Moram te ispraviti u vezi ovih navoda. Možda bi čovjek mogao reći da je od prvih parlamentarnih izbora bilo želje za nametanjem nekih stvari ali sve tri stranke su činile savez koji je srušio komuniste. Na kraju se pokazalo da je to "savezništvo" bilo kobno i reći da su samo jedni htjeli nametati drugima a drugi eto nisu je baš naivno. Struktura F.BiH je produkt također jednog mirovnog sporazuma i po svom uređenju je bolje rješenje od unitarnog uređenja entiteta RS. Kriviti samo Bošnjake za sve probleme u F.BiH je također naivno, rekao bih može samo zlonamjerna osoba ili ona koja ne poznaje neke elementarne stvari.ze kalanga wrote: Politika Republike Srpske je odgovor na neprincipijelnu antisrpsku politiku iz Sarajeva od 1992. godine. Posljedica vječite želje za preglasavanjem jednog naroda. Želje za nametanjem pravila igre i nametanjem zakona uz svesrdnu podršku stranog faktora. Dakle uzročno posljedično. Sarajevu za sve kriva Banjaluka, Banjaluka odgovara, krivi ste vi. Struktura FBIH je ustvari i najjasniji primjer sve nesposobnosti bošnjačke političke elite.
Možda najbolji primjer zloupotrebe i manipulacije događaja iz prošlosti je recimo obilježavanje "zločina" u Dobrovoljačkoj. Iako je jedan od glavnih aktera tog događaja, Milutin Kukanjac general, u dva intervijua rekao da je tada poginulo šest osoba, to režim iz RS-a ne sprječava da svake godine šalje delegacije i priča o zločinu nad golobradim i golorukom mladićima JNA pominjući brojke od 30 ili koliko već pobijenih.ze kalanga wrote:Što se tiče druge rečenice, percepcije se razlikuju. Istina i suze majki u očima stranaca. Za mene sve suze su iste. I suza kao detalj je prisutna vijekovima na ovim prostorima. I gotovo uvijek su ljudi ubijani zato što su to što jesu. Konkretno Srbi, zato što nisu željeli biti ono što nisu, zato što nisu pristajali na ultimatume i nametanja. Od 11-og vijeka na ovamo. Vladali su jedni, drugi, treći, peti, ali najveći dio tog naroda nije dopustio da bude ono što nije.
To apropo percepcije događaja. Nametanjem se ne može ništa postići. Naročito ne pričom o istini. Taj univerzalni fenomen i potreba da se govori o istini na teritoriji gdje se istinom manipuliše i koristi u dnevno političke svrhe je jedna obična laž mjesta koje je logika odavno napustila (Andrić, parafrazirano).
Pravo Bošnjaka kao naroda je da obilježava svoje običaje, tradiciju, da se sjeća svojih žrtava. I to je neosporno. Baš kao i Srba.
Ali ono što se radi već 20 godina je nažalost uvreda za zdravu logiku. Svake godine. Tragedija se koristi za političke poene. Ljudima se manipuliše. Stvara kompleks niže vrijednosti. Stvaraju se psihopatološki slučajevi. Stvara se mržnja. Poziva se na osvetu. Ocrtavaju se međe i podsjeća na neprijatelja. Sve to prerasta nivo pristojnog, nivo pomena i sjećanja, duboko zakoračivši u sferu šovinističkih poruka u kojima je ono zajedno ugušeno u startu, a ono zajednička prekriženo za sva vremena. I to je definitivno veliki problem Bošnjaka. Bošnjaka koji iza sebe imaju najveći dio međunarodne zajednice i koji uprkos toj podršci nisu uspjeli od BiH napraviti ugodno mjesto za život.
Pričati o brojkama, veličini tragedije, motivu i posljedici, a ne zapitati se šta je bio uzrok i šta bi za uzrok mogla imati svaka naredna šovinistička poruka nekog od političkih i vjerskih vođa je apsolutno neracionalno stanje svijesti koje u doglednoj budućnosti može u BiH vrlo vjerovatno napraviti balkansku Gazu.
Pred Bošnjacima je jasan zadatak - odgovor žele li BiH kao državu tri naroda i BiH kao državu dva jednaka entiteta, žele li BiH u kojoj će konsenzus biti vid riješavanja problema, ili žele preglasavanje i međunarodno lupanje šakom od sto. 20 godina je prošlo, oni još odgovor nisu našli, kao što je naglašeno imaju razumijevanje međunarodnog faktora, dje zapelo????
U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanović Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela... Znači, šest osoba je stradalo od 261.Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što nismo više stradali, pa su prosipane te laži o Dobrovoljačkoj, što je nešto najsramnije što se moglo čuti"
I Srbi umjesto da insistiraju na pravim stratištima kao Kazani oni uglavnom manipulacijama vlastitim žrtvama žele napraviti neki balans u zločinima. Ja razumijem da Srbima smeta kada se obilježava jedna Srebrenica, kada se izvode javno performansi na teritoriji RS-a, ali ne razumijem gdje je problem ako se on izvodi u sred Sarajeva. E Srbi bi htjeli da ni u Sarajevu, Tuzli, Zenici ili bilo kojem drugom gradu priča i spominje zločin i tu vidimo primjer klasičnog nametanja volje i mišljenja.
Performans kao jedna od formi bunta i ukazivanja na zločine i posljedice politike zločina ima za cilj i iritiranje, pored naravno onog primarnog da oda počast i podsjeti ljude na zločin, on ujedno i proziva sve one koji su učestvovali ali i podržavali i danas podržavaju takvu metodu kao sredstvo rješavanja političkih problema. Zato me i ne čudi da danas imamo ovakve nespretne reakcije iz RS-a na performans u Sarajevu. Sjetimo se samo kada je Komarica Banjaluku usporedio sa Blajburgom na Komaricu je osuto sa svih strana, mlado i staro, i pozicija i opozicija...sve što je moglo verbalno da puca osulo je po Komarici.
Ova tvoja priča o preglasavanju u državi koja ima dva entiteta, distrikt, deset kantona, 13 ustava nema blage veze sa realnošću. neću reći da nema želje za preglasavanjem na sve tri strane ali unutrašnja sdtruktura BiH vrlo malo je ostavila mogućnosti za preglasavanje.
