Čestitam svima koji su prestali pušiti, i želim da svi oni koji su na početku uspiju i izdrže do kraja.
15.03. će biti 11 godina kako sam prestao (datuma se sjećam jer sam ponosan na odluku) i neću reći da nije bilo kriza, ali najviše kad se dobro najedem pa da se zahladi cigarom na kraju. Elem i to je brzo prošlo.
Evo par stvarčica koje su meni pomogle:
1. Espresso - sa cigarama je trajala pola sata, a bez cigara 5 minuta. Onda sam počeo piti nescaffe, velika šolja, i onda traje pola sata. Ćeif bez cigara. i puno lakše sjeda na želudac.
2. Košpe, mrkve, suncokret neoguljeni, i slične stvari - nisam koristio, ali sam zato znao prije posla, radio od 8, čekati da se slastičarna otvori da maznem nešto slatko, obično tufahiju ili jabukovaču. I tako nabio kilažu. A bolje i to nego cigare.
3. Čulo mirisa - iz temelja se promijeni. I kad mi nije padalo na pamet da zapalim, bilo je dovoljno da se pozrdavim s nekim ko puši (mislim zagrljaj) i da kažem u sebi al dismr na cigare, otvaravanja prozora u kući (zavjesa smrdi), auto o kojem se puši pa kad udješ unutra nemožeš vjerovati da ljudi borave u takovm smradu, kafići rano ujutro kad se tek otvaraju pa ko fol friško očišćeni a "miris" dima...
4. Piće, akšamluk - laganini bez cigare, bez obzira što drugi diminjaju ko ćiro, pa umjesto cigare malo cugneš i zamezetiš, i ujutro nema mahmurluka, probudiš se ko "tić" osim ako nisi presaugo ili pio pogrešno piće. Jes da se malo tukne od okoline, ali garderoba pravo na zračenje, a sam se plakneš " u tri vode",i prodje.
5. Cigara poslije bračnih dužnosti - ne ideš da zapališ i pričaš malo, nego "ko pravo muško okreneš se i zaspiš" (ovo baš i nije tako

, mora se malo i popričati o fudbalu

prije spavanja.
Eto toliko, ako vas još nešto zanima, tu sam.