Egipat (pročitati prvi post)

[PerverzMusharaf]

oni su i instalirali morsija jer su mislili da sa njim mogu lakse upravljati. sada je to neizvjesno, iako mogu imati uticaj na armiju to niposto nije zagarantovano kao u slucaju morsija koji je njihova pudlica.

[славянин]

Mora li svaki dogadjaj u svjetu biti Americka zavjera, dodjite malo sebi ljudi zavrsit ce te ko agent Mulder

[hrastov žižak]

Mora li svaki dogadjaj u svjetu biti Americka zavjera, dodjite malo sebi ljudi zavrsit ce te ko agent Mulder

pa da, ja više mislim da su se ameri tu preračunali, da su podcjenili braću i previše kredita dali el baradeiu ili nekom sličnom tipu. ovaj sisac im je ipak bliži.

[славянин]

Mora li svaki dogadjaj u svjetu biti Americka zavjera, dodjite malo sebi ljudi zavrsit ce te ko agent Mulder

pa da, ja više mislim da su se ameri tu preračunali, da su podcjenili braću i previše kredita dali el baradeiu ili nekom sličnom tipu. ovaj sisac im je ipak bliži.

A moze li biti da se Ameri nisu ni preracunali ni podracunali jer jednostavno posmatraju da vide sta ce biti pa ce onda pribjeci ekonomskom,diplomatskom pritisku da uprave koji god dosao na vlast.
Egipatski narod talasa kako talasa, svrgnuli diktatora (valjda bio nevaljast) doveli Islamistu - nakon godinu ga nogirali.da vidimo sta ce biti.

[Herr Flick]

[славянин]

Jao jes srcan covjek, umalo ga srce ne izda.Cak se i onaj pro-Morsijev zabrinuo za njega

[sarajevoxxxx]

Iznenađuje i zbunjuje ishod egipatske krize

4 juli 2013 Izmijenjeno 22:40 CEST
Dok se opozicionari raduju svrgavanju Mursija, rekacionarni elementi i recidivi diktatorskog Mubarekovog režima polahko se vraćaju na političku scenu.



Organizatori opozicionih protesta vojni udar su dočekali s odobravanjem i oduševljenjem [EPA]

Piše: Osman Softić

Svrgavanjem prve demokratske izabrane vlasti Egipta i suspenzijom egipatskog Ustava nanesen je težak udarac mladoj egipatskoj demokraciji, što bi moglo imati dalekosežne i nesagledive posljedice za stabilnost Bliskog istoka. Posljedice gušenja demokracije, između ostalog, mogle bi biti i delegitimiranje ciljeva i aspiracija Arapskog proljeća. To bi, također, moglo dovesti do nepovjerenja i otkolona dijela umjerenog Muslimanskog bratstva od principa parlamentarizma, pa i njegove radikalizacije.

Opoziciona kampanja protiv Mursijeve demokratske izabrane vlasti doživjela je vrhunac upravo u danima kada je svrgnuti egipatski predsjednik obilježavao prvu godinu izborne pobjede, a kulminirala je masovnim protestima širom Egipta. Organizatori opozicionih protesta vojni udar su dočekali s odobravanjem i oduševljenjem. Američka administracija, pak, koja je u pripadnicima Muslimanske braće vidjela umjerenu i legitmnu snagu političkog islama, koja je mogla doprinjeti demokratskom preobražaju totalitarnog poretka u Egiptu, ali i drugim arapskim zemljama, zatražila je hitno vraćanje vlasti u civilne ruke, ali nije eksplicitno osudila vojni udar.


Vojska je najodgovornija ne samo za gušenje demokratskih i građanskih sloboda, već i za ubijanje, mučenje i zlostavljanje građana.

Vladari zemalja Arapskog zaljeva, među kojima oni iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kuvajta, brže-bolje požurili su čestitati novoinstaliranom predsjedniku Egipta Adlyu Mansouru, a sirijski diktator Bashar al-Assad iskoristio je priliku za širenje svoje propagande, čestitajući narodu Egipta što je "prepoznao obmane Muslimanskog bratstva". Dramatični ishod političke krize u Egiptu iznenađujući je i zbunjujući, posebno ako se zna da je vojska najodgovornija ne samo za gušenje demokratskih i građanskih sloboda, već i za ubijanje, mučenje i zlostavljanje građana tokom višedecenijske totalitarne vlasti.

Oni najborbeniji među revolucionarnim demokratskim aktivistima, koji su se tokom protekle dvije i po godine borili za odbranu autentičnih ciljeva i ideala revolucije, sjećaju se brutalnosti oružanih i snaga sigurnosti. Oni i dalje traže punu slobodu. Njihov stav sadržan je u sloganu "Ni Mubarek, ni vojska, ni Mursi". Dok se opozicionari raduju svrgavanju Mursija, rekacionarni elementi i recidivi diktatorskog Mubarekovog režima polahko se vraćaju na političku scenu.

Mubarakovi oficiri

Vojnim vrhom Egipta, uprkos nekim manjim promjenama, i u post-revolucionarnom periodu dominirali su oficiri iz Mubarakovog režima. Jedan od izvora njihovog utjecaja i moći emanira iz enormne ekonomske i poslovne imperije, satkane od velikog broja kompanija koje je i svrgnuti predsjednik odlučio ostaviti netaknute, kao izraz tolerancije i dobre volje, ali i vjerujući da će time umiriti vojni vrh.

Egipatskim snagama sigurnosti, također, dominira nereformirani represivni aparat naslijeđen iz Mubarakovog perioda. Nije tajna da visoki dužnosnici snaga sigurnosti osjećaju veliki animozitet i mržnju spram pripadnika Muslimanske braće te su zbog toga namjerno odbile zaštititi njihovo sjedište, gdje su razjareni demonstranti iskalili bijes za vrijeme nedavnih protesta.

Prividni legitimitet i suglasnost građana je moguće dobiti samo ako na ulicama Kaira i drugih gradova zavlada mir i bar prividna normalizacija.

Egipatska drama pokazala je da, uprkos legitimnim demokratskim aspiracijama građana Egipta, oružane snage i dalje važe kao konačni arbitar vlasti. Ipak, koliko god to izgledalo tačno, vojska je svjesna činjenice da nije svemoćna i da ne može sama upravljati zemljom. Stoga se pragmatično priključila jednoj od koalicija. Moć egipatske vojske zasnovana je na nekoliko ključnih stvari. Prvi je 1,3 milijarde dolara vojne pomoći koju dobija od SAD-a. Stoga je izvjesno da potezi oružanih snaga Egipta dobrim dijelom reflektiraju i volju američke administracije. Uvjeti američke pomoći podrazumijevaju garancije egipatskih oružanih snaga da će ustrajati na principima mirovnog sporazuma iz Camp Davida kada se radi o odnosima s Izraelom.

Drugi izvor moći egipatske vojske je privilegirana pozicija u društvu, koju ostvaruje na osnovu prihoda ekonomske imperije koju je izgradila u zadnjih nekoliko decenija, a koju prijeti da ugrozi strah međunarodnih investitora, zbog kontinuiranih društvenih nemira koji su obilježili mladu jednogodišnju demokratsku vlast. I treći izvor je makar i prividni legitimitet i suglasnost građana, a njega je moguće dobiti samo ako na ulicama Kaira i drugih gradova zavlada mir i bar prividna normalizacija.

Uloga egipatskih elita

Potreba za narodnim legitimitetom u sukobu je sa spremnošću egipatskih elita da udovolje interesima SAD-a i Izraela te je u suprotnosti s enormnim bogatstvom koji je korumpirana egipatska politička i vojna elita uspjela prigrabiti tokom proteklih decenija totalitarne vlasti. Upravo zbog pomenutih kontradiktornosti, egipatskoj je vojsci bila prijeko potrebna aura patriotizma i narodnog legitimiteta. Zbog toga se njena revolucionarna komanda odlučila identificirati sa željama i aspiracijama naroda i ciljevima revolucije, iako su oni u velikoj mjeri izravno suprotstavljeni dominantnoj društvenoj poziciji vojske i njenom autonomnom položaju unutar državnog aparata.

Da bi sačuvala svoje interese i dominantnu poziciju, Vrhovna komanda Oružanih snaga Egipta u postrevolucionarnom je periodu bila pristala na održavanje demokratskih izbora, znajući pritom da će Muslimansko bratstvo na njima odnijeti pobjedu te da će s njim morati napraviti izvjesni sporazum u cilju zadržavanja ekonomskih privilegija. Kao cijena koju je bila spremna platiti bio je pristanak sekularizirane vojne elite na izvjesnu hegemoniju Muslimanskog bratstva u društvu barem u vjerskom i kulturnom pogledu.

Vlada Muslimanskog bratstva za kratko vrijeme nije uspjela osigurati ekonomski oporavak zemlje i ostvariti neke od najosnovnijih zahtjeva građana.

Ipak, uslijed duboke ekonomske krize, velikog nestrpljenja naroda, a pogotovo opozicije, kao i zbog opstrukcija struktura iz Mubarakovog totalitarnog režima, koje su dominirale birokratskim aparatom, a pogotovo sudstvom i sigurnosnim agencijama, Vlada Muslimanskog bratstva, koja je naslijedila opljačkan i opustošenu državnu kasu, za tako kratko vrijeme nije uspjela osigurati ekonomski oporavak zemlje i ostvariti neke od najosnovnijih zahtjeva građana.

Za vrijeme Mursijeve vlasti fiskalna i monetarna pozicija države se dodatno pogoršala, devizne rezerve drastično su opale, a kamatne stope na suvereni dug su porasle. To je dovelo do rapidnog rasta cijena hrane i goriva, što je najviše pogodilo siromašne slojeve stanovništva. U ovako teškoj ekonomskoj situaciji čak je i veliki broj pobožnih Egipćana, tradicionalno privrženih idejama Muslimanskog bratstva, okrenuo leđa Mursiju i pridružio se koaliciji opozicionih snaga.

Neuspješni kompromisi

Mursijev predsjednički mandat obilježio je neuspjeh njegove vlade u postizanju određenih kompromisa s opozicijom, kao i niz kontroverznih predsjedničkih dekreta i unilateralnih odluka koje su se pokazale pogrešnim. Jedna od takvih odluka je kadrovske prirode, poput imenovanja guvernera Luxora. Percepcija Mursijevog načina vladavine kao autoritarnog i nedostatak konsultativnog procesa dodatno su izazvali revolt nestrpljivih Egipćana. Opozicija je to nezadovoljstvo vješto iskoristila, mobilizirajući mase protiv njegove vlade, da bi na kraju i sama zatražila vojnu intervenciju i njegovo svrgavanje. Vojska je nakon toga odlučila promjeniti stranu, okrenuvši se protiv Muslimanske braće, Mursija i njegove vlade. Otuda novonastala situacija u Egiptu više liči na unutarnje prestrojavanje različitih segmenata egipatske elite nego na klasični vojni udar.

Dok se Muslimansko bratstvo nadalo da će u Egiptu moći proizvesti vlast koju će predvoditi islamski orijentirana elita, po uzoru na onu koju je AKP generirao u Turskoj, egipatski vojni establišment po svaku je cijenu nastojao zadržati privilegije ostvarene za vrijeme diktatura iz vremena Nassera, Sadata i Mubaraka. Ipak, oružane snage svjesne su da im SAD, kao ni građani Egipta, neće dozvoliti da same upravljaju zemljom. Kako bi sačuvale svoj privilegirani status, najvjerovatnije će sklopiti savez sa svojim prirodnim ideološkim saveznicima, sekularnom opozicijom koju predvodi Mohamed ElBaradei.

Novonastala situacija u Egiptu više liči na unutarnje prestrojavanje različitih segmenata egipatske elite nego na klasični vojni udar.

Egipatska opozicija, pak, loše je organizirana i duboko podijeljena. Zbog toga ni novi izbori, niti neka tehnokratska tranzicijska vlada teško da će uspjeti stabilizirati političkom i ekonomskom krizom razorenu zemlju. Egipatska kriza neće se riješiti svrgavanjem Mursija i Muslimanske braće, političke snage bez koje je nezamisliva svaka budućnost demokracije u arapskom svijetu - sve dok ne dođe do korjenitih promjena osnovnih struktura autoritarne države uspostavljene za vrijeme dugogodišnje totalitarne vlasti, u kolaboraciji s globalnim kapitalom, Međunarodnim monetarnim fondom i uz blagoslov američke administracije.

Gušenje mlade demokratske vlasti u Egiptu težak je udarac arapskoj demokraciji, zasnovanoj na autentičnim povijesnim i kulturnim vrijednostima, i jasan signal arapskim narodima da će njihove aspiracije i želje da sami odlučuju o svojoj sudbini i dalje ostati nedokučiv ideal.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

[sarajevoxxxx]

Mora li svaki dogadjaj u svjetu biti Americka zavjera, dodjite malo sebi ljudi zavrsit ce te ko agent Mulder

Ne mora biti svaki događaj, ali eto većina jeste, u sve su upetljani, negdje direktno negdje indirektno. Što se tiče vojnog udara u Egiptu činjenica je da ga Amerikanci eksplicitno nisu osudili, nešto mrmljaju oko pomoći, ali eksplicitne osude nismo čuli. Nešto popu Njemačke, ili Turske osude što upućuje na to da je vojska vjerovatno imala prečutnu podršku od Amerike, a ne treba čuditi i da je cijela inicjativa i potekla u američkoj kuhinji. Mursi je zadnja osoba na svijetu koja Americi može biti saveznik, jednostavno tu su nepremostive ideološke razlike njihov odnos je bio ''rodilo se ljuljaj ga'' samo je bilo pitanje vremena kada će i na koji način će ga otkačiti.

[snaga_znanja]

Opet vi po saveznicima. SAD ima svoje ciljeve u toj regiji. Prvi da nafta i tankeri idu kroz kanal bez ikakve smetnje. Tu su im saveznici ostale zemlje koje proizvode naftu jer ako se put zatvori i one zestoko gube.

Drugi cilj je Izrael. Doduse Izrael je ojaco da se sam moze braniti od Egipta bez problema ali pomoc Velikog brata nije na odmet.

I njihov si saveznik dok god ove njihove ciljeve ne diras.

U narednih 10-15 godina Egipat nece biti ekonomski jak da pokusa bilo sta protiv Izraela, a sa kanalom bi se zamjerili svima.

[mobile9]

treba im malo vratiti faraona pa da vide sta je lose stanje!

[славянин]

treba im malo vratiti faraona pa da vide sta je lose stanje!

Egipat je bio narazvijenija civilizacija u doba faraona

[PerverzMusharaf]

Mora li svaki dogadjaj u svjetu biti Americka zavjera, dodjite malo sebi ljudi zavrsit ce te ko agent Mulder

pa da, ja više mislim da su se ameri tu preračunali, da su podcjenili braću i previše kredita dali el baradeiu ili nekom sličnom tipu. ovaj sisac im je ipak bliži.

amerikanci su upravo suprotno - precjenili muslimansku bracu. vođeni svojim sovinizmom mislili su da arapima ne odgovara nijedan sistem osim islamistzicko uređenje. sad vide da su se zajebali i valja im poslovat s vojskom umjesto morsijem. to je zvanicna politika a ne zavjera.

[nKrkan]

Nakon svrgavanja Muhameda Mursija, bez obzira na to u kojem smjeru ide, kad je političko uređenje u pitanju, Egipat ima iste ekonomske probleme kao i ranije. Podrška od susjeda zavisi od onoga ko je na vlasti. Bogate zemlje zaliva su bez mnogo muke za godinu dana mogle riješiti ekonomske probleme u Egiptu u saradnju sa vlastima. Od svih bogatih monarhija katar se izdvojio sam konkretnom pomoći od 5 miljardi za egipatski proračun poremećen umjetnom krizom protivnika Muslimanske braće.

Očito bogate monarhije zaliva imaju strah od političkog islama koji bi mogao u krajnjem ishodu ugroziti njihovu vlast.

[славянин]

Nakon svrgavanja Muhameda Mursija, bez obzira na to u kojem smjeru ide, kad je političko uređenje u pitanju, Egipat ima iste ekonomske probleme kao i ranije. Podrška od susjeda zavisi od onoga ko je na vlasti. Bogate zemlje zaliva su bez mnogo muke za godinu dana mogle riješiti ekonomske probleme u Egiptu u saradnju sa vlastima. Od svih bogatih monarhija katar se izdvojio sam konkretnom pomoći od 5 miljardi za egipatski proračun poremećen umjetnom krizom protivnika Muslimanske braće.

Očito bogate monarhije zaliva imaju strah od političkog islama koji bi mogao u krajnjem ishodu ugroziti njihovu vlast.

Ili ocito politicki Islam uzrokuje da prestavnici istog budu nogirani (sreca mogli su proc i gore) nakon godinu dana.

[nKrkan]

vala, nije bitno koje na vlasti, bitno je da su naši.

domaći

[nKrkan]

El Baradej imenovan za privremenog egipatskog premijera

[It_is_a_Leclerc]

Mohammed El Baradei je vrlo pametan, odvažan i miroljubiv čovjek. Od njegovog uključivanja u egipatsku krizu Egipćani mogu samo imati koristi.

[Danguba]

El Baradej imenovan za privremenog egipatskog premijera

Ko ono promovisa El Baradeja?

[nKrkan]

El Baradej imenovan za privremenog egipatskog premijera

Ko ono promovisa El Baradeja?

neki ljudi opasni

[славянин]

El Baradej imenovan za privremenog egipatskog premijera

Ko ono promovisa El Baradeja?

neki ljudi opasni

[harač]

[nKrkan]

X opasnost za Egipat

[hrastov žižak]

to je ta konekcia koju pomenu

[ANAKIN]

tužno je ovo što se dešava... naravno ništa nije slučajno... svijet nikako da načini civilizacijski iskorak... umjesto toga samo se lemamo, mrzimo, i radimo ono što drugi žele... morsi, ali i drugi svi su oni plaćenici sluge, koje rade po diktatu... arapsko proljeće ma da kako da ne... ja bih rekao CIA-ina kolekcija jesen-zima...

[славянин]

tužno je ovo što se dešava... naravno ništa nije slučajno... svijet nikako da načini civilizacijski iskorak... umjesto toga samo se lemamo, mrzimo, i radimo ono što drugi žele... morsi, ali i drugi svi su oni plaćenici sluge, koje rade po diktatu... arapsko proljeće ma da kako da ne... ja bih rekao CIA-ina kolekcija jesen-zima...

Ta CIA mora da je jaca od Klingonaca kad tako provodi jesen zima politike.