ma moja kerima ja gledam da pobjegnem od zivotinja...znam da sam neki tip koji ce se vezati pa ih onda ni ne gledam...ali ovu malu skuzih juce ih auta kad smo dolazili kuci...osvojila me na prvi pogled...cujem ja nju iz kuce kako laje na sve sto prodje pored auta ispod kojeg se sakrila, i eto to ti meni slomi srce...kontam malo, uplaseno, a hebi mu m.ter idem joj barem dati da nesto pojede...noci su sad hladne, valja gladnoj maloj zivotinji izdrzati...a onda kad je auto otislo jesam se pitala gdje li se sakrila...ma izasla sam namjerno da je potrazim, a kad sam je vidjela...ma pojela sam g.vno...mala se danas nije odvajala od mene...vidjela me kako ulazim u kucu i presjedila pola dana na stepenicama cekajuci...e u aksam ona se podvuce ispod naseg auta, veli sto je sigurno sigurno je hehe...naravno izadjem da je opet nahranim, promjenim vodu i nazad u supu...i kao buni se sto je opet ostavljam samu...sve ljuta nesto laje na sav glas na mene
...a moji kerovi me danas nisu htjeli ni pogledati...da li tu ima ljubomore, ne znam...znam da sam, racunajuci da ce biti ljubomorni, nakon kratke igre sa slatkim buhalom htjela sa njima da provedem vrijeme ali su me tako iskulirali...onjusili me i napenalili se prema soknici (soknica, hajde danas sam je tako zvala, slatko buhalo moze jednako da se broji kao ime, ali ima prednje sapice bijele pa je eto soknica), nisu htjeli da me pogledaju...pokusavam da ih mazim, jok, nisam im zanimljiva...pokusavam da se igramo loptom, ma kakva lopta
soknica ne moze ostati...nemam ja toliko vremena a ni iskustva da upoznajem malenog (a ostace malena, ona je poput lovackog psa, te je boje, one medaste, sa prednjim sapama bijelim, ima velike usi i crnu njuskicu, dlaka joj je kratka..ma ona je med, izgleda kao pas iz crtanih filmova, ima jos uvijek one mlijecne male plavkaste oke, hej njena glavica mi stane u pola moje sake...bona to je toliko maleno da se u rukama moze zdrobiti... bistra je, kopca sve na prvu, zivahna je, igrala bi se ali nema snage, kad jede onda valjda dobije energije i odmah bi skakala i grizla...joj kad hodas pa ti se mota oko nogu da ne pazis nagazio bi je, ma toliko je malena i mrsava da je ne osjetis kad ti vuce trenerku, al' laje ko velika curetina
...valjda je nesto vec naucila od kako je sama, pa se pokusava izboriti za sebe svojim opasnim lavezom)...psa sa svojim velikim (nastavak od ispred zagrade)...ma kakav rambo za ovo tele koje imam, cini mi se zadnjih mjeseci da mu je glava jos dodatno porasla, a glava mu je veeeelika...jednostavno se ne usudjujem da je predstavim...ne znam kako bi reagovao jer je njegova cud prevtljiva nekakva, nikad ne znas sta misli...ja ga se ne bojim, moj je, ali za druge se bojim...bojim se i kad mi ko dolazi, uvijek je neko tu da ih doceka i da on vidi da ih mi pustamo u avliju...a ljubomoran jeste, ma obadvoje su...bojim se ja ovu malu pred njih dovesti...mozda da je drzim u krilu, ali jednom bi je morala spustiti...a saptac psima nisam
ma hranim soknicu dok je tu u blizini, koliko mogu naravno...ovako dok je premalena neka je u supi, ali necu je vakcinisati i cistiti...u tom slucaju bi je i usvojila...ovako kako joj bude, ima neku olaksicu da prezivi, a opet kad bolesti krenu napadat stenad malo koje se izvuce...vidjecemo
tako i moja sestricna nasla na ulici malo pasce crne kovrdjave duge dlake tako isto gladno i mrsavo,prljavo dovukla ga kuci okupala iscesljala nahranila i neko vrijeme ga zadrzali dok je ojacalo pa na ulicu opet sam cuko.sta ces takva im sudbina zivotinjski svijet,a mi na njima mozemo samo sevapa zaradit kao ti sada.
