beobasket wrote:Drug, ja sam sreo nekoliko nasih ljudi, nesto na moru te u dva navrata Hrvate koji su dosli ovdje pokusati srecu. Price koje sam cuo od tih istih ljudi, sta su sve culi od drugih o Danskoj i tako dalje, su bile fantazija. Iskreno, poceo sam razmisljati kako mozda govore o nekoj drugoj Danskoj. Puno ljudi ima precepciju tipa; ako je visok standard dobro je. Nije tacno. Visok standard nista drugo nije nego vise plate i veci racuni! Jednostavno sve na nekoj visoj stepenici ali kada saberes i oduzmes na istom si kao u drugim drzavama. U Danskoj bogati imaju, u Bosni bogati imaju. U Danskoj siromasni nemaju, u Bosni siromasni nemaju. U Danskoj preko sredine drzava lomi kolo, u Bosni preko sredine drzava lomi kolo.
Vjeruj mi ja sam imao priliku pricati sa nasim covjekom koji je pomocu braka dosao. Nije rijec o nekom bez skole sa nekog brda. Fin obrazovan momak. Covjek je ostao bez rijeci kada je prvi put zakoracio u jedan socijalni kvart. Covjek rece, ja ovo nisam u snu zamislit mogo da vako nesto moze postojati u jednoj "razvijenoj" drzavi.
Da preselimo temu vamo jer više priliči ovde o ovome da razgovaramo, a strah me i banane
Gledanje iz mog ugla je sljedeće.
Nekom srećom, sretnom zvijezdom šta li, imao sam priliku posjetiti sve kontinente (izuzev Down Under), negdje se zadržao duže(45 dana), negdje krače 7-10 dana i dovoljno sam stvari vidio na tim putovanjima da bih mogao da igradim svoj stav i mišljenje bez da mi ljudi govore ili hvale neke stvari.
Stav je takav da u dobro uređenim društvima, što BiH nije, je dosta lagodnije živjeti. Da se razumijemo nigdje ne teče med i mlijeko i svuda ako nešto želiš da ostvariš moraš dobro zasukati rukave i oznojiti guzicu za to, ko god da kaže drukčije LAŽE!!!
Poenta je ta da se u "Državama" sa uređenim normama lakše diše i sasvim je normalna pojava koja ide jedna sa drugom u potrošačkom društvu Standard-Plata-Troškovi života (stavi manji, stavi veći, šta želiš).
Kad kažem lagodnije u uređenom društvu mislim u tom kontekstu da je tačno određen Zakon o radu koji se i sprovodi u praksi (hajde da malo odvadim 90% ga se sprovodi).
U BiH je situacija drukčija postoji Zakon o radu koji se u realnom sektoru slabo ili nikako ne sprovodi. Razlog tome je što na tržištu rada ima puno više ponude nego potražnje, drugim riječima, onaj ko radi baš robija jer ako ne želi on ima 10 drugih za tu poziciju.
Zdravstvo, svaki mjesec se od plaće koju prima radnik odvaja pozamašan iznos za zdravstvo da bi kada ti to zatreba (hospitalizacija, neznam boli te zub) opet morao platiti neke klince palce preglede itd ili nedoBog da ti treba Ultrazvuk npr, hajmo lista čekanja dodji do godine, znači privatno, pa opet plati.
Socijalne skrbi nema, vozdra papa krepaj stoko.
Na stranu ovi politički nonsensi jer pazi rat u BiH nikad nije prestao, samo je nastavljen drugim sredstvima.
Ako ništa drugo u državama kao što je evo Danska npr, tačno se zna koji zupčanik ide gdje, maloprije si to i sam potvrdio sa školom ta i ta škola aha a šta su ti roditelji završili i šta rade.
I da dosta je veći izbor poslova, ne svidja mi se to, ima ono-odoh raditi to, (simplificiram, nije tako jednostavno ali dosta jednostavnije nego u BiH).
Prijatelju u firmi sam radio 11 jebenih godina i na kraju sam dao otkaz, bez da sam imao nešto drugo, nisam mogao više robijat i još me Vlasnik te firme kad sam se zaposlio u drugoj firmi, zvao da mi prijeti.......
Mislim da ćeš se složiti sa dosta mojih stavova napisanih u ovom postu...
