Forum Klix.ba

Zviz wrote:

iz zadnje klupe wrote:Tek nakon ovog pregleda dvadesetak polumilionskih nacija koji nisu nista postigle i ciji se broj poslatih takmicara kreće od 3-7, shvatis da je najuspjesnija polumilionska ( tj. 300.00-500.000 stanovnika) i prava sportska nacija Crnogorci.

Demantujte me ako nisam u pravu !

Zaboravi Sloveniju, najbolji prosjek po tom pitanju.

Također Island, jako mala zemlja, a imaju jaku sportsku tradiciju. I fudbaleri su im na solidnom noviou.

107. KAJMANSKA OSTRVA


Broj stanovnika: 54 hiljade
BDP po stanovniku: 47 000 $
Broj takmičara: 5

Ova mala karipska skupina ostrva se nalazi južno od Kube, a zapadno od Jamajke. Inače radi se o raju za bankarstvo, pa su ova ostrva su kao karipski Lihtenštajn. Ovoj maloj naciji sport i nije neki prioritet, ali s obzirom na novac kojim raspolažu imaju dovoljno da preusmjere nešto i u sport. Na Olimpijskim igrama se pojavljuju još od 1976. godine sa izuzetkom 1980. godine, a pojavili su se ina posljednjim Zimskim olimpijskim igrama i do sada su bez medalje. Ove godine su poslali 5 takmičara koji su imali nekoliko solidnih rezultata. Trkač s preponama na 110 metara Ronald Forbes bio 43. od 45. takmičara u poretku kvalifikacija Trkač na 100 metara Kemar Hyman bio je 17. u četvrtfinalu što je bil odovljno za prolazak u polufinale gdje nije startao.Trkačica na 200 metara Cydonie Mothersill također nije startala trku. Plivač Brett Fraser je u kategoriji 50 metara slobodnim stilom je bio 32. od 58 takmičara, a u kategoriji na 100 metara slobdnim stilom bio je 6. od 56 takmičara što je bilo dovoljno za polufinale gdje je bio 14. od 16 takmičara. Isti takmičar je u kategoriji na 200 metara slobdnim stilom u kvalifikacijama bio 14. od 40 takmičara, a u polifnalu je bio 12. od 16 takmičara. Njegov stariji brat Shaune Fraser je u kategoriji 100 metara slobodnim stilom bio 16. od 56 takmičara, a u polufinalu je bio pretposljednji (15.). Ovaj plivač je u kategoriji na 200 metara slobdnim stilom bio 20 od 40 takmičara. Ja mogu reći da ovo jedan dobar uspjeh za jednu malu naciju, a ova zemlja je ovaj puta bila nadomak medalje i već na sljedećim OI bi mogli i osvojiti jednu.


Brett Fraser

106. ANTIGVA I BARBUDA


Broj stanovnika: 82 hiljade
BDP po stanovniku: 17 980 $
Broj takmičara: 4

Još nismo završili sa egzotičnim državama. Antigva i Barbuda je još jedna ostrvska država u Karibima. Bivša je britanska kolonija, a današnja članica Commonwealtha. Ne razlikuje se suštinski u mnogo čemu od ostalih karipskih zemalja Malih Antila, što se odnosi i na sport. Kriket je najpopularniji među sportovima, a u posljednje vrijeme raste i popularnost fudbala, posebno nakon osnivanja profesionalnog kluba pod nazivom Antigua Barracuda, koji se takmiči u trećem fudbalskom rangu SAD-a. Ipak, na Olimpijadama Antigvu i Barbudu su uvijek najbolje predstavljali atletičari, preciznije sprinteri. Njih je na ranijim igrama bilo dosta više, ali na posljednje četiri je broj predstavnika prilično opao, tako da je u Londonu za ovu državu nastupalo troje atletičara i jedna plivačica. Ovaj put su muški takmičari bili dosta uspješniji od ženskih kolegica. Sprinteri Daniel Bailey na 100 metara, odnosno Brendan Christian na 200, imali su uspješan nastup u četvrtfinalnim utrkama svojih disciplina, te su se plasirali u polufinale. Tamo su opet istrčali dosta dobra vremena, ali se nisu domogli finala. Bailey je imao 17. rezultat polufinala, a Christian 15. Atletičarka Afia Charles sa ne baš zavidnim rezultatom nije uspjela proći u polufinale trke na 400 metara, a plivačica Karin O'Reilly Clashing je ostavila 20 konkurentica iza sebe na 50 metara slobodno, ali joj je to bilo tek dovoljno za 55. poziciju kvalifikacija. Antigva i Barbuda još uvijek čeka svoju prvu medalju, ali obzirom da se radi o maloj državi, ona nije imperativ.


Daniel Bailey (lijevo)

105. ŠRI LANKA


Broj stanovnika: 20,3 miliona
BDP po stanovniku: 5673 $
Broj takmičara: 7

Šri Lanka je pretežno budistička ostrvska država na jugu Azije. Dva njena najbrojnija naroda Sinhalezi i Tamili nisu baš poznati po harmoničnim odnosima, a svijet je vjerovatno najviše vijesti sa Šri Lanke dobivao o poduhvatima tzv. Tamilskih tigrova, bivše paravojne grupe. Inače, ovo ostrvo je kroz veći dio historije bilo poznato pod nazivom Cejlon. Iako ne djeluje kao neka bitna sportska nacija, Šri Lanka ima dvije olimpijske medalje u historiji, obje u atletici. Prva je osvojena davne 1948. godine baš u Londonu, a ona novija je zasluga Susanthike Jayasinghe. Ova vjerovatno najpoznatija sportska ličnost iz ove države je osvojila srebro u Sydneyu u utrci na 200 metara. U Londonu ove godine je svega 7 sportista branilo boje Šri Lanke, što je razmjerno malo, budući da na ovom ostrvu živi preko 20 miliona stanovnika. Najveći uspjeh je ostvaren u badmintonu. U ovom sportu je nastupalo dvoje njihovih predstavnika. Dok ženska predstavnica nije uspjela uraditi ništa posebno, muški predstavnik Niluka Karunaratne je uspio u prvom kolu prirediti iznenađenje pobjedivši favorizovanog Japanca Taga. Iako je u osmini finala poražen od indijskog takmičara, njegov rezultat je doživljen kao veliki uspjeh za Šri Lanku. Ostali sportisti su se predstavili u okviru realnih očekivanja. Možda treba izdvojiti maratonca Anuradhu Cooray, koji je svoju utrku završio na 55. mjestu, bolje plasiran od ravno 50 konkurenata. Christine Sonali Merril je istrčala svoje najbolje vrijeme sezone na 400 metara sa preponama, ali joj je to bilo dvoljno tek za 30. mjesto među 43 atletičarke. Predstavnik Šri Lanke u streljaštvu je recimo pokazao da Fazlija nije najgori.


Niluka Karunaratne

104. ZAMBIJA


Broj stanovnika: 12, 9 miliona
BDP po stanovniku: 1610 $
Broj takmičara: 7

Zambija je na ovoj mojoj listi iza sebe ostavila 100 država, što nije baš malo. Ona je bakrom najbogatija afrička država, ali joj to nije značajno pomoglo da se podigne iz velikog siromaštva. Na OI je prvi put učestvovala 1964. godine pod kolonijalnim imenom Sjeverna Rodezija, a obzirom da je već u toku tih igara proglasila nezavisnost, nakon toga je uvijek nastupala sa svojim sadašnjim imenom. U historiji ima dvije medalje: bronza boksera Keitha Mwile i srebro atletičara Samuela Matetea. Ova godina je bila značajna za zambijski sport, tačnije fudbal, jer je njena reprezentacija po prvi put iznenađujuće osvojila Afrički kup nacija. Tako ponovni izostanak medalja sa OI Zambijcima vjerovatno nije naročito teško pao. Od sedam takmičara koje su poslali u London, najzadovoljniji mogu biti nastupom atletičara Geralda Phirija, momka rođenog u Zambiji, koji je odrastao u Velikoj Britaniji, a danas živi u SAD-u. On je uspio doći u polufinale trke na 100 metara, u kojem je završio na ukupnom 15. mjestu, što se može smatrati odličnim rezultatom, pogotovo kada se zna kakva je konkurencija u ovoj disciplini. Njegove timske kolege, srednjeprugaš Prince Mumba i sprinterka Chauzje Choosha nisu uspjeli proći kvalifikacije u svojim disciplinima, iako je to Chooshi izmaklo praktično za dlaku. Zambiju su predstavljala još po dva predstavnika u borilačkim sportovima i plivanju, ali sa skromnim plasmanom.


Gerald Phiri

103. SENEGAL


Broj stanovnika: 12,8 miliona
BDP po stanovniku: 1075 $
Broj takmičara: 32

Senegal je jedna od najuspješnijih fudbalskih nacija u Africi, ipak kada su olimpijski sportovi u pitanju i nisu toliko uspješni. Ove razvijenija zemlja Zapadne Afrike se na Olimpijskim igrama neprekidno takmiči još od 1964. godine ipak jedinu medalju imaju u atletici, srebro iz 1988. godine. Ove godine su poslali 36 takmičara što je prilično impresivan broj, ali malo ih je ustvari napravilo bilo kakav značajan uspjeh. Od zapaženijh takmičara Mamadou Kassé Hanne je u kategoriji trčanje s preponama na 400 metara bio 22. od 46. takmičara u četvrtfinalu, a u polufinalu je bio 10. od 22. takmičara te mu je jako malo falilo za prolazak dalje. Kajakaš Ndiatte Gueye je u kategoriji na 200 metara bio među posljednjim u kvalifikacijama, ali je imao vrijeme za prolaz dalje, a u polufinalu je bio 22. od 24 takmičara. Ovaj takmičar je u kategoriji na 1000 metara prošao kvalifikacije te je u polufinalu bio 12. od 15. takmičara što je bilo dovoljno za B finale gdje je bio 5. od 8 takmičara. Mačevalac Alexandre Bouzaid je u prvom meču pobijedio poljaka Zawrotniaka, a u drugom meču izgubio od italijana Pizzoa. Fudbaleri su imali sjajan nastup, u grupnoj fazi su odigrali neriješeno sa Velikom Briatnijom i Emiratima dok su pobijedili Urugvaj, te su izgubili u četvrtfinalu od ovogodišnjeg prvaka Meksika. Hrvačica do 48 kilograma Isabelle Sambou je u prvom meču pobijedila bjelokošćanku Benie, a u drugom meču izgubila od japanke Obara. U repasažu je pobijedila tunižanku Mezien te je u borbi za bronzu izgubila od kanađanke Huynh te je bila peta u ukupnom poretku. Ostali takmičari nisu napravili zapažene rezultate vrijedne pomena. Ove godine Senegalu je izmakla medalja u hrvanju, a već na sljedećoj Olimpijadi su ozbiljni kanididati za neku od medalja, ipak vidi se koliko ova zemlja ulaže u sport te su u rangu nekih evropskih država trenutno.


Isabelle Sambou

102. PERU


Broj stanovnika: 28,2 miliona
BDP po stanovniku: 10 588 $
Broj takmičara: 16

Pregled bolje polovine učesnika OI u Londonu počinjem sa Peruom. Ovo je zemlja na pacifičkoj obali Južne Amerike, a pripada joj i značajan bio planinskog vijenca Anda, zajedno sa gornjim dijelom sliva Amazona. Prostor modernog Perua je u historiji poznat kao jezgro civilizacije Inka. Iako spada u veće latinoameričke države, Peru nije poznat po nekim velikim sportskim dostignućima, čak ni u fudbalu, koji je ubjedljivo najpopularniji sport u zemlji. U historiji OI su osvojili četiri medalje, od kojih su čak tri u streljaštvu, te jedna interesantno u ženskoj odbojci. Ona najsjajnija je osvojena od strane strijelca Edwina Vasqueza u Londonu 1948. godine. U istom gradu 64 godine poslije, Peruanci nisu ostvarili ni približan rezultat tome, čak bi se moglo reći da su njihovi predstavnici podobro razočarali. Jedino se za maratonce može reći da su ostvarili pažnje vrijedan rezultat. Muški predstavnik u maratonu, Raul Pacheco, završio je na vrlo dobrom 21. mjestu sa nekih 7,5 minuta zaostatka za pobjednikom. U ženskom maratonu su trčale čak tri Peruanke. Najbolja je bila Ines Melchor, koja je završila na 25. mjestu, 43. je bila Gladys Tejeda (nositeljica zastave na otvaranju igara), a Wilma Arizapana je stigla kao 55. na cilj. Sve tri su završile u uspješnijoj polovini maratonki iz Londona. Od ostalih sportista ću izdvojiti samo Mauricija Fiola, koji je u plivanju na 200 metara delfin stilom bio 25. od 37 takmičara. Obzirom da su svi ostali njihovi predstavnici završili pri dnu u svojim disciplinama, mogu reći da je ovo prilično skroman nastup peruanskih sportista.


Raul Pacheco

101. SAN MARINO


Broj stanovnika: 32 hiljade
BDP po stanovniku: 35 928 $
Broj takmičara: 4

Mnogi će se zapitati otkud San Marino ovako visoko. Pa, San Marino je za dlaku propustio da dobije svoju prvu olimpijsku medalju, čime bi postigao historijski rezultat, jer bi postao najmanja država koja je to uspjela. Ipak, o tome malo kasnije, sad da kažem koju informativnu rečenicu od ovoj simpatičnoj državi. Ova nama ne baš daleka državica je smještena na sjeveroistoku Apeninskog poluostrva i okružena je u potpunosti teritorijom Italije, za koju je politički, društveno i ekonomski vezana. Za San Marino se kaže da je najstarija postojeća republika na svijetu, koja je nastala u IV stoljeću, te da ima najstariji Ustav. Kada se radi o sportu, u Formuli 1 je bila poznata trka Velike nagrade San Marina, koja se istina održavala u obližnjem italijanskom gradiću Imoli. Obzirom da se radi o minijaturnoj državi, uspjehom se može smatrati činjenica da postoje sportisti i selekcije San Marina u većini konvencionalnih sportova. Na OI učestvuju od 1960. godine. Naravno, nikada nisu došli do medalje, a najbolje rezultate su obično postizali u streljaštvu. Ove godine je streljašica Alessandra Perilli u disciplini trap ostvarila daleko najbolji rezultat u historiji za ovu zemlju. Nakon što je prvo izborila finale, nakon regularnog finalnog ispucavanja je završila na drugom mjestu poravnata sa još dvije konkurentice. Pošto time nisu bile odlučene srebrena i bronzana medalja, ove tri takmičarke su nastavile svoje nadmetanje, u kojem je Alessandra nažalost imala najmanju koncentraciju, te završila na nedovoljnom za medalju, ali generalno odličnom četvrtom mjestu. U Londonu su za San Marino nastupili i jedan streličar, atletičarka i plivačica. Streličar je ubjedljivo poražen u prvom kolu, atletičarki Martini Pretelli je malo nedostajalo da prođe kvalifikacije na 100 metara (17 stotinki), a plivačica Clelia Tini je bila bolja od 12 konkurentica na 100 metara slobodnim stilom. Dakle, jedan zaista dobar nastup za San Marino, a moram li napominjat i da je daleko bolji od našeg?


Alessandra Perilli (sa zastavom)

100. ERITREJA


Broj stanovnika: 5,3 miliona
BDP po stanovniku: 777 $
Broj takmičara: 12

Listu TOP 100 otvara Eritreja ili Wadiya, kako je nazvana u filmu Diktator. Ovo je jedna od najmlađih afričkih država, koja je izborila nezavisnost od Etiopije tek u ratu početkom 90-tih. Smještena je u pretežno sušnom predjelu uz jugozapadne obale Crvenog mora, a uz to je i jedna od najnerazvijenijih država svijeta. U afinitetu prema sportu se ne razlikuje mnogo od Etiopije, jer i ovdje preovladava bavljenje atletikom, i to gotovo isključivo trčanjem na duže staze. Prije Londona, ova država je nastupila na tri ljetne OI, a jedinu medalju im je donio Zersenay Tadese u Atini u trci na 10 000 metara (bronza). U Londonu su imali najviše predstavnika dosad - 12, a po prvi put su poslali i jednog neatletičara, biciklistu Daniela Teklehaymanota. Svi ostalih 11 sportista se takmičilo u dugoprugaškim atletskim disciplinama, sa nekoliko zapaženih rezultata. U maratonu su imali tri predstavnika i jednu predstavnicu. Najbolji je bio Yared Asmerom, koji je završio na 19. mjestu. Solidni su bili i Yonas Kifle na 58. mjestu, te jedina ženska predstavnica Rehaset Mehari, koja je stigla na cilj kao 59. Najbliži medalji su bili trkači na 10 000 metara, ranije pomenuti Zersenay Tadese, koji je bio šesti, te Teklemariam Medhin, koji je bio plasiran jedno mjesto niže. Njima su za medalju nedostajale 2-3 sekunde. I već spomenuti biciklista može biti zadovoljan premijernim olimpijskim nastupom. U dosta velikoj konkurenciji se plasirao negdje na sredinu, tačnije 73. mjesto, ispred mnogo takmičara iz daleko 'sportskijih' zemalja.


Yared Asmerom

99. DJEVIČANSKA OSTRVA


Broj stanovnika: 110 hiljada
BDP po stanovniku: 14 369 $
Broj takmičara: 7

Ova ostrva zgodnog naziva se često nazivaju i Američka Djevičanska Ostrva, kako bi se razlikovala od susjednih Britanskih Djevičanskih Ostrva. Ona imaju status saveznog teritorija SAD-a, obzirom da ih je ova država kupila od Danske 1917. godine. Nalaze se na krajnjem sjeverozapadu, odnosno početku, ostrvskog luka Malih Antila. Iako je riječ o još jednoj maloj egzotičnoj zemlji, kao što se može vidjeti razvoj njihovog sporta je na višem nivou od mnogih svjetskih država. Djevičanska Ostrva su jedna od najmanjih zemalja koja ima osvojenu olimpijsku medalju. Za to je zaslužan jedriličar Peter Holmberg, koji je u Seoulu 1988. godine osvojio srebro. U Londonu takav uspjeh nije ponovljen, ali njihovi predstavnici se nisu obrukali, nego su ostvarili vrlo solidne rezultate. To važi i za njihove sportiste u jedriličarstvu i plivanju, ali prvenstveno tu mislim na atletičare. Dvije atletičarke, LaVerne Jones-Ferrette i Allison Peter su nastupale u trkama na 100 i 200 metara. Peter je izborila polufinale na 200 metara, a Jones Ferrette u obje discipline. Njoj je na 200 metara falilo svega šest stotinki da se domogne i finala, te je završila 9. u ukupnom poretku. Odlična je bila i na 100 metara, gdje se plasirala na 14. mjesto. U muškoj atletici je dobar rezultat ostvario Tabarie Henry, koji je bio polufinalista trke na 400 metara. I on je bio relativno blizu finala, obzirom da mu je nedostajalo svega 20 stotinki, te je završio kao 13. u ukupnom poretku. Troskokaš Muhammad Halim je bio nešto slabiji, zauzevši 18. mjesto od 27 takmičara. Na kraju, jasno je da Djevičanska Ostrva nisu samo tropski raj, nego i obzirom na veličinu prilično respektabilna sportska nacija.


LaVerne Jones-Ferrette (lijevo)

98. URUGVAJ


Broj stanovnika: 3,3 miliona
BDP po stanovniku: 15 656 $
Broj stanovnika: 29

Urugvaj je relativno mala južnoamerička država, smještena sjeverno od ušća La Plate. Graniči sa daleko većim državama - Brazilom i Argentinom. Poznata je kao jedna od najstabilnijih i najuređenijih država u Latinskoj Americi. U sportskom svijetu je najviše poznata po fudbalskim dostignućima. Iako ima manje stanovnika od Bosne i Hercegovine, Urugvaj važi za jednu od svjetskih fudbalskih sila, koja ima i dva osvojena SP. Njegovi fudbaleri su također osvojili i dva olimpijska zlata, 1924. i 1928. godine. Ipak, ostali sportovi u ovoj zemlji ne uživaju ni približnu popularnost kao fudbal. Istina, njegovi sportisti su tokom historije osvojili pored spomenutih fudbalskih zlata i još osam medalja u drugim sportovima (najviše u veslanju), ali većina njih je izborena prilično davno. U novije vrijeme se jedino biciklista Milton Wynants uspio vratiti sa medaljom sa OI (srebro u Sydneyu 2000. godine). Ove godine u Londonu, najveća uzdanica Urugvajaca su bili logično fudbaleri, među kojima su bile i zvijezde poput Suareza i Cavanija. Međutim, oni očito nisu dovoljno ozbiljno shvatili svoj zadatak, tako da su ispali već u grupnoj fazi, pobjedivši samo UAE, uz poraze od Velike Britanije i Senegala. Jedini Urugvajac koji je na ovim OI ostvario značajan rezultat jeste jedriličar Alejandro Foglia, koji je u klasi laser završio kao 8. među 49 takmičara. Od ostalih skromnih rezultata, izdvojit ću samo nastupe jedne atletičarke i jednog plivača. Deborah Rodriguez je u kvalifikacijama trke na 400 metara sa preponama završila na 28. mjestu, ali ono čime može biti zadovoljna je činjenica da je oborila državni rekord u toj disciplini. Plivač Gabriel Melconian Alvez je na 100 metara slobodnim stilom osvojio 35. poziciju, završivši ispred 25 konkurenata. Na kraju, generalna ocjena urugvajskog nastupa u Londonu - tanko.


Alejandro Jose Foglia Costa

cyprus wrote:99. DJEVIČANSKA OSTRVA

svi njihovi sportisti zive u USA po koledzima, otuda i ovakvi rezultati

Control panel wrote:

cyprus wrote:99. DJEVIČANSKA OSTRVA

svi njihovi sportisti zive u USA po koledzima, otuda i ovakvi rezultati

Naravno, takva je situacija sa većinom boljih karipskih sportista, bolje reći atletičara...

cyprus wrote:

Control panel wrote:

cyprus wrote:99. DJEVIČANSKA OSTRVA

svi njihovi sportisti zive u USA po koledzima, otuda i ovakvi rezultati

Naravno, takva je situacija sa većinom boljih karipskih sportista, bolje reći atletičara...

Pa i neki naši sportisti su tako uspjeli, Nedim Nišić sa prošle Olimpijade, a Kemal Mešić se i takmiči u SA-u gdje sutdira. To je normalno u svim zemljama.

97. BURUNDI


Broj stanovnika: 8,7 miliona
BDP po stanovniku: 279 $
Broj stanovnika: 6

Burundi je mala centralnoafrička zemlja, površinom upola manja od BiH, a stanovništvo te zemlje je više od upola od BiH. Kao i njihov susjed Ruanda i Burundi je imao iste probleme u državi koji su vodili prema genocidu između dvije etničke skupine koje naseljavaju ovo područje Hutu i Tutsi. Velika stopa siromaštva i jako slab napredak, čine ovu zemlju jednom od najsiromašnijih u Africi. Ipak ova loša situacija u državi se ne odražava puno na sport jer ove godine, predstavnici ove zemlje su dostojno predstavili svoju zemlju. Na Olimpijskim igrama se takmiče neprekidno od 1996. godine, a tada su osvojili ijedinu medalju u historiji svog nastupa. Tada je trkač na 5000 metara, Vénuste Niyongabo osvojio zlatnu medalju i time je napravio jedno od najvećih dostignuća svoje zemlje. Ove godine, 6 takmičara nije donijelo kući medalju, ali su ipak napravili solidne rezultate.

Trkač na 5000 metara Olivier Irabaruta je bio 30. u poretku kvalifikacija od 42 takmičara. Trkačica na 800 metara Francine Niyonsaba je bila 22. od 40 takmičarki u kvalifikacijama, u polufinalu je bila 6. od 24 takmičarke dok je u finalu bila 7. od 8 takmičarki te su joj za medalju trebale 2 sekunde. Maratonka Diane Nukuri bila je 31. od 107 takmičarki koje su istrčale maraton i to možemo nazvati vrlo dobrim rezultatom, s obzirom da je za osvajačicom bronze zaostajala oko 7 sekundi. Džudistkinja u kategorijido 78 kilograma Odette Ntahonvukiye izgubila prvi meč od predstavnice Gabona, Audrey Kolumbe. Plivač na 100 metara slobodnim stilom Beni Binobagira je bio posljednji (56.), a plivačica u kategoriji 50 metara slobodnim stilom Elsie Uwamahoro je bila 67. od 73 takmičarke.

Kao što sam već napisao, ova zemlja se jako dobro predstavila na posljednjoj Olimpijadi, a za to su najviše zaslužni atletičari. Ipak sport u ovj zemlji je na jako niskim granama, pa tako i u fudbalu koji je najpopularniji sport, ova nacija nije imala nekog uspjeha.


Francine Niyonsaba

96. EKVADOR


Broj stanovnika: 14,5 miliona
BDP po stanovniku: 8492 $
Broj stanovnika: 36

Ekvador je jedna od država koju precjeca ekvator, pa je i dobila ime po njemu. Logično. Ova južnoamerička, pacifička i andska država možda je najpoznatija po izvozu banana i po arhipelagu Galapagos koji joj politički pripada. Na OI Ekvador se prvi put pojavljuje davne 1924. godine, ali mu je drugi nastup bio 1968. godine u Mexico Cityu, od kada redovno nastupa. U svojoj olimpijskoj historiji ima dvije medalje. Obje su zasluga istog čovjeka, koji se takmičio u brzom hodanju. Ime mu je Jefferson Perez, a osvojio je zlatu u Atlanti 1996. godine, da bi ponovo do medalje (srebrene) došao 12 godina kasnije u Beijingu. Dakle, činjenica da ova zemlja ima samo jednog čovjeka koji je osvajao olimpijske medalje, govori da se i ne radi o izrazito sportskoj naciji, osim naravno ako izuzmemo i njihovu zaluđenost fudbalom. Baš zato je brojka od čak 36 sportista koji su predstavljali Ekvador u Londonu veoma iznenađujuća, pogotovo ako se zna da ranije nikada nisu imali ni približno toliko predstavnika, te da su ovo sve takmičari u individualnim sportovima. Niko od njih ipak nije došao do medalje, ali vjerujem da samim kvantitetom mogu biti itekako zadovoljni. Od ostvarenih rezultata, Ekvadorci mogu posebno biti ponosni na slabo poznatog atletičara Alexa Quinoneza. On je bio najbrži u kvalifikacijama trke na 200 metara, usput postavivši državni rekord. U polufinalu je imao nešto slabiji rezultat, ali je ipak uspio da se probije u finale, gdje je zauzeo 7. mjesto i postao ponos cijele nacije. Pošto je još mlad, u budućnosti se od njega može očekivati dosta. Ostali atletičari nisu pokazali mnogo. Izdvajam tek 50. mjesto maratonca Miguela Almachija. Ekvador je imao i čak sedam predstavnika u boksu. Dvojica su uspjeli da zabilježe po jednu pobjedu: Carlos Quipo nad Špancem i Carlos Gongora nad Azerbejdžancem. Dosta ekvadorskih takmičara je bilo i u dizanju tegova. Najbolji su bili Jorge Arroyo i Alexandra Escobar, koji su zauzeli 8. odnosno 9. mjesto u svojim disciplinama. Hrvačica Lissette Antes je u prvom kolu izbacila domaću predstavnicu, ali je već u narednom poražena od Kolumbijke. Ekvadorci su nastupili još u plivanju, streljaštvu, konjičkom sportu, džudou, triatlonu, biciklizmu i kajakaštvu. Sve u svemu, ako se kvakav kvantitet održi, Ekvador će u budućnosti sigurno dobiti i veći kvalitet, odnosno osvojiti koju medalju.


Alex Quiñónez (lijevo)

95. SUDAN


Broj stanovnika: 30,9 miliona
BDP po stanovniku: 2495 $
Broj takmičara: 6

Sudan je velika država u sjeveroistočnom dijelu Afrike, čije je najgušće naseljeno područje dolina Nila. Ovo je donedavno bila površinski najveća afrička država, ali je nakon mirnog odvajanja Južnog Sudana, koje je uslijedilo poslije 22 godine ratovanja, njena površina značajno umanjena. Sudan na OI nastupa od 1960. godine, istina sa od tada tri propuštene Olimpijade, a do prve i zasad jedine medalje je došao prije četiri godine u Beijingu, kada je Ismail Ahmed Ismail bio drugoplasirani u atletskoj trkačkoj disciplini na 800 metara. Isti atletičar je nastupio i u Londonu, ali očigledno nije više ni blizu te forme od prije četiri godine. Sa vrlo skromnim rezultatom je završio svoje učešće na igrama već u četvrtfinalu. Međutim, zabljesnuo je jedan drugi Sudanac u istoj disciplini, Abubaker Kaki Khamis. On je nasuprot svom reprezentativnom kolegi imao najbolje vrijeme u kvalifikacijama, te jedno od najboljih u polufinalu, tako da je važio za jednog od ozbiljnih kandidata za još jednu sudansku medalju. Iako je u finalu trčao još brže, ostali konkurenti su više pojačali ritam, tako da je Kaki stigao na cilj kao sedmi, ali i to je jedan odličan rezultat za mladog atletičara, ali i čitav Sudan. U muškoj atletskoj disciplini trke na 400 metara, solidnim se pokazao i Rabah Yousif. On je prošao kvalifikacije, a u polufinalu je zauzeo ukupno 11. mjesto, s tim da mu je za finale falilo samo 15 stotinki. Za Sudan je u atletici nastupila i jedna žena, Amina Bakhit. Njen rezultat je bio dosta slabiji u poređenju sa muškim sudanskim predstavnicima, ali se nije osramotila zauzevši 31. mjesto u kvalifikacijama. Ova država je imala i predstavnike u plivanju, ali to je neusporedivo manje razvijen sport u Sudanu od atletike, što se vidjelo i na rezultatima. Treba spomenuti i nekadašnju reprezentativku Sudana u troskoku, a izvornu Kubanku, Yamile Aldamu, koja sada nastupa pod britanskom zastavom. Ona je u svojoj disciplini u Londonu bila peta.


Abubaker Kaki Khamis

94. BARBADOS


Broj stanovnika: 285 hiljada
BDP po stanovniku: 16 148 $
Broj takmičara: 6

Barbados je najistočniji otok na Karibima i jedna od najrazvijenih karipskih zemalja. Inače ovaj otok je i domovina pjevačice Rihanne. Na Olimpijskim igrama se takmiči od 1960. godine, i tada su nastupili u združenoj reprezentaciji Zapadno Indijskih Otoka, a pod svojim imenom su se prvi puta pojavili 1960. godine i imaju neprekidno učešće uz izuzeće 1980. godine sa jednom bronzanom medaljom u atletici iz Sidneja 2000. Ove godine su poslali 6 takmičara i to bez ženskih predstavnika. Trkač s preponama na 110 metara Ryan Brathwaite je bio 2. od 45 takmičara u kvalifikacijama, a njegov sunarodnjak Shane Brathwaite je odustao tokom trke dok je Greggmar Swift bio 25. U polufinalu Ryan je bio 5. od 23 takmičara, a u finalu je bio 5. od 7 takmičara te mu je za medalju trebalo 29 stotinki. Trkač na 100 metara Ramon Gittens je u četvrtfinalu bio 39. od 54 takmičara. Džudista u kategoriji do 73 kilograma Kyle Maxwell je izgubio prvi meč od japanca Nakaye. Plivač Bradley Ally je u kategoriji 100 metara mješovito završio 40. od 43 takmičara, u kategoriji 200 metara mješovito završio je 22. od 36 takmičara i u kategoriji 400 metara mješovito je bio 25. od 36 takmičara. Moj zaključak na kraju bi bio da ova zemlja bi trebala malo više da poradi na olimpijskim sportovima, a daleko najpopularniji sport u ovoj zemlji je kriket.


Ryan Brathwaite

93. AUSTRIJA


Broj stanovnika: 8,4 miliona
BDP po stanovniku: 49 809 $
Broj takmičara: 70

S razlogom je Austriji dodijeljeno ovako nisko mjesto na ovoj listi. Zemlja koja učestuje neprekidno na Olimpijskim igrama od njenog samog osnivanja, izuzev 1920. godine i sa ukupno osvojenih 86 medalja u historiji do ove godine se samo jednom vratila bez medlaje i to 1964. godine u Tokiju. Ove godine im se ponovo desio debakl nakon toliko godina, pa su unatoč poslatih čak 70 takmičara nisu uspjeli osvojiti nijednu medalju, a nisu uopšte imali predstavnika u timskim sportovima. Ipak nekoliko takmičara je ostvarilo rezultate vrijedne pomena.

Trkačica s preponama na 100 metara Beate Schrott bil je 20. u četvrtfinalu od 46 takmičara, u polufinalu je bila 11. od 22 takmičarke da bi u finalu završila posljednja (8.) te joj je za medalju bilo potrebno pola sekunde. Plivač Dinko Jukić, rođeni Dubrovčanin, je u kategoriji 100 metara leptir završio na 13 mjestu u kvalifikacijama, a u polufinalu je završio 9. od 16 takmičara. U kategoriji 200 metara leptir Dinko je bio prvi u kvalifikacijama od 37. takmičara, u polufinalu je bio 5. od 16 takmičara do je u finalu bio 4. te mu je bilo potrebno nešto više od sekunde za bronzu, ali je ipak postavio novi rekord Austrije. Jedriličari u kategoriji 49, Nico Delle Karth i Nikolaus Resch su završili 4. od 20 parova te im je bilo potrebno 5 bodova za bronzu. Kajakšice sprinterke Yvonne Schuring i Viktoria Schwarz su u kategoriji na 500 metara prošle kvalifikacije, a u polufinalu su bile 5. od 16 parova dok su u finalu imale 6. vrijeme od 16 parova ukupno. Džudistkinja u kategoriji do 57 kilograma Sabrina Filzmoser je u prvom meču porazila kanađanku Melançon, u drugom meču je pobijedila senegalku Diédhiou, a u četvrtfinalu je izgubila od francuskinje Pavia. U repesažu jei zgubila prvi meč od italijanke Quintavalle. I na kraju treba spomenuti zvorničanina Amera Hrustanovića, hrvača do 84 kilograma koji je u prvom meču pobijedio južnokorejca Se-Yeola, a u drugom meču je izgubio od poljaka Janikowskog. Njega spominjem iz razloga što je rodom iz BiH.

Postoji mnogo razloga zašto je naša zemlja imala tako očajan nastup na Olimpijskim igrama, ali skoro da ne postoji nijedna koji može opravdati ovoliko loš nastup austrijskih takmičara. S obzirom da se radi o uređenoj i naprednoj zemlji, ja mislim da oni već sada pripremaju plan za poboljšanje svog nastupa na OI 2016, ali njihov prioritet su trenutno ZOI 2014 u Sočiju, a svakako treba naglasiti da osim raznih timskih sportova koji su popularni u ovoj zemlji, ipak su zimski sportovi najuspješniji. Pa je tako Austrija 5. na tabeli osvajača medalja na ZOI sa ukupno 201 osvojenom medaljom.


Nico Delle Karth i Nikolaus Resch

93. AUSTRIJA


Broj stanovnika: 8,4 miliona
BDP po stanovniku: 41 882 $
Broj takmičara: 70

Austrija - srednjoevropska i alpska zemlja koju ne treba posebno predstavljati, obzirom da mi sami imamo važne historijske veze sa njom. Zbog svog dominantno planinskog karaktera, Austrija je kao sportska nacija dosta uspješnija na zimskim, nego na ljetnim igrama, ponajviše zahvaljujući alpskom skijanju u kome je vodeća svjetska sila. Ipak, na ljetnim OI Austrija se takmiči još od 1896. godine (i tad su Austrijanci imali svoju, a Mađari svoju olimpijsku reprezentaciju), i sa svake se vraćala sa bar jednom medaljom. Izuzetak su jedino bile igre u Tokyu 1964. godine i ovogodišnje u Londonu. Nevjerovatno je da se baš niko od 70 austrijskih sportista nije uspio popeti na pobjedničko postolje, što se zaista može smatrati za debakl i jedno od najvećih razočarenja ovih igara. Solidnih rezultata je naravno bilo i trebati će mi dosta vremena da ih sve navedem, ali šta to Austrijancima zapravo vrijedi?
Najbliži medalji je bio plivač hrvatskog porijekla Dinko Jukić, koji je prvo bio najbolji u kvalifikacijama na 200 metara delfin stilom, zatim također odličan i u polufinalu, da bi u finalu isplivao nacionalni rekord Austrije, ali mu je on bio dovoljan tek za četvrto mjesto, a za medalju mu je nedostajalo nešto više od sekunde. Austrija je inače imala dosta velik plivački tim u Londonu (11 predstavnika), ali je većina podbacila, neuspjevši proći kvalifikacije. Osim Jukića, to je uspio jedino još srebreni iz Atine, Markus Rogan, ali on je diskvalifikovan u polufinalu. Interesantno da iako ova država nema more, jedan od njenih nauspješnijih olimpijskih sportova u historiji je jedrenje. U Londonu je malo nedostajalo da padne još jedna jedriličarska medalja, obzirom da su Nico Delle-Karth i Nikolaus Resch završili kao četvrti u klasi 49er. Osim njih, treba izdvojiti i par Reichstädler - Schmid, koji je zauzeo deveto mjesto u klasi 470, te Andreasa Geritzera koji je bio 20. u klasi laser.
Austrijanci ne bi trebali biti nezadovoljni ni rezultatima svojih kajakaša, budući da su svi uspjeli doći do finala. Helmut Oblinger je bio osmi, a Corinna Kuhnle deseta na divljim vodama, dok je je njihov ženski dvosjed Schuring - Schwarz bio odličan peti u sprintu. Pet biciklista je zabilježilo polovičan uspjeh. Najviše se istakao Alexander Gehbauer, koji je bio deveti u kros kantriju, te Bernhard Eisel, koji je stigao kao 36. na cilj u uličnoj utrci. Strijelac Thomas Farnik i njegova kolegica Stephanie Obermoser su bili solidni u disciplinama trostav, odnosno 10-metarska zračna puška. Farnik je zauzeo 12, a Obermoser 19. mjesto. Ni stonoteniseri nisu bili loši. Austrijanac kineskog porijekla Weixing Chen je igrao osminu finala (pobjedio Ukrajinca i Francuza, a izgubio od Nijemca), a muški tim četvrtfinale (pobjedili Egipat, izgubili od Njemačke). Za tenisere Melzera i Peyu se može reći da je uspjeh što su u paru pobjedili braću Murray. U slabo poznatom sportu, modernom pentatlonu, Austrijanac Thomas Daniel je zavšio kao peti u poretku. Dakle, nije mu mnogo nedostajalo za medalju. Džudistkinja Sabrina Filzmoser je bila četvrtfinalistica u svojoj disciplini nakon što je pobjedila Kanađanku i Senegalku, ali je zatim izgubila od Francuskinje, te Italijanke u repasažu. Amer Hrustanović je u hrvanju uspio proći korejskog predstavnika, ali ga je u narednom kolu izbacio Poljak. Victoria Max-Theurer je u dresiranju konja zauzela 13. mjesto u finalu te konjičke discipline. Sestre Schwegler su imale zapažen rezultat u odbojci na pijesku. U grupi su pobjedile australski par, ali su izgubile od Čehinja i Amerikanki, te su morali u dodatne kvalifikacije za laki luzera. Tu su pobjedile domaći britanski par, a u osmini finala i ruski. U četvrtfinalu su kineske protivnice ipak bile prevelik zalogaj. Za kraj sam ostavio atletiku, gdje je razočarenje možda i najveće. Od sedam austrijskih atletičara, jedino je Beate Schrott uspjela ostvarili nešto vrijedno spomena. Ona je uspjela ući u finale trke na 100 metara sa preponama, i u konačnici zauzeti osmo mjesto. Kada se sve sabere, vidi se da Austrijanci imaju respektabilne rezultate u dosta šarolikoj lepezi sportova, ali im se ne bi smio ponoviti ovakav debakl, obzirom na sportsku reputaciju koju imaju.


Dinko Jukić

92. VIJETNAM


Broj stanovnika: 91,5 miliona
BDP po stanovniku: 1498 $
Broj takmičara: 18

Za razliku od zemalja iz svog okruženja, za Vijetnam se može reći da je poprilično uspješna nacija kada su Olimpijske igre u pitanju. Poprilično mnogoljudna nacija i ne šalje baš mnogo takmičara na ovo takmičenje na kojem učestuju još od 1956. godine sa izuzećem 1976. i 1984. Nakon rješavanja nekih društvenih problema, ova zemlja je počela ulagati u sport pa je tako do sada osvojila dvije medalje i obe u prošloj deceniji, srebro u taekwondou 2000. godine i srebro u dizanju tegova 2008. godine. Ove godine su ostali bez medalje, ali sa nekolio prilčno dobrih rezultata, a predstavljalo ih je 19 takmičara.

U badmintonu, Nguyễn Tiến Minh je savladao indijca Kashyapa u prvom meču dok je u drugom izgubio od belgijca Tana. Streljač Hoàng Xuân Vinh je u kategoriji 10 metara zračni pištolj bio 9. od 44 takmičara te mu je jako malo falilo za ulazak u finale, a u kategorii 50 metara pištolj je u kvlifikacijama bi 4. od 38 takmičara dok je u final također bi 4 te su mu 0.2 boda bila potrebna za bronzanu medalju. Dizač tegova Trần Lê Quốc Toàn je u kategoriji d 56. kilograma zauzeo 4. mjesto te mu je bilo potrebno 3 kilograma za bronzu. Ostali učesnici uglavnom iz gimanstike i broilačkih vještina nisu pokazali puno na ovim igrama.

Ove godine, vijetnamskim takmičarima je bilo potrebno samo malo sreće da dođu do medalje. Ipak ne trebaju biti razočarani ovim nastupom. U ovoj zemlji je sport razvijen, a i zemlja je u poprilično dobroj ekonomskoj situaciji u odnosu na regionalne države te broj stanovnika. Najpopularniji sportovi u ovoj zemlji su fudbal, borilački sportovi i gimnastika.


Hoàng Xuân Vinh

91. NAMIBIJA


Broj stanovnika: 2,1 miliona
BDP po stanovniku: 5828 $
Broj takmičara: 9

Namibija je jedna od najrazvijenih afričkih zemalja, a nalzi se u jugozapdnoj Africi. Na Olimpijskim igrama se neprekidno takmiči od 1992. godine. Do sada su osvojili 4 medalje, sve 4 je osvojio Frankie Fredericks, sve 4 su srebrne i sve 4 su osvojene u trčanju na 100 ili 200 metara te su sve četiri osvojene na Olimpijskim igrama 1992. i 1996. godine. Fredericksov uspjeh do sada niko nije ponovio, a ove godine njhivohi 9 predstavnika nije zabilježilo nijedan ozbiljan rezultat.

Trkačica na 400 metara Tjipekapora Herunga je bil 24. u poretku kvalifikacija od 45 takmičarki, a u četvrtfinalu je bila 20. od 24 takmičarke. Maratonka Helalia Johannes je završila 12. dok je njena kolegica Beata Naigambo završila kao 38. od ukupno 107 takmičarki. Bokser u lahkoj kategoriji Jonas Matheus je izgubio od italijana Parrinelloa, a bokser u srednjeteškoj kategoriji Mujandjae Kasuto je u prvom meču pobijedio tadžikistanca Nazarova dok je u drgom izgubio od mađara Harcse. Biciklista u cestovnom biciklizmu Dan Craven nije završio utrku dok je cross country biciklista Marc Bassingthwaighte zauzeo 30. mjesto od 40 takmičara. Streljač Gaby Ahrens je u gađanju glinenih golubova zauzeo posljednje (22.) mjesto. U hrvanju slobodnim stilom do 55 kilograma Sem Shilimela je izgubio od rusa Otarsultanova, a u repasažu je izgubio od sjevernokorejca Kyong-Ila.

Ovo je jako loš rezultat za jednu naciju sa sportskom tradicijom. Mada ne volim davati komentare ove vrste, ali neznam zašto je kolega cyprus dodijelo ovako visoku i nerealnu poziciju Namibiji. U ovoj zemlji tradicionalno najpopularniji sportovi su ragbi, atletika, fudbal i boks. Namibija treba poduzeti korake kako bi ostvarili bolji plasman na sljedećim Olimpijskim igrama.


Helalia Johannes

So What! wrote:Ovo je jako loš rezultat za jednu naciju sa sportskom tradicijom. Mada ne volim davati komentare ove vrste, ali neznam zašto je kolega cyprus dodijelo ovako visoku i nerealnu poziciju Namibiji.

Pa dobro... na cijeloj ovoj mojoj tabeli, plasman Namibije je vjerovatno najnerealniji... A razlog zašto je tako visoko je činjenica da je ta njihova maratonka završila 12. od 118 takmičarki, dakle njih preko 100 je ostalo iza nje... Matematička formula joj daje za nijansu bolji koeficijent od recimo najboljih rezultata Austrije i Vijetnama...

A druga stvar, ne bih se baš složio da je ovo jako loš rezultat za Nambiju, pogotovo misleći na rezultat ove maratonke... Izuzev tog fenomena Frankieja Fredericksa, nisu oni ni dosad imali Bog zna kakve rezultate... Posebno zato što se radi o populacijski maloj zemlji... Dakle, ovaj rezultat je u okviru njihovih realnih očekivanja, s tim da sada nemaju sportiste Fredericksove veličine... Ipak, i pored toga, mislim da mogu biti zadovoljniji od većine afričkih država svojim nastupom na ovim OI...

90. NIGERIJA


Broj stanovnika: 140 miliona
BDP po stanovniku: 2578 $
Broj takmičara: 53

Nigerija je velika afrička država, sa najvećom populacijom na kontinentu. Njena ekonomija je jedna od najprosperitetnijih u Africi, ali prenaseljenost i izuzetno nestabilne političke prilike održavaju standard nigerijskog stanovništva na priličo niskom nivou. Pod nestabilnim političkim prilikama podrazumijevam prvenstveno podjeljenost države po etničkim, ali i religijskim linijama (muslimanski sjever i kršćanski jug). U sportskom smislu Nigerija je jedna od najuspješnijih sportskih nacija u Africi, sa ukupno 23 osvojene medalje na OI u dosadašnjoj historiji. Većina njih je osvojena u atletici i boksu, a Nigerijci su posebno ponosni i na dvije olimpijske medalje koje je osvojila njihova fudbalska reprezentacija (zlato u Atlanti i srebro u Beijingu). Od Barcelone 1992. godine, na svakim ljetnim OI za ovu državu njeni sportisti su osvajali nekoliko medalja, pa se iz tog razloga potpun izostanak istih u Londonu može smatrati velikim neuspjehom.
Jedini tim koji je predstavljao Nigeriju na ovim OI je muška košarkaška reprezentacija, koja je već ostvarila uspjeh samim plasmanom na igre. Na olimpijskom turniru se i nije baš proslavila. Jedinu pobjedu je ostvarila protiv Tunisa, a najviše će ostati upamćena po demoliranju od strane SAD-a. Bilo je preko 80 razlike. Najveći broj svojih sportista i aduta za medalju Nigerijci su imali u atletici. Tu su i ostvareni najbolji rezultati. Ženskoj štafeti 4x100 metara je nedostajalo svega 60 stotinki za medalju, te je završila na četvrtom mjestu u finalu. Dvije učesnice te štafete su bile relativno uspješne i u pojedinačnoj konkurenciji. Blessing Okagbare je bez većih problema prošla i četvrtfinale i finale trke na 100 metara, ali je u finalu trčala nešto sporije i zauzela osmo mjesto. Njena kolegica Gloria Asumnu nije prošla u finale, ali i plasman u polufinale je za nju fin rezultat. Nigerija je imala i dvije polufinalistice na 400 metara. To su Regina George i Omolara Omotosho. Odlična je bila i Muizat Odumosu, koja je izborila finale na 400 metara sa preponama, gdje je slično kao i Okagbare završila posljednja. U muškoj konkurenciji su najviše pokazali Amaechi Morton i Selim Nurudeen, polufinalisti u trkama sa preponama (na 400, odnosno 110 metara). Tosin Oke je bio finalista u troskoku, gdje je napravio vrlo dobar rezultat - sedmo mjesto.
U ostalim sportovima mnogo skromniji rezultati za Nigeriju. Spomenut ću bokserku Edith Agu-Okoge, koja je uspjela proći jednu prepreku, protivnicu iz Azerbejdžana, ali je pala već na sljedećoj. Sličan olimpijski nastup je imao i stonoteniser Quadri Aruna, koji je jedini Nigerijac koji je uspio proći prvi krug, pobjedivši španskog protivnika, ali je već u drugom eliminisan od Turčina. Dizačica tegova Mariam Usman je bila blizu medalje nakon takmičenja u trzaju u najtežoj disciplini, ali obzirom da se preforsirala i nije uspjela dići nijednu težinu u izbačaju, ostala je bez plasmana, čime je propala jedna velika šansa za nigerijsku medalju. Zaključak: i nigerijski nastup se može okarakterisati kao debakl, usprkos nekoliko pristojnih rezultata u atletici. Zemlji ove veličine i sportskog renomea se ne bi trebalo događati da ne osvoji nijednu medalju na OI.


Blessing Okagbare

89. OBALA SLONOVAČE


Broj stanovnika: 20,6 miliona
BDP po stanovniku: 1062 $
Broj takmičara: 10

Obala Slonovače je zemlja Zapadne Afrike poznata kao domovina nekih od najboljih svjetskih fudbalera poput braće Toure, Didiera Drogbe, Demela, Ebouea, Kaloua itd... Ipak kada su olimpijski sportovi u pitanju ova zemlja i nije nešto proslavljena. Jedinu medalju i to srebrnu za njih je osvojio Gabriel Tiacoh u atletici na Olimpijadi u Losn Angelesu 1984. godine, a ova zemlja se takmiči na OI od 1964. godine sa izuzećem 1980. Za razliku od Pekinga gdje sui mali 22 predstavnika, na ove Olimpijske igre, ova zemlja je poslala nešto manje takmičara, njih 10.

Strijelac Philippe Kouassi bio je 59. od 64 takmičara u poretku kvalifikacija. Trkač Ben Youssef Meité je u kategoriji na 100 metara u četvrtfinalu zauzeo 6. mjesto od 54 takmičara, a polufinalu je bio 16. od 23 takmičara te mu je bilo potrebno 10 stotinki za prolaz dalje. Ovaj takmičar je bio kvalifikovan i za trku na 200 metara, ali nije učestovao. Trkačica Murielle Ahouré je u kategoriji na 100 metara u četvrtifinalu bil 6. od 56 takmičarki, a u polufinalu je bila 8. od 24 takmičarke dok je finalu bila pretposljednja (7.) te joj je bilo potrebno 20 stotinki za bronzanu medalju. Ova takmičarka je u kategoriji na 200 metara bila 2. od 52 takmičarke u četvrtfinalu, u polufinalu je bila 6. od 24 takmičarke, a u finalu je bila 6. od 8 takmičarki te su joj falile 44 stotinke za bronzanu medalju. Trkačica s preponama na 100 metara Rosvitha Okou je bila 36. od 46 takmičarki. Džudista u kategoriji do 90 kilograma Kinapeya Kone je ispao u prvom meču izgubivši od naturalizovanog srbina Gerasimenka. Plivač na 50 metara slobodnim stilom Kouassi Brou je u kvalifikacijam završio kao 44. u poretku od 58 takmičara. Ženska predstavnica u istoj kategoriji Assita Toure je završila kao 66. u poretku od 73 takmičarke. Predstavnica u taekwondou Ruth Gbagbi u kategoriji do 67 kilograma je izgubila u prvom meču od južnokorejke Kyung-Seon, a u repasažu je izgubila od njemice Fromm. Hrvačica slobodnim stilom Tanoh Rosalie Benie je u kategoriji do 48 kilograma ispala u prvom meču izgubivši od senegalke Sambou.

Jedan prosječan rezultat za ovu zemlju mogao bi se i nazvati uspješnim. Ipak radi se o relativno ekonomski stabilnoj državi sa vrlo uspješnim nacionalnim timovima u fudbalu i ragbiju. Kada su olimpijski sportovi u pitanju, popularnost izostaje pa čak i kada je atletiak u pitanju. Ipak treba pohvaliti trkačicu Murielle Ahouré kojoj su za dlaku izbjegle dvije medalje.


Murielle Ahouré