Prijedor

[ShishMima]

Snijeg pade na behar na voce..
Prijedor 6 mart 2008
http://puharska.net/inf/zm4.JPG

[Stari]

Hm...interesantna fotografija...ne toliko zbog snijega u martu ...nego zbog nekih drugih stvari koje primjecujem. Stari Hotel (nekad se zvao Hotel Balkan)...se sad zove Janjos...ili ?

Gaferove slasticarnice vise nema...? Trg ispred robne kuce je ocito dozivio obimnu rekonstrukciju i restauraciju...

Ako jednog dana tu ponovo dodjem ...hocu li se znati orijentisati?

[ShishMima]

Najbolji odgovor ces naci bas tamo odakle i pitanje dolazi..
Sretno.

[Stari]

Shishmimo , opet nisam siguran da ispravno razumijem ovo zadnje sto si napisala, no kad malo bolje razmislim to mozda i nije previse bitno.

Pokusacu ove godine otici u Prijedor...mislim ono, stvarno, cu pokusati...pa sad kako bude.


Nego hocemo li se onda sresti tamo ... i upoznati ?


PS. Nemas se potrebe uzrujavati , ako se to i desi (u sta sumnjam), ne boj se, necu ti se utovarati buduci da sam ocito puno stariji od tebe.

[ShishMima]

Shishmimo , opet nisam siguran da ispravno razumijem ovo zadnje sto si napisala, no kad malo bolje razmislim to mozda i nije previse bitno.

Pokusacu ove godine otici u Prijedor...mislim ono, stvarno, cu pokusati...pa sad kako bude.


Nego hocemo li se onda sresti tamo ... i upoznati ?


PS. Nemas se potrebe uzrujavati , ako se to i desi (u sta sumnjam), ne boj se, necu ti se utovarati buduci da sam ocito puno stariji od tebe.

[Brunello]

stari mozda nisi primjetio ali vec si se utovario.........

[ShishMima]

stari mozda nisi primjetio ali vec si se utovario.........

Brunello, ne primjetih ni ja

[Brunello]

samo polako javit ce on kad bude na pravoj "lokaciji" !!

[ShishMima]

Haj' da i to vidim, nadam se da znas o cemu pricas Bruno

[Brunello]

Haj' da i to vidim, nadam se da znas o cemu pricas Bruno

[WizzardFromBOZ]

Shishmimo , opet nisam siguran da ispravno razumijem ovo zadnje sto si napisala, no kad malo bolje razmislim to mozda i nije previse bitno.

Pokusacu ove godine otici u Prijedor...mislim ono, stvarno, cu pokusati...pa sad kako bude.


Nego hocemo li se onda sresti tamo ... i upoznati ?


PS. Nemas se potrebe uzrujavati , ako se to i desi (u sta sumnjam), ne boj se, necu ti se utovarati buduci da sam ocito puno stariji od tebe.

stari, ti to vec dosta dugo pokusavas...

[ShishMima]

Shishmimo , opet nisam siguran da ispravno razumijem ovo zadnje sto si napisala, no kad malo bolje razmislim to mozda i nije previse bitno.

Pokusacu ove godine otici u Prijedor...mislim ono, stvarno, cu pokusati...pa sad kako bude.


Nego hocemo li se onda sresti tamo ... i upoznati ?


PS. Nemas se potrebe uzrujavati , ako se to i desi (u sta sumnjam), ne boj se, necu ti se utovarati buduci da sam ocito puno stariji od tebe.

stari, ti to vec dosta dugo pokusavas...

Wizzard dobro dos'o /la.
Brunello nam je, na veoma zanimljiv i dubok nacin, razjasnio namjere starog, 'jasno' nam je.
Lijepo je vidjeti kako masa razmislja...isto ili...

Ne osjecajte se off ako nas ne razumijete...o tom po tom

Pozdrav

[amalka]

Trebala bih do Prijedora, a ne smijem, poplave su pravo zahvatile to podrucje. Moze li mi ko reci gdje je najgore? Da slucajno ne zalutam

[ShishMima]

Zadnje sto sam ja cula je da su najgore poplave na podrucju opstine Prijedor..Pogledaj..


http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vi ... 346&meni=2

[WizzardFromBOZ]

Shishmimo , opet nisam siguran da ispravno razumijem ovo zadnje sto si napisala, no kad malo bolje razmislim to mozda i nije previse bitno.

Pokusacu ove godine otici u Prijedor...mislim ono, stvarno, cu pokusati...pa sad kako bude.


Nego hocemo li se onda sresti tamo ... i upoznati ?


PS. Nemas se potrebe uzrujavati , ako se to i desi (u sta sumnjam), ne boj se, necu ti se utovarati buduci da sam ocito puno stariji od tebe.

stari, ti to vec dosta dugo pokusavas...

Wizzard dobro dos'o /la.
Brunello nam je, na veoma zanimljiv i dubok nacin, razjasnio namjere starog, 'jasno' nam je.
Lijepo je vidjeti kako masa razmislja...isto ili...

Ne osjecajte se off ako nas ne razumijete...o tom po tom

Pozdrav

hvala na dobrodoslici.
ne osjecam se "off", mada te ne razumijem.
sto se ne odnosi na starog.
njega odavno dobro razumijem.
zato i onakav komentar...

[amalka]

Zadnje sto sam ja cula je da su najgore poplave na podrucju opstine Prijedor..Pogledaj..


http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vi ... 346&meni=2

Bila sam, sve je ok

[dugacki]

Prijedor?????......jel' to ono mjesto kod Kozarca

[lahor]

Prijedor?????......jel' to ono mjesto kod Kozarca

hahahah Dugi daj nemoj tako....sve je to nekih desetak kilometara daljine...dragi komsiluk.

[dugacki]

Prijedor?????......jel' to ono mjesto kod Kozarca

hahahah Dugi daj nemoj tako....sve je to nekih desetak kilometara daljine...dragi komsiluk.

[Brunello]

da, prijedor je ono mjesto sto se nalazi kod kozarca,kozarac, to je odmah kod kevljana.....cini mi se....

[ShishMima]

Pozdrav[/quote]

hvala na dobrodoslici.
ne osjecam se "off", mada te ne razumijem.
sto se ne odnosi na starog.
njega odavno dobro razumijem.
zato i onakav komentar...[/quote]

A moRe bit' da ja ne razumijem

[Ventola]

Ima li kakvih novosti iz carsije?

Eno citam neki dan ubise taksistu i onda na hinjaka odvezli njegovo auto i ostavili ga u Puharskoj da narod pomisli da su ga ubili povratnici. Sreca pa je policija na vrijeme reagovala i rijesila ovaj slucaj..

[Brunello]

Nase malo misto: Obavezno za prijedorcane!!!

Baš je u to vrijeme naš Prijedor ličio na «Naše Malo Misto» iz istoimene TV serije, samo je to malo tko primjećivao. Ljudi u čaršiji su imali iste navike, brige i zabave samo je scenografija bila malko drukčija ali zato originalna.

Mada je naš Prijedor još bio mali grad, visoki dimnjak fabrike «Celuloza» i prvi «neboder» od osam spratova, na koje smo svi bili ponosni, kao arhitektonski simboli velikih gradova, mogli su se vidjeti iz svakog dijela grada a pogotovo sa prilaza gradu od strane Bosanskog Novog, Sanskog Mosta, Dubice i Banje Luke, stvarali su nam iluziju grada koji će brzo postati jako velik.

Na Urijama, tamo prema Dubici, podalje od zadnjih kuća, bila je Kasarna JNA u kojoj su služili vojni rok mladići iz svih krajeva one Jugoslavije, samo su oficiri, koji su i stanovali u Prijedoru bili iz jednog kraja Juge. Subotom bi oficiri, «stariji zastavnici II klase» izvodili vodove vojske da defiluju ulicama grada i naročito Puharske, stupaju strojevim korakom i pjevaju rodoljubive pjesme. Djeca su, kad bi ih čuli, istrčavali napolje i redali se uz tarabe da ih posmatraju sa oduševljenjem i nekim neobjašnjivim strahopoštovanjem, gledajući to pomalo ritualno manifestiranje vojne sile, par stotina vojnika u uniformama i naoružanjem, puškama, mitraljezima, rancima na leđima i svim što su imali u Kasarni a što se moglo natovariti na te vojnike da utisak na građane bude što veći.

A oficiri bi davali komande, nakon stotinjak metara kretanja vojske korakom u redovima po dva;

Voooj...sko ! Preee...strojjj... se !

Sad bi se oni prestrojili u redove po četiri.

Marševskim kooo...raaa...kom ! Stuuu...paj !

I oni bi počeli stupati u ritmu: "lijeva, desna" tako silno i bučno da se zemlja tresla a prašina se dizala sa suhog uličnog makadama.

Ruuum, bruum, ruuum, bruum

Leva, desna, je'n – dva !

Je'n – dva !

Leva ! ...

Leva ! ...

Čuo bi se strogi glas oficira, vjerovatno tamo negdje iz Niškog kraja, jer je govorio ekavski sa nepravilnom deklinacijom, što je nas djecu nasmijavalo ali krišom, potajno.

A on bi se derao, kad bi vojska griješila u skladu koraka:

"Stoooj ! ,derao bi se sav crven od bijesa a vrhunac ljutnje, kad bi izgubio kontrolu nad sobom, bila bi rečenica koju nikako nismo mogli shvatiti a glasila je:

"Neće mene vojnike" !

Onda bi ponovo komandovao pokret, marš, pa :

" Voooj...sko ! Pjeee…sma !

Tad bi se zaorilo iz stotina mladih grla, tek grubo mutiranih pubertetom u nastojanju da budu što dublji kako bi pokazali veću muškost:



"Po šu…ma...ma i go…ra…ma,

Naše Bo…sne po…o…nosne,

Idu če…te pa…rti…zana,

Slavu bo…rbe pro…no…se.

Idu če…te pa…rti…zana,

Slavu bo…rbe pro…no…se.



Par...ti...zan sam,

Tim se di...čim,

Too ne mo...že bi...i...ti svak,

Umri...je...ti za slo...bo...du,

Mo...že sa...mo div ju...naaak!

Umri...je...ti za slo...bo...du,

Mo...že sa...mo div ju...naaak!"



Dok bi oni prolazili pokraj nas, osjećao se miris znojavih tijela, pomješan sa naftalinom iz kožnih dijelova opreme, bromom, vazelinom i svim onim mirisima vojničke memle i fajtine koja je izbijala čim bi se približili vojnim uredima, magacinima a počesto i školama toga doba.

Djeca bi se poslije tih prolazaka vojske rastrčala po mahalama, igrajući se TA TA igre. Uzeli bi po kakvu motku ili letvu što bi trebalo biti puška pa bi onda kao pucali jedni na druge uzvikujući imena onog na koga se puca:

Ta Ta Brta, ta ta Kljaja, ta ta Zlaja, i oni bi jedan po jedan padali po zemlji kao pogođeni i brojali koliki je rezultat.

3 : 1 za Zlaju



Tako se je dizao moral radnom narodu a u čaršji sve po svom ritmu i redu. Ili baš sve !?



U neboderu useljena elita tog istog radnog naroda. Ili se to nama činilo. Ne'znam.

U glavnom, svih pet oficira iz Srbije sa svojim familijama, doktori, profesori i Gigo.

Što Gigo, ne znam.

Nije mi izgledalo baš logično jer je bio jedan od rijetkih privatnika a to je vuklo na kapitalizam u to doba, no treba znati da je on bio Radio-TV-Mehaničar a u to vrijeme taj zanat je bio cijenjen, skoro ravan doktoru. Malo 'ko je mogao od običnog svijete i pojmiti kakav se sve šejtan skriva u tim haber-kutijama a i oni drugi "kao prosvjećeniji" , oni su kao znali kako to funkcioniše ali su montažu i opravke ipak ostavljali "ekspertima". Pa da.

A Gigo je bio jedan od njih pa je valjda i bio red da se useli u neboder, simbol modernizma i prosperiteta.

Gigo, čovjek nižeg rasta ali skladan, stalno u tamnom izlizanom odijelu, glavom malo zakrivljenom u desno i blago prema dolje a francuskom beretkom na njoj, kožnom braon tašnom bez ručki pod rukom i pogleda ozbiljnog i zamišljenog, bio je sastavni dio i prepoznatljivi znak naše neponovljive čaršije. Njega se moglo vidjeti u svakoj ulici kako prolazi mirno i nečujno, iza svakog čoška, na najnevjerovatnijim mjestima, ali ako on tuda prolazi to je imalo i te kakvog smisla i sa njim je atmosfera i raspoloženje bilo popunjeno, jer Gigo je bio simbol i znak elektroničkih medija, velegrada, kosmopolitizma a mi smo se s tim identificirali, postajali dio nekog tamo golemog svijeta. A Gigo je ostajao tih, miran i zamišljen uprkos našem oduševljenju sa njim samim.

No niko nije ni znao ni slutio da njega muče brige proste egzistencije, jer iako je zanat kojim se bavio, i bio i te kako atraktivan, opravke radio i TV aparata, bile su tako rijetke a državne dažbine tako česte i visoke, da se ponekad jedva krpio kraj sa krajem. A sve to zbog same činjenice da je te aparate posjedovao samo mali broj građana a i kvalitet samih aparata je bio tako dobar da su opravke bile zaista rijetke. Najčešće su kvarove uzrokovale vremenske nepogode, munje i gromovi i to zbog neadekvatno zaštićene elektroprenosne mreže, pa bi Gigo s vremena na vrijeme stidljivo pogledao prema Babinom Budžaku a to je onaj pravac, gledano iz Prijedora, između Brezičana i Bišćana, odakle su dolazile nepogode sa grmljavinom i olujama.



Jedan od takvih dana je bio i taj petak i još 13-ti a proljeće već uveliko. Jutro sunčano, kako se samo poželjeti može. Žena skuhala jutarnju kafu a on za stolom k'o pokis'o, nageo onako glavu u svom maniru pa gleda dole prema domu zdravlja i čeka grmljavinu ali iz ženinog grla jer je petak, valja ženi na pijacu a novčanik nikad tanji.

"Gledaš, gledaš," poče ona i sama gledajući dole na prolaznike.

"Pa i treba da gledaš. Vidi oficiruša. Po dvi korpe odnesoše. A na placu nit pitaju pošto je, nit se cjenkaju, nego samo trpaju u korpe pa plaćaju k'o tuđim parama. A ja čekam da se vrate da me ne bi slučajno srele u liftu pa da gledaju u ono sirotinje što uspijem kupiti. Hem se oblače k'o Parižanke, hem im ništa pod milim Bogom nije skupo. Eno ih, samo njih pet imaju televizor u stanu i to najnoviji "Čajavec". Što i ti ne izabra vojsku, neg taj zanat, ko fol nešto važno a vamo jedva preživljavamo. Radnik ko svi ostali radnici bolan, kakva elita. Oni su elita. One će danas teleću krmenadlu a ti moli Boga da danas i amper supu nađeš na stolu".



Njemu se utroba nekako okrenu od pomisli na amper supu, najzadnje jelo koje bi jeo. A to je uprženo brašno na uljem pa dodata crvena mljevena paprika pa voda. I to kad provrije, posoli se, naspe u tanjire pa bome zadrobi bajatim kruhom i eto ti najčešće sirotinjske ishrane tih godina.



On na brzinu završi kafom, nabaci Francuza na glavu pa izjuri iz stana bez riječi.

Dole na ulici, on se sabra i umiri te krenu prema svojoj radnji, lagano i sve iščekujući da ga k'o vikne na opravku a ono baš ništa. Jedino što čuje to su nagađanja oko toga ko će danas pobjediti na "Marakani" jer danas je vječiti derbi, fudbalski susret "Partizan protiv Crvene Zvezde", oba tima iz Beograda i vječiti rivali u Prvoj Saveznoj Ligi. Njega to i ne bi baš zanimalo ali se sjeti ženinih riječi pa poče zamišljati kako će oni oficiri danas dojuriti iz Kasarne poslije tri sata kad se završava posao, kako će se uvaliti pred televizore, okrenuti prvi program jer drugog i nema, al' oni će ipak okrenuti prvi, reći za sebe:"Nema ništa", pa onda okrenuti na drugi, kako će im žene servirati krmenadle, kajmak, salatu, prve jagode, Nikšićko pivo a on će za to vrijeme slušati njihovo skandiranje za Partizan ili Zvezdu i ganjati bajatu koru kruha po tanjiru amper supe.



Taman je stavljao ključ u bravu od radnje kad naiđe Feho – Kekara pa mu doviknu onim svojim kreštavim ali gospodskim glasom:

Poštovanje majstor Gigo !

'Štovanje Feho !

A šta mislite ko će danas pobjediti majstor Gigo ?

Šta ko će pobjediti ?!

Trže se Gigo ko da je uhvaćen u mislima, pa će ljutito i istovremeno pobjednički, baš onako kako čovjek reaguje kad usred muke i problema u djeliću sekunde ugleda rješenje a neko ga trgne pa ne zna bi li se na njega derao ili bi ga ljubio, jer mu se misli zbrkaju, pa povjeruje da ga je baš taj neošekivani trenutak naveo na spasonosnu formulu.

Šta ko će pobjediti Feho ? Radnik, eto ko će pobjediti i to sa 5 : 0.

Kakav Radnik majstor Gigo, pa on danas ne igra.

Znam Feho, zezam se. Hj'mo mi na po jednu u "Centar" pa onda na po'so,

uzvrati Gigo, znajući da Kekara neće odbiti, vrati ključ, potapša ga po ramenu pa okrenuše prema "Centru".



Oko podne, kad se vrati u stan, dobro raspoložen, zatraži od žene dva poveća krompira i ketenovu krpu pa kad ih stavi na stranu, poče se igrati sa svojim sinčićem a žena, videći da je stanje skroz nenormalno odluči da ništa ne pita nego da se fati svoga posla a njega i onako ...



Ćićo sine, danas će te tata naučiti kako se zarađuju pare od onih koji te iste pare gule sa naše radničke kože, viknu on i poče se ganjati i hrvati sa njim po sobama.

"Vela havle, smetno", žena će kao za sebe, pa se opet okrenu svome poslu.

On uze ključeve od terase, ustvari ravnog krova nebodera, jer je od Kućnog Savjeta on bio izabran za Kućnog majstora pa mu je i kirija bila manja zbog te funkcije, te povede malog gore sa sobom.



Odozgo sa vrha nebodera, vidjela se sva okolica Prijedora. Osim izlaznih vrata, dimnjaka i kućice lifta, gore je sve bilo ravno i popločano pranim kulirom. Na zidovima dimnjaka bilo je pričvršćeno pet kratkih cijevi a na njima usađeno pet TV-antena okrenutih prema TV repetitoru Lisini, najvišem vrhu Kozare, tamo na sjevero-istoku, upravo suprotno od Babinog Budžaka.

Sine Čićo hoćemo li se igrati TA – TA.

Hura, hoćemo !

E haj vamo. Gledaj ovu antenu. To je kao puška. Gledaj vako niz nju i nišani. Šta vidiš? , i on se sage gledajući iza antene a niz onu dugu horizontalnu cijev iz koje su stršale one kratke cjevčice kao paralelne grane. Onda se odmače da pusti malog da i sam gleda i kao nišani.

Vidim Lisinu,

Bravo! Čestitam! Gle sad. On zakrenu antenu skroz na drugu stranu. A sada !?

Vidim Babin Budžak!

TA Babin-Budžak!

TA – TA . 1 : 0 za Babin – Budžak.

Onda su prešli na drugu antenu i ponovili isto. Pa na sljedeću i tako do kraja.

I igrali su se dok nije bilo 5 : 0 za Babin Budžak. A onda su se vratili u stan.

Djete nije ni znalo da su tom igrom njihove komšije izgubile TV signal i da će im se u njihovom nepoznavanju problema činiti da im je televizor pokvaren.



Oko tri po podne on uze one krompire, izreza ih na kolute, leže na otoman koji je bio baš na kontra ulaznih vrata pa ko god bi došao na vrata vidio bi taj otoman. I mada se nikad nije pomirio sa tim rasporedom namještaja, morao je popustiti ženi a danas joj je bio zahvalan za to.

Poreda one kolute od krompira na čelo pa podveza glavu sa ketenovom krpom ali tako da je onaj krompir virio. Vjerovalo se da to pomaže kod glavobolje.

Žena je samo gledala šta se radi pa puhala niz sebe i šapćući učila "Tobe dolazi !".

Ne prođe malo a neko pozvoni.

Haj otvori i ne pričaj ništa.

Grom te ne ubio...

Šuti sada i otvaraj !

Kako ona otvori, tako on poče jeukati i hvatati se za glavu.

A na vratima niko drugi nego zastavnik "Neće mene vojnike".

Izvin'te jel majstor Giga tu ?

Tu sam. A šta treba sad zastavniče, jaučuči javi se on.

Majstore Giga, neće televizor nikako a sad će utakmica. Bi li mogli samo pogledati, možda nije velik kvar.

A kud baš danas druže zastavniče. Aaaj !

Vidim, vidim majstore da ste bolesni ali ako je ikako moguće ...

Ako se mognem dići, sići ću do vas za petnestak minuta a vi isključite televizor iz struje da se kondicionira i ne dirajte ništa.

Fala, fala majstore, nego pripremiću ja jednu domaću. Diže iz mrtvih. Šljiva, prepeka, prava vojnička.

Samo što je ovaj otišao kad eto ti drugog sa istim problemom. I opet isti scenarij sve do petog.

Kad onaj posljednji ode Gigo skoči, uhvati sina pa ga džipi u zrak, uhvati pa će mu urotnički,

Hoćemo li još jednu partiju TA TA?

Hoćeeemooo !

E onda trči gore i sad odigraj 5 : 0 za Lisinu, važi !

Važiii !



Gigo nabaci francusku na glavu, namignu ženi, uze tašnu pod ruku pa poigravajući na prstima kao balerina u širokom luku otvori vrata i strči niz stepenice do prve "žrtve".

Ovi opet ko da doktora očekuju.

Jel treba da sklonem cveće sa televizora, upita gospođa Popović?

Aaa, čujte gospođo. A da vi to niste malo zalili i televizor kad ste zlijevali cvijeće?

Eto, eto to sam i ja prvo pomislio, poče zastavnik,

pa gde to ima da cveće na ..jel, i već se pođe crveniti,

ma neće mene ... jel ... vojnike ! već sav izvan sebe.

Danas, danas ! Pa ovo čekam celu godinu, pa da ne vidim. A neću da idem kod onog dole, on je za Zvezdu, to ne dolazi u obzir.

Dobro, dobro, ne treba sad gatati dok se ne otvori i Gigo prođe iza, otvori svoju torbu u kojoj je bilo stotine nekih nepoznatih sitnih otpornika, lampi i neznam ti čega još. Kad je skinuo poklopac od televizora, uze onaj mali aparat za ispitivanje niskonaponskih el. kola pa pođe ispitivati i na kraju izvadi jednu lampu pa promrmlja kao za sebe:

E pa to je "Čajevec". Lampa G14. To im je mana. Pregaraju . A ja im javio da stavljaju Tesline. Bolje su sto puta.



Majstore, svakak čast, svaka čast. A imate li za zamjeniti, upita onaj sav u grču od isčekivanja.



A čuj, ne znam jel mi ostala ijedna. Nije meni samo Prijedor, nego i Sana i Novi i Dubica. Evo juče sam i u Kostajnici bio. Tjaa, ...Idem ja u ponedeljak u Banju Luku po materijal pa ću donijeti ..

.

Kakav ponedeljak majstore ...zavapi zastavnik ko ranjenik.



On poče ko fol tražiti po tašni i ujedno trljati glavu a sve strepeći je li Ćićo gore odigrao partiju TA TA kako treba.

Kad ocijeni da bi antena trbalo da je već vraćena u smjeru Lisine odakle je dolazio jedini TV signal on izvuče iz tašne nešto zamotano u braon masni papir i slavodobitno uzviknu:



Eee, izgleda da vam se posrećilo.



Ženo, skuaj jaku kau za majstor Giga i ponesi ljutu, ajd, ajd, naredi zastavnik po vojnički.



Gigo promjeni lampu a onu izvađenu uredno smota u onaj isti papir za sljedeću posjetu, sve zatvori pa priključi televizor i polako pritisnu glavni taster. Svi su sa isčekivanjem osluškivali, jer bili su to aparati koji su se grijali neko vrijema pa bi se prvo čuo ton a onda bi se polako pojavljivala i slika. Crno-bijela naravno. Kad se u jedno trenutku začu poznati glas još poznatijeg sportskog radio i TV komentatora Mladena Delića:

A na Marakani, a na Marakani dragi slušaoci i gledaoci, temperatura je izbacila živu iz termometra tako da ne znamo ni koliko je stepeni po Celzijusu a kamoli pa Farenhajtu, ali zato znamo dragi slušaoci i gledaoci da su dvije momčadi zapalile 50 hiljada gledalaca koji su ušli na stadion predviđen za 40 hiljada ...



Bravo, bravo, bravo majstor Giga, govorite, govorite koliko, koliko sam dužan,



Ah čujte, lampa, lampa je skupa. Eto nemaš je šta vidjeti a pet stoja i još moram u Banju Luku putovati a za ruke, za ruke što vam je od srca.

Nema problema, stvarno ste majstor, evo dve po pet. Neće li biti malo?

Neće, nećel'vama biti puno?

Neće, neće, nek mi imamo svoga majstora tu pri ruci, ajde i ovo, i ovo, gurajući mu flašu prepečenice u ruke.



Tako Gigo obiđe i ostala četiri "sretnika" i vrati se u stan, baci torbu na kuhinjski stol, otvori je i pokaza glavom svojoj dragoj da zaviri unutra.

Ona doslovno zinu od čuda a on joj samo dobaci:

Idući petak i ti ćeš sa njihovim gospođama na plac, reče Gigo, nakrivi beretku i iziđe do svoje radnje da vidi da nije ko ostavio kakvu poruku sa pozivom na opravku.

[ShishMima]

Svaka cast na ovom.

[Ventola]

Nesto je zamrla ova tema...