Kad se već na ovoj temi uveliko tičemo hrvatstva, kažem i navodim da su hrvati jedini sačuvali spomen na srednjovjekovnu bosansku državu. Znači ne katolici nego hrvati i u tome ide u prilog i veliki niz djela koje se mogu naći u najstarijim bosanskim bibliotekama u samostanima. Neko se dvoumi koje su nacije franjevci.. da li su bošnjaci možda? Ti koji se dvoume neka odu do samostana pitati koje su nacionalnosti
Dok su srbi sanjali o Velikoj Srbiji, Bošnjaci/Muslimani o Stambolu i ljepotama kad imaju begluke i vlast na štetu katolika, Hrvati Bosne i Hercegovine su se molili za Bosnu, brižno održavali uspomenu na kralja Tvrtka, kraljicu Katarinu, Bana Kulina, Stjepana.. Koliko su Muslimanski begovi bili pohlepni i spremni uraditi sve a ostanu u višem položaju od svojih sunarodnjaka pokazuje i činjenica da su napravili pobunu kad je Selim III, pokušao provesti reforme u svrhu modernizacije Turske u skladu sa poštovanjem ljudskih prava. Katolici koje su uvelike tlačili zbog njihove povezanosti sa Papom , najvećim neprijateljem Turske ni tada nisu uspjeli postati jednaki sa muslimanima. Srbi su imali laksi položaj zbog njihovog vjerskog vođe smještenog u Istanbulu. I dan danas se besmislemo slavi obilježavanje godišnjice ahdname kojoj reisovi pokušavaju pokazati kako je sve bilo multi kulti dok su njihovi begovi općili nad nevinim katoličkim stanovništvom. Odvodila se djeca na silu, postajala janjičari (Danak u krvi), silovanje katolkinja i odvođenje u ropstvo u Istambul, nabijanje na kolac, općenje nad fratrima o kojima postoje i narodne pjesme i zapisi (ljetopisi fratara) gdje sve zabilježavaju iz godine u godinu. U BiH postoji jedna od najstarijih kolekcija sačuvanih dokumenata i ljetopisa iz toga razdoblja. I pogodite gdje se nalazi, u franjevackom samostanu.
Način na koji se godišnjica milodraške ahdname obilježava u organizaciji udruženja bosansko-turskog prijateljstva „Bosfor“ iz Sarajeva, već više godina, s historijskoga gledišta je besmislen i neistinit, a s aktualno-političkoga štetan, jer je obojen u biti nacionalističkom mitologizacijom i zloupotrebom jednoga važnog povijesnog događaja.
S propašću Bosanskoga Kraljevstva i njegovih ustanova u osvajačkomu turskom vihoru 1463. i u kasnijim vremenima bitaka, nesigurnosti, mijenjanja granica, periodično pojačavanih progona, Bosanska franjevačka vikarija i njezina pastva trpjeli su ogromne štete i osipanja.
Razorene crkve i samostani, puk dijelom rastjeran ili odveden u ropstvo, dijelom izginuo, dijelom u sukcesivnom prijelazu na islam, uz gubitak dobara i posjeda - sve je to franjevačku ustanovu i njezin preostali puk dovelo do iskušenja i opasnosti potpunoga nestanka. To su okolnosti u kojima sultan Mehmed I Osvajač podjeljuje bosanskome kustodu fra Anđelu Zvizdoviću ahdnamu, i taj susret vrlo dobro osvjetljava mentalitet i tipične osobine jedne i druge strane.
Fratar u strašnoj dilemi: da s preostalom braćom i narodom ostavi ovu jedinu svoju zemlju, ugasi Vikariju, jedinu ustanovu koja je preživjela kataklizmu Bosanskoga Kraljevstva, i bježi u tuđi svijet, na Zapad, koji bi, kao, trebao biti ideološki njegov, ili da ostane ovdje, vjeran korijenima i pozvanju, a u nesigurnu traženju egzistencijalnoga modusa vivendi s osvajačima, novim gospodarima.
Turski vladar, možda najmoćniji čovjek Svijeta u tom času, pred izborom: da toj zanemarljivoj veličini, koju predstavlja siromašni redovnik pred njime, odrekne bilo kakvu važnost i identitet, ili da ju tako marginalnu i bezopasnu prizna, i tako spriječi da mu netom osvojena zemlja, njezina polja i rudnici, ostane pusta, bez ljudi...
Kao i svaki drugi povijesni događaj, i ahdnama iz 1463. godine mora se tumačiti iz svojega konteksta i iz perspektive posljedica koje je proizvodila u toku vremena. Smiješno ju je uspoređivati, kako to neki čine, s engleskom Magna charta libertatum iz 1215. godine (feudalni ugovor o odnosima kralja i feudalnog plemstva), jer su im društveni, politički i povijesni konteksti neusporedivi.
Smiješno i neistinito je o njoj govoriti i iz aspekta ljudskih prava, naprosto zato što je koncept ljudskih prava nešto što je nastalo tek u modernom vremenu nakon epohalnoga procesa laicizacije i emancipacije individue u zapadnom građanskom društvu.
A prava je pseudohistorijska lakrdija, ali i nacionalistička zloupotreba, kada se o ahdnami govori kao o „dokumentu dijaloga, slušanja, međusobnog poštivanja“, kao o „dokumentu temeljnih vrijednosti Bosne i Hercegovine“ (Tahir Lendo, šef nove kantonalne vlade u Travniku). Stvarni dometi i vrijednost ahdname mogu se procjenjivati samo u kontekstu teokratskog uređenja Osmanskoga Imperija, u kojemu je ona bila modus zaštite manjinskih vjerskih zajednica, kojima je sistemski uskraćeno puno pravo građanstva (sve do Hatihumajuna iz 1856. godine).
Tako je ahdnama samo ono što historijski i socijalno-politički jest, ništa manje i ništa više: istovremeno i garancija dozirane zaštite, ali i rječito historijsko svjedočanstvo nejednakosti. (Prof. dr. Ivan Lovrenović)
Ne samo da Bošnjački nacionalisti žele falsificirati historiju, to je već pogrešno zaključivanje, pokušavali su je falsificirati mnogi drugi poput hrvata i srba, Bošnjački nacionalisti historiju i ne poznaju pa je pokušavaju izmisliti kako njima odgovara.
Dobro je rekao jedan forumaš
Hrvati se mole za Bosnu
Srbi za veliku Srbiju
a Bošnjaci za Bosnu bez Srba i Hrvata
Taj narod koji je stoljećima živio pod turskom čizmom, silovan, opljačkan, lišen normalnih ljudskih prava nije ni danas završio svoje patnje. I danas dušmani pokušavaju da ga etnički presele i majoriziraju. 300 000 protjerano iz Bosne. Dragi Bošnjaci, imamo i mi svoju Srebrenicu no ona se nije dogadjala samo od 92-95 ona se događala preko 600 godina, a događa se i danas.
Hrvati su najsvjesniji svoje etnije i religije u Bosni i Hercegovini. Neće se nje nikad odreći, niste nam je uzeli ni za vrijeme Kapetanovića i Omer paše latasa nećete ni za ovo malo što smo zajedno pod istim krovom. Ti hrvati koje su vaši zločinci protjerali, pobili i popljačkali su upravo najzaslužniji što vi danas znate tko je bio Tvrtko i čime se imate dičiti. Vama, kad ste dobili vlast od Turske nad nemuslimanskim stanovništvom je sjekira pala u med. Niti ste se brinuli o srednjovjekovnoj Bosni niti ste šta željeli znati o njoj. Vaši reisi su pokušavali uništiti svaki spomen na kjafirsku Bosnu. Postoji zapis jednoga fratra kako su janjičari provalili u samostan i spalili knjižnicu koja je sadržavala razne srednjovjekovne dokumente. Danas, povijest kakvu vi poznajete i kakvu vaši doktori nauke pišu, oni je znaju upravo zahvaljujući hrvatskim bibliotekama i našim dokumentima.