nešto iskonsko u nama, a religija nešto što su ljudi, kroz historiju, stvarali i u što su pokušavali da zatvore i time ograniče vjeru (faith), nešto čime su htjeli da manipulišu vjerom koja ne da da se njome manipuliše, da je osakate, da izmijene njenu bit, da ograniče vjeru samo na svoju religiju, na obrede, itd.
Ustvari slažem se u dobroj mjeri da vjera (faith) jeste daleko važnija od bilo koje i kakve religije (Allah i govori da oblika,
pravaca,
zakona ili manifestacija vjere može biti više, religije i predstavljaju forme, oblike manifestacije vjere
pa se natječite u dobročinstvima) i slažem se da postoje momenti kod religije koji jesu plod ljudskog djelovanja (što ne mora biti odmah shvaćeno negativnim, dabome), na ovaj ili onaj način, ali postoje i one stvari za koje vjernici vjeruju i nikada neće prestati vjerovati u to poput toga da je Kur'an, ovaj - kako kažu prenosnik, Nurudin, towelie i ostali pripadnici te neke grupe - "mushafski Kur'an" riječ Božija a ne ljudska, doslovna Riječ Božija a ne prepričana od bilo koga, te da je naredba vezana za uspostavljanje namaza u svom životu direktna naredba od Stvoritelja.
I Kur'an objašnjava zašto je propisan namaz, šta mu je svrha, itd.
Kada je hazreti Dželaludin Rumi upitan koja je najvažnija stvar za vjernika, on je rekao: "Namaz!" - a potom dodao - "Osim imana (vjere)! Vjera je najpreča i prije je namaza zato što je namaz vremenski određena obaveza (obavlja se u određeno vrijeme i traje samo određeno vrijeme), a vjeru ne smiješ ispustiti ni jednog trena!"
Dakle normalno da je vjera (faith) najpreča, ali - s islamske tačke gledano - ako neko tvrdi da je vjera (bilo kako da shvata i objašnjava
vjeru i njen odnos spram
religije) glavna i najbitnija (što jeste istina) a da namaz nije važan jer - pa sad stavi kakvo želiš objašnjenje -
"je to nešto što su ljudi propisali a ne Bog",
"jer ljudi ionako namaz i te molitve obavljaju samo mehanički i formalno, bez spoznaje i dohvaćanja suštine namaza i same vjere",
"jer nije Bogu bitno hoće li neko klanjati ili ne",
"jer ima toliko kriminalaca i đubradi koji obavljaju namaz i čine zlodjela, pa? Jel im pomaže namaz i jel to to što Bog traži!?", itd. itd.
onda je to izraz strasti i egocentrizma pojedinačnog ljudskog nefsa, njegovih strasti čije je središte njegov ego. Jer
nefsu ne odgovara pokoravanje, predavanje Bogu, ustrajnost (istikamet), skrušenost (huš'u), poniznost spram Stvoritelja, itd. On hoće sebe, hoće da sobom mjeri i samjerava, ne treba mu mjera izvan nejga samog, recimo Kur'an. U tom samjeravanju mu namaz, a i mnogi drugi božanski propisi uopće ne odgovaraju, kvare mu koncept udovoljavanja svojim vlastitim prohtjevima. Recimo seks i želja za seksom - koja je sasvim ok, koja je super, koja je prirodna i koju treba zadovoljavati - kod pojedinca izazove otpor spram islamskog propisa o zadovoljenju seksualnih poriva u braku a ne izvan braka. I tada nečiji nefs, budući da ga propis ograničava (jer, recimo, nije u braku), počne da smišlja načine kako da obezvrijedi taj propis i da ga (seks izvan braka) sebi ohalali. I, frojdovski rečeno, možda samo na jednom jedinom prohtjevu neki pojedinac iskonstruiše čitav novi koncept tumačenja vjere, religije, Boga, božanske objave, propisa, šerijata, itd. gdje će zanegirati, "razobličiti dosadašnje pogrešno shvatanje i nerazumijevanje Kur'ana". Tako pojedinac počne da priča kako je i sam brak i njegovo sklapanje besmisleno, ismijava propise o braku i nastoji da sve razbuca i poruši kako bi napravio sebi teren, svojoj savjesti, svojoj volji.
Tako je i sa namazom: nefs nema snagu pokoravanja, nema volju da se pogne pred Uzvišenim, ne može da klanja, mrsko mu, itd. i onda nađe čudesne načine kako da obezvrijedi namaz i propise namaza (i ostalih ibadeta). Ima pojedinaca veoma kreativnih, maštovitih i nadarenih koji iskonstruišu veličanstvene konstrukcije - uz pomoć čitanja raznih autora, knjiga i sa/znanja do kojih su dolazili u svom životu - koji, u suštini, služe tek da opravdaju, i u njima samima i pred drugima, odluke njihova nefsa, njihova ega da odbace Kur'an, namaz, itd. i udovolje prohtjevima svog nefsa koji želi to i to, tako i tako...
Tako dobiješ priče da "nije Kur'an ono što ljudi, tzv. muslimani misle da jeste", "nije Allah - Allah", ljudima izmiču suštine, istine, habli-dablica, drž-nedaj...
Zato su to, iz ugla islama, sve obična trućanja i zajebancije kojim nas nečije nefsonje uveseljavaju...
