Ne razumijem ove paralele, i ovakvo karikiranje stvarnosti, istorije, uzroka i posljedica.
Koga ce i kako napasti? Ne mogu sami ni do apoteke.
Gledano iz perspektive danasnjeg rasporeda snaga i mogucnosti, ovo ima prizvuk opasne samoobmane i patetike koja vec uveliko prelazi u naviku.
Devedeset procenata tih zemalja su najobicnije postkolonijalne banana drzave, krojene i sivane po Englskoj, Francuskoj i ostalim zemljama Zapada, koje, kao i ranije, samo na nesto drugacijoj uzici, igraju k'o dresirana mecka na muziku bivsih im kolonizatora.
Prije toga su, upravo time dajuci Zapadu sansu, stotinama godina vec uveliko gazili koracima unazad, sve vise i vise zaostajali za ostatkom svijeta, urusavali se i trunuli, pa je napisati da "niti jedna od muslimanskih zemlja nije napala Zapad u zadnjih 200 godina" smijesno...
Koja je to, satro, mogla, ali, eto, kao, nije htjela??
Jedina ozbiljna sila islamskog svijeta u pomenutom periodu, na nekom globalnom planu, Osmansko carstvo, vec je, nemocno da se nosi s vremenom i reformama, bilo lesh koji trune i raspada se... Ostale je smijesno i pominjati, pa je tako svaka paralela poput ovih gore navedenih totalno besmislena. Pokusati dokazati nesto mahanjem cinjenicom da islamske zemlje nisu zapocele Drugi svjetski rat jednako je smijesno i istorijski relavantno kao i reci da ga nijedna islamska zemlja nije ni zaustavila.
Svima je jasno kako svijet funkcionise, od svojih prapocetaka pa do danas. Ne napada, ne ubija i ne vlada samo onaj ko NE ZNA, NE MOZE i NAD KIM SE VLADA!
Najbolji primjer su Osmanlije... dok su ZNALI I MOGLI, GAZILI su sve pred sobom, i te kako napadajuci druge, koga god su stigli, a usput su porobljavali i palili, kao i svaka mocna sila... cim ih je Zapad u svakom pogledu presisao, poceo je proces propadanja i tu bi prici bio kraj.
A na sta su, ustvari, spremni, kao i svi ostali dvonozni stanovnici ove usrane planete, bez obzira na rasu i vjeru - samo kad im se pruzi sansa - najbolje govore ratovi u kojima jedino i mogu koliko-toliko ravnopravno ucestvovati (dok se Zapad ne umijesa, pa, kao po pravilu, ne razbuca jednu od strana, a drugoj donese "slobodu"), dakle, ratovi izmedju samih muslimana, naroda islamskih zemalja, frakcija unutar islama, sekti, plemena, picki materinih, u kojima su zvjerstva, izivljavanja, klaonice, silovanja, kanibalizam, rusilacki pohodi i paljevine, makar i u tim skucenim, lokalnim razmjerama, sasvim jasna slika zla koje covjek u sebi nosi.
A koliko su, opet, nemocni na globalnom planu, vidi se i na primjeru Palestine, rak rane i najvece sramote muslimanskog svijeta, ogledala njegove nesposobnosti i nemoci, nesretne zemlje u raljama izraelskog apartheida, koju svi redovno oplakuju, ali se na tome sve uvijek i zavrsi. Niti smiju, niti znaju, niti mogu vise od toga.
S druge strane, kad se kolje po Siriji, po Iraku, za tili cas se na obije strane dignu kerovi rata, rijeka dobrovoljaca zednih krvi, strucnjaci za ONO i DSZ proricu potope epskih razmjera i najavljuju velicanstvene pobjede, rat se za tili cas rasplamsa, pogromi, plajevine, klanja, zvjerstva svih mogucih oblika - nema da fali! - a u isto se vrijeme muslimanske zemlje, koje, sto direktno, sto spletkama, ucestvuju u sukobu, takmice - koja ce iz svega izaci prljavijih ruku, koja ce, u tragikomediji reziranoj negdje na Zapadu, ispasti veca budala...
Jad i bijeda.