Toto wrote:
Ma šta li ti kreativno radiš pa si se ovako raspametio, U USA cijela drzava sadi krompir (Idaho), druga samo žito, Kalifornija sami bademe.Kod mene kanton ko Hercegovina posađeno 200 kvadratnih kilometara(hej kilometara ne ha) vinograda i stalno sade nove..250 vinarija u prečniku od 100 km.
Jei to zato da komsiji crkne krave ili zato što je vidio jedan od drugoga. NE. Već zato što u toj zemlji najbolje raste krompir,žito,bademi, grožđe i tako diljem USA. Svak je specijaliziran za ono što tu najbolje uspjeva
Ne kontam šta si se ti našao uvrijeđen mojim komentarom, ono što ja gledam oko sebe je realnost. I kad spominješ Ameriku, baš me zanima šta bi oni uradili da ljudi masovno pođu proizvoditi više nego što imaju potrebu za robom da upotpune potrebu domaćeg tržišta. A za izvoza neće sigurno proizvoditi prvo, pa tražiti kupca te robe.
I ne znam zašto se uopšte ova rupa, zvana BiH, poredi sa razvijenim ekonomijama, da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Nemamo mi šanse u industrijskoj proizvodnji, prvo śto smo premali, drugo što smo skkloni podvalama i prevarama. Naravno da ima izuzetaka, ali kad se pogleda stanje okolo, izgleda da su ti normalni na nivou statističke greške.
Evo ja sam blizu Arizone, manje-više veliki dio uvezene robe u ovom dijelu prođe kroz Arizonu, imam prijatelje koji dole rade, i neka mi neko objasni kakvu mi konkurentnost možemo imati kad iz Turske dođe jabuka, kruška, klementina, paradajz, krompir, kupus i da ne nabrajam više. Roba koja sa svim troškovima od prevoza, dadžbina, radnika, troškova firme košta manje od one koju mi proizvodimo? A, sve su to kulture koje mi možemo da proizvodimo.
I jesmo mentaliteta "nek' crkne komšiji krava", od deset poslova koji se otvore, njih sedam nema pojma ni o čemu, već je vidio kako to drugi radi. Pa ide ono čuveno dugovanje za robu, za obaveze itd., do krajnje granice kad više nema gdje da se zaduži, i tako ti povuku i ostale zasobom u propast.
Kod nas se šljiva masovno sadila, otkupna cijena bude 15-20 feninga. Već drugu godinu čupaju se sadnice. Pa je bila masovnja sadnja jabuke, ni to više nije to. Sad su se jagode počele ganjati. Par pođe nešto da radi, krene invazija i na kraju svi donji. Zato mora kontrole biti. Ali se opet sve svodi na to, kada se pogleda oko sebe nije ni čudo, ovo nam je realan odraz stanja.
Uzmimo primjer nama blizu rastuće ekonomije Njemačke, imaju rast i samim tim razvojem imaju sve viśe bogatih koji, normalno, žele da jedu kvalitet. I tu bi, po mom mišljenju, da se kreira strategija razvoja kvalitetnih proizvoda za izvoza. Nemamo mi šta u masovnoj, industrijskoj proizvodnji da tražimo.
Što se mene tiče ja imam svoje ideje i planove na kojima radim. Ali tu smo da diskutujemo, ne da se vrijeđamo i slično, nego da razmjenjujemo mišljenja. I meni je posao i zarađivanje najveći prioritet, a volio bih da imamo dobar sistem u kojem bi većina od rada dobro živjela i zatrađivala. A ne, kao što je sada, da manjina kontroliše sve.