nn1412 wrote:Zanima me sljedeća stvar: Kako neko u dvadesetim, ko je prošao kroz trogodišnju fazu depresije i anksioznosti (a ko je inače povučen, nesiguran i stidljiv) i sada počinje da se ''izvlači'' iz toga, da počne da se socijalizira, stiče prijatelje i slično? (a ko je isto tako shvatio da ipak ne može sam bez igdje ikoga)

Ovo bi najbolje trebalo da razumiju osobe koje pate od socijalne anksioznosti

Vecina ljudi ovdje jedu govna jer svjesno il nesvjesno poricu jednu veoma bitnu zivotnu cinjenicu, a to je da je covjek drustveno bice
Koliko god se pravili da mozete sve sami, da vam ne treba niko, varate se i kad tad ce vas to stici.
Pocni malim koracima, svaki dan izadji iz kuce da prosetas ako nista. Setaj po gradu, po parkovima gdje god nije bitno, samo nek ima ljudi.
Ljude koji ti idu u susret, nastoj pogledati u oci barem par sekundi. Ne moras piljit ko kakva sihopata

al eto, 2 mozdaa 3 sekunde dovoljno sasvim.
Poslije kad ti ne bude mucno gledati ljude u oci, probaj naci neku zanimaciju gdje ces doc u kontakt sa ljudima i sve ostalo ce ici prirodno.
Ako imas novca pocni sa nekim hobijem, neka borilacka vjestina rekreativno, ili bilo sta gdje ces dolaziti u kontakt sa ljudima, a svi imate isti cilj.
Generalno govoreci, iznenadio bi se kad bi znao koliko ljudima malo treba da ih "otvoris" prema sebi, i generalno svi vape za nekim ko ce im malo popraviti dan nekom finom gestom, upitati se sa njima i sl.
I jos jedna stvar, probaj skloniti "spotlight" sa sebe. Ljudi sa tvojim nacinom razmisljanja cesto puta samo kontaju kako ih drugi osudjuju ili traze im mahane il stavec. A to je bas rijetko slucaj, obicno ljudi u komunikaciji vise razmisljaju o sebi nego o tebi. Tako da, ne boj se
