Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
stupljanin wrote:pa ti si okrenuo temo o Otesu na HVO , ja sam se prikljucio dabi napisao nesto o Otesu ,ali sam morao odgovoriti na tvoje đamijsko multietničke provale o HVO-u , o kojem više ne namjeravam na ovom forumu pisati ...
Vidiš , i vi ste u mojim očima bili i ostali muslimanska vojska ,koja je tekbirala i palila i zarila po nemuslimanima gdje je mogla, i nikakvo spominjanje Igora s Otoke kojeg sam i ja poznavao , policajca Josipa itd ne moze promjeniti tu činjenicu da su vaše vođe zavele silne ne bošnjake nekom pričom o multi kulti ,za koju isti dadoše živote ,a na pola puta ispade da se borite za Alaha , eto neko je odmah znao s kim ima posla ,a nekoga su uspjeli i prevariti tom multi pricom ...
i Kakva ti je to šuplja da je u nas bilo 60% Bošnjaka ? de prestani više širiti laži....više ne zna čovjek kad ti pišeš šta si stvarno prošao ,a šta prepričavaš priče koje si čuo od drugih . I ne odogovori mi , kad se busaš da si bio u Otesu , gdje bio štab HVO-a u Otesu i gdje su drzali linijiu, bunkeri ?
Mislim ti si izgubio sav kredibilitet sa ovim postom. Mislim palili i zarili svuda gdje su mogli a ti ostao ziv,eto ko posrecilo ti se, malo kontradiktorno.
Sad malo na temu, ono cega se sjecam kao najvecih granatiranja su ova na Otesu i one na Zuci, a bio sam poprilicno udaljen od tih mjesta.
Pročitao sam sve postove ove teme s velikim interesovanjem, kao i temu Dobrinja koju pratim duže vremena. Inače slabo poznajem Sarajevo, iz Gračanice sam ( TK ) ali moram vam reći da mi pričinjava veliko zadovoljstvo čitati komentare vas koji ste učestovali u odbrani Sarajeva. I kod nas se mnogo stradalo ali zaista je teško uporediti bilo koji dio ratišta sa sarajevskim.
Znam da idem u offtopic a to ne želim, samo sam htio reći da nije loše pročitati ni stavove tadašnjeg neprijatelja, što je ovdje vidim trocadero . To svakako pomaže da se stvori jasnija slika o onome što smo preživili u ovom ratu.
Last edited by Del_Boy_Trotter on 25/12/2012 01:48, edited 1 time in total.
Ako nekoga interesuje iskreni ali bas iskreni razgovor odesavanjima azici,cenex,dobrinjska,nikole kolumbica,nedzarici neka se javi...Bez prepucavanja cisto da shvatimo malo detljnije... Govorim u svoje ime jer sam bio u zizi desavanja od do...
Evo da i ja malo poguram...
Pročitao sam sve što je ovdje napisano. Mislim da je više-manje dosta dobro ispričana cjelokupna situacija (bar što se tiče Otesa). Nisam baš previše raspoložen pisati o padu Otesa, ali da napišem poneku. Prvi put sam ranjen (srećom lakše) lijevo od podvožnjaka, otprilike preko puta (bivše) kafane Željo. Pokušali smo skinuti onaj transporter koji je izašao na prugu.
A ovdje sam krajem marta `93-će (ovaj put teško) ranjen. Posljedica - RVI!
Međutim, niko ne piše o prvom, (koji je vjerovatno bio probni) napad. Ako se dobro sjećam, 02.11. 1992, ispravite me ako sam fulio datum. Taj dan su vjerovatno provjeravali naše linije. Artiljerija je dosta uništila zgrada, bilo je par većih požara, pokrenuli su oklope - ali pješadiju nisu! Mjesec dana nakon tog uslijedio je haos. Da se vratim na onu decemarsku bitku...trocadero i alexei, ako ste bili u prvoj grupi koja je preko Željeznice upala u tkzv. Viktoriju (žuta fasadna cigla na ulazu u Otes) i kada smo vas pokušali istjerati ... Prikovali ste nas snajperom i sijačima lijevo od (tadašnjeg) stadiona. Nismo mogli nos proviriti - tu je snajper ubio majora Rahu (Rahim) Samo što je preuzeo komandu jadnik je ubijen. I dolazi par momaka k`o da pomogne - poslalo iz štaba... Gledam u ovog jednog u ruci američki Thompson - bez kundaka (iz onog rata, još kalibar .45 )
Kažem mu šta će ti bolan to čudo - a on meni nije to ništa ... imam samo DVA metka.
Jel to ti ozbiljno ili se zezaš sa pm-om i dozerom?
Sta se imam zezati ko su sad pa oni betmen i robin,boro i ramiz,mirko i slavko ,pcelica maja i pavo ne kontam?
Isfuravaš i podjebavaš ljude koji su branili i tvoje dupe.
Sramotno!
Agente nema potrebe za frkom stari,ima li sta ljepse nego kad branimo jedni druge i uvjek to cinimo srcano.
Nas trojca sutra pijemo kafu pa ti bujrum.
Ma niko da mi fakat odgovori jel mozda bilo pametno prepustiti taj teren njima prije toga izvuci civile naravno.
Sve zbog nepogodnosti terena za nas i nedostatka mts-a.
Dr Lazić je čovjek sa imenom i prezimenom za razliku od nas, i postani su dijelovi knjige koji se odnose na ključnu riječ ''Otes i Azići'' . Priča uvijek ima dvije strane, te stoga čitaj ili furaj dalje.
U knjizi Jovana Divjaka ima jedan dio koji se odnosi na borbene ''linije'' područja Stupa, Otesa...:
Citat:
26. juli 1992.
Treba nam solidarnosti i poverenja.Ta istina naročito vredi sada u vojnoj saradnji. Agresor je moćan, odupreti se možemo samo ujedinjujući sve snage. Te jednostavne istine kao da nisu svesni neki oficiri iz Štaba, ili, što je još nelogičnije, koji i ne žele da toga budu svesni. Zbunjuje me negativno raspoloženje koje se sistematski stvara prema Štabu i jedinicama Hrvatskog vijeća obrane u Sarajevu na Stupu. Gotovo sve što HVO predloži ili namerava uraditi stvara odium kod oficira iz samog vojnog vrha ARBiH. Oni i ne kriju animozitet prema činjenici da HVO uopšte postoji. "Njima se nikada ne može vjerovati. To su ustaše. Udariće nam nožem u leđa"! U takvim izjavama prednjače Rifat Bilajac, Sulejman Vranj i Fikret Muslimović, a da za to, po mom ubeđenju, nemaju nikakvih stvarnih argumenata. Ali, njihova se "sluša".
Ima nečeg i zbunjujućeg u ponašanju Glavnog stožera HVO iz Kiseljaka. Ostalo mi je nejasno zašto nisu učestvovali u pokušaju deblokade Sarajeva prošlog meseca. Bilo je planirano da oni izvedu napad na pravac Han Ploča - Kobiljača - Rakovica i da artiljerijskom vatrom podrže napad TO na Ilidžu. Njihove jedinice su bile bolje naoružane, naročito minobacačima i artiljerijom, što im je davalo odlučujuću ulogu u deblokadi. Nisu uradili dogovoreno. Ne samo da je izostao napad po pomenutom putnom pravcu i artiljerijska podrška TO, već su zabranili jedinici TO Kiseljak da učestvuje u deblokadi Sarajeva iz pravca Kobiljača - Rakovica. Takvo ponašanje HVO me duboko razočaralo, pa sam se naknadno složio sa nekim Bilajčevim ocenama o njima.
U štabu HVO na Stupu u poslednja dva dana održali smo dva sastanka. Opasno su se zaoštrilii konflikti između Armije RBiH i HVO. Komandant sarajevskog Stožera HVO Velimir Marić ima svoje viđenje situacije, komandanti TO Stupa, Stupskog brda i Otesa oprečno. Marić, do rata službenik u organima uprave u Skupštini Grada Sarajeva i predsednik Gradskog odbora HDZ-a, u ratu je imenovan za zapovednika Kriznog štaba za odbranu Sarajeva u krilu HDZ-a. U uvodu sastanka, pozivajući se na Halilovića kao svedoka, kaže da je već 1991. godine ostvario kontakte sa Patriotskom ligom. Nameravao je ostvariti punu saradnju u organizovanju odbrane i u nabavci ratne opreme. Međutim, već na samom početku je došlo do koncepcijskih razmimoilaženja oko toga, ali i oko modusa učešća HVO u odbrani Sarajeva.
Patriotska liga se nametnula, "želi da bude u svemu glavna!", naglasio je Marić. "Mi smo željeli da se u zajedničkoj obrani ne gubi hrvatski elemenat. Moj zadatak je bio da se organizira obrana Hrvata i zaštite njihovi vitalni interesi. To smo ostvarili kroz organe uprave koji djeluju u okviru Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Eto, mi ovdje, na Stupu, imamo Odjel za obranu i unutarnje poslove, Odjel za prosvjetu, kulturu i gospodarstvo, Odjel za opće poslove. Krajem svibnja 1992. godine ustrojene su dvije bojne, a u toku je formiranje i treće. Obranu smo organizirali na prostoru između rijeka Bosne i Miljacke, gdje većinom žive sarajevski Hrvati."
"Vrši se kampanja protiv HVO. Označavaju nas kao neprijatelja Bosne i Hercegovine i Teritorijalne odbrane. Optužuju nas da smo opljačkali sva poduzeća i njihova skladišta na Stupu i Doglodima, da sarađujemo sa srpskim komandantima i vojskom, da preprodajemo hranu na stupskoj pijaci", govorio je Marić uzbuđeno, sa vidno povišenim tonom. "Uvjeravam vas da smo do sada uspjeli sačuvati mnoga skladišta i skladište u fabrici čokolade "Zora". Ali, ne mogu više odgovarati za njih, jer je Juka otjerao naše straže."
U tom momentu je zazvonio telefon na Marićevom stolu. Iz njegovog razgovora se dalo naslutiti da ga obaveštavaju o nekom krupnijem incidentu. Razgovor je zaključio rečenicom: "… Nemojte se konfrontirati! … Ne, znam … vidjeću!", a nama se obratio gotovo trijumfalno: "Javljaju iz kruga "Zore" da je stiglo pet-šest kamiona sa ljudstvom i da su počeli s utovarom čokoladnih proizvoda i šećera … Pođite, gospodo, na lice mjesta i uvjerite se ko pljačka, HVO ili TO!"
Zgledali smo se međusobno i - pošli! Da proverimo Marićevu "istinu". A u krugu fabrike nas je dočekala tragikomična situacija. Ispred skladišta je bila velika "radna" gužva. Kad su vojnici shvatili da smo iz Glavnog štaba TO, nasta druga vrsta komešanja. Motori učas zabrujaše, vojnici se nabaciše na karoseriju i u kabine, "četvrtom" pojuriše ka kapiji fabrike, dok su sa kamiona padali na zemlju neosigurani paketi čokolade. Da, nema sumnje! Prepoznao sam neke među njima: borci iz jedinica TO Stari Grad i Jukini junaci. Trojica se baš osilila!? Nisu bežali. Ne obraćajući pažnju na nas, mirno su nastavili utovaranje paketa i vreća sa šećerom na svoj kamion. Šiber, iznerviran do krajnjih granica, kao, uostalom, i svi mi ostali, ljutito je povikao: „To je pljačka! Za to se ide na sud!“
Zatražio je njihove lične podatke. Iz koje su jedinice? Ko ih je poslao? Nimalo uzbuđeni, vojnici su drsko odgovorili da ih je poslao Fudo Abadžić koji je to dogovorio sa Jukom Prazinom. Jedan od njih, suvonjav, kratak, neuredan teritorijalac, nabusito je rekao: „Mi u gradu nemamo šta da jedemo, a ovde se ustaše slade. To mi nećemo dozvoliti!“
Šiber ih je jedva naterao da prekinu sa utovarom i da se vrate u grad. U dosta mučnoj atmosferi, Šiber je objasnio razloge našeg dolaska. „Došli smo da se uvjerimo u stanje odbrane na Stupu i Doglodima, da provjerimo priču o sukobu TO i HVO i o otuđivanju društvenih dobara. Nažalost, uvjerili smo se da situacija nije najbolja. Odnosi su dosta zaoštreni. Još uvijek ne mogu zaključiti ko je kriv za takvo stanje. Ovako dalje ne može. Izvjestićemo Sefera i tražiti da se o tome izvjesti Vrhovni komandant.“
Na kraju rasprave ljubazni Marić nas ponudi bogatim izborom jela. Kao u najbolja vremena: predjelo, supa, glavno jelo, desert … Predveče Šiber me izvestio da je zajedno sa komandantom Halilovićem upoznao Izetbegovića o događajima na Stupu i u fabrici "Zora". Tražio je mudrost, strpljenje, ali i oprez. „Imam informacije da HVO na Stupu sarađuje sa četnicima. Kažu mi da na tom dijelu nisu urađeni rovovi i tranšeje. A i ta hrana koja se prodaje na Stupu plaća se 'suhim zlatom'. Daj, vidite da se stanje što prije popravi!“ – zaključio je Izetbegović. „Hrvatima moramo pružiti sigurnost i dati garancije da će imati sva prava kao Muslimani i Srbi, Jevreji, Albanci, Sandžaklije koji brane Sarajevo. Moramo graditi međusobno povjerenje.“, iznio je Sefer Halilović stav Štaba TO RBiH.
Drugi sastanak na Stupu održan je u noćnim satima u znatno boljoj atmosferi od predhodnog. Halilović je jasno i odlučno istupio sa zahtevom da se prevaziđu sadašnji problemi, da se "ne vraćamo unazad", "da je stanje takvo kakvo jest, ali mi moramo naprijed". „Osnovni nam je zadatak stvoriti zajedničku armiju. Ono što ovdje dogovorimo treba da bude obrazac za rješenje problema u cijeloj Bosni i Hercegovini. Kako se ovdje dogovorimo ruku dajem za to!“ - rezolutan je komandant Halilović.
Završavam noćašnju pribelešku pun sumnje da će se sa HVO realizovati dogovoreno. Na svoju žalost, ali i na štetu odbrane, shvatio sam da obe strane zaziru jedna od druge, da je poverenje i podozrenje prisutno i kod Muslimana i Hrvata. Ono što me čini skeptičnim je činjenica da se malo operisalo argumentima u optužbama.
Tokom sastanka spoznao sam – što se već odavno pričalo po gradu – da se na Stupu trguje svim i svačim – od oružja i municije, preko hrane, higijenskih potrepština, bele tehnike, TV aparata, motornih vozila, pa do ljudi! Za bezbedan izlazak iz grada trasom Stup-Ilidža-Kiseljak naplaćuje se "tarifa" u rasponu od hiljadu do pet hiljada DM. Kada je u jednom momentu Sefer "nagazio" Marića podacima o saradnji Hrvata sa Srbima na Ilidži, komandant HVO mu je spremno odgovorio: Muslimani Fadil Đozo i Edib Šarić bili su na pregovorima sa komandirom srpske policije Petkom Budišom u hotelu "Srbija" na Ilidži. Na Ilidžu su otišli kroz Doglode, a nama se nisu ni javili.“
Iznenadila me i Marićeva tvrdnja: «Moj vrhovni zapovjednik je predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, gospodin Mato Boban. Onako kako o angažovanju HVO i o saradnji sa Armijom dogovore Boban i Izetbegović tako će biti na Stupu i u Sarajevu, a sigurno i u Bosni i Hercegovini. Boban je nama Hrvatima obezbijedio oružje, organizovao našu obranu, omogućio civilima na teritoriji koju kontrolišemo da mogu preživjeti. Boban je za nas Hrvate ono što je Izetbegović za vas Muslimane."
Da, zbunjujuće je, mislim u ove pozne noćne sate, da je Republika BiH međunarodno priznata država, a ekstremisti se na to ne obaziru, dele je po svom uskom aršinu. Da je to tako na teritoriji koju kontrolišu Srbi, znao sam, ali da je slično ili gotovo identično i na teritoriji sa većinskim hrvatskim življem, e, to doista nisam! Sad znam! Bosanski Hrvati imaju svoju vojsku i policiju, platežno im je sredstvo kuna, valuta susedne zemlje (kuna), a imaju i svog vrhovnog komandanta i, očigledno, podršku Zagreba. Sada nam još samo nedostaje da se zaoštravanje između HVO i Armije RBiH izrodi u sukob Muslimana i Hrvata, pa da Bosni omrkne još više i sudbonosnije!
Moja jedinica je medju prvima dosla u Pijacnu bio 06-92, dosli smo u kamioncetu sa ceradom da nas niko ne bi vidio. Moj prvi sok je bio da su svi krovovi na mjestu da su i crjepovi na mjestu...cudno ?!
Spremali smo napad na Energoinvest, tacnije na "Ambulantu" kao blizi zadatak... nakon toga svega krovovi su svi otisli u helac...
Dobar ovaj Lazic, kaze koriste muslimani visecijevne bacace raketa, pa da smo to imali ne bi Otes ni pao. Da nisu imali onoliko artiljerije oko Sarajeva, a i drugdje, bila bi drugacija prica. I sa ove vremenske distance, moze se reci da je Kukanjac u onom intervju rekao istinu.
Šta hoćeš da kažeš sa tom konstatacijom da dr.Lazić ima svoje ime i prezime za razliku od nas? Da li bi bio sretniji da sad objavim svoje ime i prezime,JMBG i ostale podatke? Dr.Lazić je hirurg -dobrovoljac koji je napustio udobnost Niša da bi spašavao one koji su ginuli u ime "srpstva" i Velike Srbije.Da mu podignemo spomenik? Ima na Otesu spomenik - ranjeni orao u pomen avijatičaru koji se srušio na tom mjestu pa da ga "prekundišemo" u spomenik zahvalnosti dr.Laziću koji nije uspio spasiti pukovnika Borovinu čija je malenkost "oslobađala" Otes.
Ima dovoljno "anamo onih" sajtova na kojima pomenuti doktor piše svoje doživljaje a moraš biti svjestan da im je više valjao dr.Lazić nego četa arkanovaca i zbog toga ću te zamoliti da na stranici koju sam JA otvorio u pomen poginulim pripadnicima Armije BiH i MUP-a RBiH ne postavljaš takve stvari.Ako je pomenut Otes i Azići,šta bi trebali,da postavljamo postove sa stočnom hranom i koncentratima jer je u Azićima farma krava ili reklame za sportsku opremu "Ivabo" iz Otesa?
Opusti se bolan, nemoj biti drot čitav život. Sve što se odnosi na temu je poželjno, nije bitno od koga i sa koje strane dolazi. Bitno je da u tome ima činjenica, a to jeć viši stepen rasprave u bilo kojoj ozbiljnijoj diskusiji.
Nekako s proljeća wrote:Opusti se bolan, nemoj biti drot čitav život. Sve što se odnosi na temu je poželjno, nije bitno od koga i sa koje strane dolazi. Bitno je da u tome ima činjenica, a to jeć viši stepen rasprave u bilo kojoj ozbiljnijoj diskusiji.
Mrtav sam ozbiljan na ovoj temi.
Fino sam ti rekao,otvori novu temu pa hvali dr.Lazića do mile volje-ja ti se neću pridružiti.A ovo drot... to bi trebalo kao biti smiješno? Ja sam postao "drot" silom prilika,da ne bih sa klošarima glavu i obraz gubio jer je to bilo neminovno na Alipašinom polju.Glavu sam a i obraz sačuvao. i nigdje spuštene glave ne idem i smijem u sred Beograda reći da sam bio dobrovoljac u odbrani svog grada i zemlje.
Last edited by PM72 on 25/12/2012 20:55, edited 1 time in total.
Naravno, nesto najrelevantnije što se od njega može uzeti su ubijeni i ranjeni iz neke borbe, u ovom slučaju konkretno Otesa. Ostalo, sve je podložno provjeri. Ne zaboravimo da je ova vojna akcija VRS-e poduzeta kao protivudar snagama A RBiH, koje su imale namjeru sredinom decembra, otpočeti pokušaj deblokade Sarajeva. Operacija je imala kodni naziv ''Koverat''...
) ali moram vam reći da mi pričinjava veliko zadovoljstvo čitati komentare vas koji ste učestovali u odbrani Sarajeva. I kod nas se mnogo stradalo ali zaista je teško uporediti bilo koji dio ratišta sa sarajevskim.
. To svakako pomaže da se stvori jasnija slika o onome što smo preživili u ovom ratu.
i nigdje spuštene glave ne idem i smijem u sred Beograda reći da sam bio dobrovoljac u odbrani svog grada i zemlje.