nosara wrote:zlata wrote:Stojadin wrote:
haj dobro, al mozes jest samo to zito i stoku, i neces dobit nikakvu odjecu, pomoc itd. tj nista drugo osim onog sto sam ne napravis. jel tako "pravedno"? al ne, cazinjanin bi da dobije nesto a da ne da nista zauzvrat
Kad je trbuh prazan-gladan, NISTA drugo nije bitno. Samo kriska kruha, pura i varenika.
Ljudi su bili GLADNI. Suse, glad i neimastina su natjerale mnoge Krajisnike da bjeze preko granice. Nije se radilo o nikakvim "narodnim neprijateljima", nego o obicnim seljacima koji nisu vise mogli "odvajat" za Titinu naprednu gospodu,
kad se nije imalo ni od'ceg nista odvojit.
Sjecam se dobro prica iz tog doba, jer su mi tad i otac i mater bili otisli u Sloveniju, bjezeci od siromastva i nasilja.
Pamtim i danas-dan da su na selu sve do 70-ih, siromasniji ljudi dobivali humanitarnu pomoc, npr. mlijeko u prahu itd. I narod je bio izmislio posebne recepte s'tim mlijekom u prahu.
Bila je nekakva slatka livaca koja se spremala s'tim mlijekom.
Mlijeko u prahu na selu...? Sve do sedamdesetih...?
Gdje, u Eritreji...?
Ako su ti roditelji pobjegli od posla pedesetih, kako znas kako je tamo bilo sedamdesetih...? Kakvo nasilje...? Kakva Titina napredna gospoda...? Na kojim si bobama partije ti...?
Komendija...
Oruzana pobuna je ugusena u stilu tog vremena... Oni koji su htjeli sacuvat svoje blago, pa su se uhvatili puske, znali su sta ce ih snac... Sami pali itd....
Poslali me caca i mater, didu na selo!
Sve pamtim!
A mlijeko u prahu sam mozda trebala vrnut natrag, do kasnih 60-ih.
Osim toga, sjecam se kad sam prvi put cula za tu bunu.
Bilo je na delekom americkom zapadu, u jednom malom gradicu smjestenom ispod americke kordiljere.
Obican covjek. Obicna familija. Nikakvom se politikom nije bavio (za razliku od onih koji su ga prognali iz Krajine).
Ispricao mi je sta im se dogodilo, i kako su bili trajno prognani za Istru.
Za to valjda i danas-dan, u najzabacenijim istarskim vukojebinama, naidjes na imena kao Kadire i Munire.
A da je svima bilo isto, NIJE.
U Krajini je vec tad postojala odredjena etnicka-politicka hijerhija, u kojoj su se Komunjare i Srbi najvise pitali, najprije zaposljavali, najprije stanove dobivali.
A Krajinu nisu nahranili ni Tito, ni Babo, nego SVABO.
A tako je i danas-dan.
Da nije Njemacke i Austrije, pocrkali bi od'gladi.
Krajina je procvjetala kad je Jugoslavija otvorila granice, i kad su Krajisnici smjeli slobocno prelazit granicu, trbuhom-za-kruhom.
Dok je narod biva hapsen, prognan, jedva prezivljava, gladan, siromasan, zivi k'o u 17-om stoljecu, voza se volovskim kolima, boji se i sjenke svoje
Tito i partija kopaju najsuvremeniji podzemni aerodrom, nedaleko od Cazina.
A u kakvom je strahu taj narod tad zivio, govori i prica o mom rahmetli didu,
koji se izder'o na'mene kad sam napisala pismo za inostranstvo, crvenim penkalom.
Medjutim, nije trebalo dugo da i Krajisnici skuze da partija nema puno veze s'idelogijom. Da se u njezinim redovima nalazi svakakava fela, i da je pristup partiji, isto k'o ulazak u privilegiranu vladajucu kastu, (kao u bilo kojem drugom rezimu).
Krajina je i dalje nerazvijena.
A Zeljava je srusena, od istih onih koji su ju gradili,
i koji su malo prije njezine izgradnje, otimali kruh od gladnih seljaka.
Nisu imali novac za narod, otimali su hranu od istih onih koje su toboze stitili,
a jesu imali $$$ za najsuvremenije naoruzanje i podzemne baze i aerodrome.
Valjda im je trebala Zeljava da se ubuduce brane od tog istog naroda, kojeg su toboze "branili"?
take a break 
