Zlaja Arslanagic?

[ted10]

Zlaja sigurno ima puno napisanih pjesama a pise i knjige. Rade Serbedzija je rekao jednom za Zlaju da je steta sto se vise ne bavi muzikom ali kad se vide da obavezno zasvira i zapjeva.

[ted10]

Zlatko Arslanagic - Razrednici Tanji..!

Da ste krajem sedamdesetih proslog stoljeca bili zreli za srednju skolu i upisali Drugu gimnaziju u Sarajevu, pricali biste kako vas ne kaci reforma skolstva, kako ste zadnja generacija gimnazije, i postoji velika vjerovatnoca da bismo stajali zajedno, nekoliko godina u nizu, ispod velike krosnje u dvoristu skole, ili naslonjeni na jedan od sest stubova ispred ulaznih vrata, tamo gdje je svako morao proci, i gdje biste i vi cekali na kratak pogled i slatku bol u stomaku.

Mogu vas zamisliti na prvom casu latinskog ili Odbrane i zastite, i profesor Tadic bi vam kazao da ce se za vas kupiti nove zavjese, da ne derete stare i vec poderane, nije isti merak. A vase profesorice bi bile sve mlade i zanimljive zene, i neke od njih bi se zvale Tatjana Zarkovic-Tafro ili Dina Romano-Stijacic, ili Razija Bukva, Maja Mazar, ili Jasna Gajic, Ilduza Bajrami...

Vi biste ih oslovljavali sa drugarice profesorice, i s njima putovali do egipatskih piramida, sabirali razlomke,ponavljali: stella - stellae, razgovarali sa Andricem i Gojom, pretvarali se da vas zanimaju amebe i akceleracija, vodili kubansku i sve unaprijed propale revolucije. Ne biste marili za izgubljene bitke i dobijene ratove, ni za pjesmu koju biste morali cesto slusati, a ona bi govorila o proslim godinama punim muka. Vase muke ne bi lako prosle, i vase patnje bi bile tihe, ali najvece. I zbog njih biste sa nestrpljenjem cekali zvono za kraj casa; jer one bi se na odmorima gurale hodnicima, a njihova imena bi bila Ranka ili Selma, ili Samir, Vedran....

Vasa hrana bi postao burek kod Ede, cevapi kod Smaje, umocak u grilu za pedeset para, krempite kod Izete i Rese, indijaner kod Komse, a oni sto vozare autobusom br. 17, ili se spustaju Ulicom Kralja Tomislava do tramvajske, tamanili bi virsle i kobasice Brace Jeftica. I onda biste godinama kasnije mogli da prizovete okus tog frtalja somuna, i senfa cudne boje. Bili biste u jaranskim odnosima sa portirom Muratom, i prepricavali prijateljima nesto sa casa Muzickog, dodajuci jos malo zacina na legendu o profesoru Karadzi. I mada ne biste pretjerano mnogo znali o drugim skolama, vi biste znali, i sirili istinu, da je vasa najbolja.

Sa vama bi zauvjek ostao miris ulastenih podova, grafitnih olovaka, prve cigarete (na brzinu dva-tri dima, bijela Drina, ili crvena bez filtera), lik nekog "gazije" iz Koreje, jalijasa sa Gorice, konobarice iz Setalista, pogled djecaka koji svira gitaru dok mirise proljece u parku iza gimnazije, vonj ormarica i muske svlacionice za Fizicko, petak, druga smjena, sesti cas, i glas promukao: " Profesore Hamzicu, ispisujemo se, evo jos samo dvije sa zicera...".

Mozda biste, kao i ja, od svega najbolje pamtili maj i septembar. Narocito septembar: djevojcice i djevojke se vracaju u skolu preplanule, jos ljepse nego prije. Dvoristem i parkom gimnazije bi zvonio njihov grleni smijeh. Vi biste ih gledali, ili bili jedna od njih. Sunce bi prolazilo kroz guste krosnje, i to bi bio kratak trenutak potpune bezbriznosti i srece, tako uzvisen, topao i poseban, ali ga ne biste prepoznali. Zato biste 5, 10, 15, 20, ili 25 godina kasnije, sa sigurnoscu znali da je nacin na koji su tada sunceve zrake prolazile kroz krosnje drveca, i padale na lica djevojaka, bio jedinstven i neponovljiv.

(Iz knjige 100 Godina II. Gimnazije)

[ted10]

Žera govorio i o Zlaji Arslanagicu

[Bivša djevojčica]

Okej, ovo mora da neko zajebava?

http://webcache.googleusercontent.com/s ... 2&&ct=clnk

Neko se garant pretvara da je Zlaja na ovom privatnom fan page-u? Mislim, nema sanse da je ovo stvarno Zlaja... (zamisli koji psihopata moras biti da glumis da si neko drugi)

Ovaj "Zlaja" veli 20.03. "Nakon 20 godina vraćam se u javnost!" ...pa neke anegdotice, ovo ono, pa ko fol otisao iz Toronta krajem marta (check-in na aerodromu) i slijedeci dan tekstovi iz Pisi mi od Drugog nacina (citaj: 'vratio sam se u SA u posjetu').

Ne znam, raja, sta vi mislite? Bilo bi lijepo da je stvarno on ali mi je sumnjivo skroz.

[Bivša djevojčica]

E, ko je vidio, vidio je, ali - stranice vise nema!

Kliknem ja jutros na gornji cache link - nista.
Guglam Zlaju i ne izbaci tu stranicu (bila je do (prek)jucer na prvoj stranici google rezultata).
Guglam "Zlatko Arslanagic-Zlaja" (tako se zvala ta privatna FB stranica koja se samo mogla vidjeti kroz 'cached' link) i - nis', nema.

Sad sve nesto mislim, ko zna, mozda je bas osoba koja je glumila Zlaju vidjela gornji post i izbrisala.

U svakom slucaju, kad sam otkrila stranicu u cetvrtak, jedna od slika je bila ova dole koju nikad nisam prije vidjela na internetu. Sacuvala sam je i poslala rodici koja takodjer obozava Zlaju, jer je med medeni na slici. Prelijep!

[Bivša djevojčica]

.

[Bivša djevojčica]

Raja, ima li ko (pogotovo dunlop, jim4 i ted10) (mahanje!) stare clanke koji su prije bili na ovoj temi, tj. stari intervjui sa Zlajom?

Kad sam ih vidjela prije par godina, bilo mi mrsko da ih sacuvam, rekoh tu su na temi ako ih ikad budem zeljela opet procitati medjutim, eto...vise ih nema, samo prazan prostor gdje su nekad bili.

Hvala unaprijed!

[piupiu]

Zlatko Arslanagic - Razrednici Tanji..!

Da ste krajem sedamdesetih proslog stoljeca bili zreli za srednju skolu i upisali Drugu gimnaziju u Sarajevu, pricali biste kako vas ne kaci reforma skolstva, kako ste zadnja generacija gimnazije, i postoji velika vjerovatnoca da bismo stajali zajedno, nekoliko godina u nizu, ispod velike krosnje u dvoristu skole, ili naslonjeni na jedan od sest stubova ispred ulaznih vrata, tamo gdje je svako morao proci, i gdje biste i vi cekali na kratak pogled i slatku bol u stomaku.

Mogu vas zamisliti na prvom casu latinskog ili Odbrane i zastite, i profesor Tadic bi vam kazao da ce se za vas kupiti nove zavjese, da ne derete stare i vec poderane, nije isti merak. A vase profesorice bi bile sve mlade i zanimljive zene, i neke od njih bi se zvale Tatjana Zarkovic-Tafro ili Dina Romano-Stijacic, ili Razija Bukva, Maja Mazar, ili Jasna Gajic, Ilduza Bajrami...

Vi biste ih oslovljavali sa drugarice profesorice, i s njima putovali do egipatskih piramida, sabirali razlomke,ponavljali: stella - stellae, razgovarali sa Andricem i Gojom, pretvarali se da vas zanimaju amebe i akceleracija, vodili kubansku i sve unaprijed propale revolucije. Ne biste marili za izgubljene bitke i dobijene ratove, ni za pjesmu koju biste morali cesto slusati, a ona bi govorila o proslim godinama punim muka. Vase muke ne bi lako prosle, i vase patnje bi bile tihe, ali najvece. I zbog njih biste sa nestrpljenjem cekali zvono za kraj casa; jer one bi se na odmorima gurale hodnicima, a njihova imena bi bila Ranka ili Selma, ili Samir, Vedran....

Vasa hrana bi postao burek kod Ede, cevapi kod Smaje, umocak u grilu za pedeset para, krempite kod Izete i Rese, indijaner kod Komse, a oni sto vozare autobusom br. 17, ili se spustaju Ulicom Kralja Tomislava do tramvajske, tamanili bi virsle i kobasice Brace Jeftica. I onda biste godinama kasnije mogli da prizovete okus tog frtalja somuna, i senfa cudne boje. Bili biste u jaranskim odnosima sa portirom Muratom, i prepricavali prijateljima nesto sa casa Muzickog, dodajuci jos malo zacina na legendu o profesoru Karadzi. I mada ne biste pretjerano mnogo znali o drugim skolama, vi biste znali, i sirili istinu, da je vasa najbolja.

Sa vama bi zauvjek ostao miris ulastenih podova, grafitnih olovaka, prve cigarete (na brzinu dva-tri dima, bijela Drina, ili crvena bez filtera), lik nekog "gazije" iz Koreje, jalijasa sa Gorice, konobarice iz Setalista, pogled djecaka koji svira gitaru dok mirise proljece u parku iza gimnazije, vonj ormarica i muske svlacionice za Fizicko, petak, druga smjena, sesti cas, i glas promukao: " Profesore Hamzicu, ispisujemo se, evo jos samo dvije sa zicera...".

Mozda biste, kao i ja, od svega najbolje pamtili maj i septembar. Narocito septembar: djevojcice i djevojke se vracaju u skolu preplanule, jos ljepse nego prije. Dvoristem i parkom gimnazije bi zvonio njihov grleni smijeh. Vi biste ih gledali, ili bili jedna od njih. Sunce bi prolazilo kroz guste krosnje, i to bi bio kratak trenutak potpune bezbriznosti i srece, tako uzvisen, topao i poseban, ali ga ne biste prepoznali. Zato biste 5, 10, 15, 20, ili 25 godina kasnije, sa sigurnoscu znali da je nacin na koji su tada sunceve zrake prolazile kroz krosnje drveca, i padale na lica djevojaka, bio jedinstven i neponovljiv.

(Iz knjige 100 Godina II. Gimnazije)

tekst !

Slušam maloprije onu divnu pjesmu Sanjati... pa se mislim - gdje li je ovaj divni pjesmopisac? Svako ima svoje razloge....

[stakasa]

Zlatko Arslanagic se nalazi u Kanadi jos od neke 92-93, njegova majka Ljubica koja mi je bila uciteljica u osnovnoj skoli mi rece prije par godina kad sam je posjetio da pise knjige i bavi se literaturom u slobodno vrijeme, inace vozi kamion. Sto se tice muzike mislim da je batalio to.

Ko bi rekao da je ovako karakteran, svaka cast

[piupiu]

Zlatko Arslanagic se nalazi u Kanadi jos od neke 92-93, njegova majka Ljubica koja mi je bila uciteljica u osnovnoj skoli mi rece prije par godina kad sam je posjetio da pise knjige i bavi se literaturom u slobodno vrijeme, inace vozi kamion. Sto se tice muzike mislim da je batalio to.

Ko bi rekao da je ovako karakteran, svaka cast

Ne može čovjek pisati onakve ode ljubavi i ne biti karakteran. Bar ja ne vjerujem da može.

[stakasa]

Zlatko Arslanagic se nalazi u Kanadi jos od neke 92-93, njegova majka Ljubica koja mi je bila uciteljica u osnovnoj skoli mi rece prije par godina kad sam je posjetio da pise knjige i bavi se literaturom u slobodno vrijeme, inace vozi kamion. Sto se tice muzike mislim da je batalio to.

Ko bi rekao da je ovako karakteran, svaka cast

Ne može čovjek pisati onakve ode ljubavi i ne biti karakteran. Bar ja ne vjerujem da može.

Valjda. Zar nisu bili kivni na njega prije rata, ne mogu se vise sjetiti sta se je pricalo. Ispa najbolji od svih njih

[piupiu]

Jako lijepa pjesma.




Jedina pjesma koja je svoju praizvedbu doživjela izlaskom ovog albuma je ona Zlatka Arslanagića - "Imam pjesmu za tebe" po kojoj album i nosi ime, a krasno ju je, na sebi jedinstven način, u tri riječi opisao Miljenko Jergović kao "emocionalnu emigrantsku razglednicu", što ona upravo i jest

[piupiu]

Ko bi rekao da je ovako karakteran, svaka cast

Ne može čovjek pisati onakve ode ljubavi i ne biti karakteran. Bar ja ne vjerujem da može.

Valjda. Zar nisu bili kivni na njega prije rata, ne mogu se vise sjetiti sta se je pricalo. Ispa najbolji od svih njih

Nemam pojma da je neko na njega bio kivan prije rata - možda zbog nesreće, mada bi to bilo vrlo tužno... Evo ovdje ima još jedna tema s nekim tekstovima...

http://forum.klix.ba/crvena-jabuka-zlat ... 95813.html

[stakasa]

Ne može čovjek pisati onakve ode ljubavi i ne biti karakteran. Bar ja ne vjerujem da može.

Valjda. Zar nisu bili kivni na njega prije rata, ne mogu se vise sjetiti sta se je pricalo. Ispa najbolji od svih njih

Nemam pojma da je neko na njega bio kivan prije rata - možda zbog nesreće, mada bi to bilo vrlo tužno... Evo ovdje ima još jedna tema s nekim tekstovima...

http://forum.klix.ba/crvena-jabuka-zlat ... 95813.html

Moze biti da sam pobrkao, kroz maglu se sjecam da je Nele nesto pricao ali me nemoj drzat za rijec. Hvala na linku

[piupiu]

Kakve oči, mati mila.

[Dado34]

Kakve oči, mati mila.

Jako lici na mamu Ljubicu, nisam je dugo vidio, moracu opet u posjetu.

[stakasa]

Kakve oči, mati mila.

[piupiu]

Kakve oči, mati mila.

Pa šta ću kad su lijepe, brate.

[Dado34]

Cunju otjerali iz jabuke, on i Zera su bili ostali iz prve postave, sta reci?

[Dado34]

Jabuka je prije par dana spala na Zeru lihvara. Cunju su vrlo strucno otjerali mehanizmi modernizovane i daj para - Crvene jabuke. Kako god, bez Zlaje ni tekstovi ni muzika nije ni bila nesto ali eto uradili su par(5-6) slusljivih pjesmica od 93' kad je Zlaja otisao iz grupe. Tek sada je Jabuka postala samo sinonim, obicna slika i naziv za perfektni sastav, koja je 90'tih krala srca tinejdzerima i cije pjesmice su se mogle uz gitaru cuti sirom BiH pa i Balkana u parkovima gdje su mladi zalazili pred vecer, nalazili prve simpatije i razmjenjivali prve poljupce. 2 orginalna clana koja su gurala grupu i koji su bili sipka i bubanj 35 godina razisli su se. Ne znam za vas, meni jabuka odavno nije jabuka, tek sada nece biti.

[ljevoruki]

Jabuka je prestala da postoji 18. septembra 1986.
Sve poslije toga je na zor i bez pravog smeka.

[Better Man]

Glavni autor Jabuke je bio Zlatko Arslanagić, pa i u ono vrijeme dok su Buha i Para bili živi. Njihovim tragičnim odlaskom jabuka je ipak postojala, ali kad je Zlaja digao sidro, od tada više ne postoje i sve što su uradili nije vrijedno spomena. S pravom je Elvira, mama pokojnof Dražena Ričla bila i ostala ljuta na Žeru. Ali šta možeš. Žeru je uništio alkohol i danas on više recituje nego što pjeva.

[Edin H.]

Glavni autor Jabuke je bio Zlatko Arslanagić, pa i u ono vrijeme dok su Buha i Para bili živi. Njihovim tragičnim odlaskom jabuka je ipak postojala, ali kad je Zlaja digao sidro, od tada više ne postoje i sve što su uradili nije vrijedno spomena. S pravom je Elvira, mama pokojnof Dražena Ričla bila i ostala ljuta na Žeru. Ali šta možeš. Žeru je uništio alkohol i danas on više recituje nego što pjeva.

Zlaja i Zera su se razisli jos prije rata.

Medjutim uvijek je tu postojala sijena tragedije koja se dogodila na Jablanici.

[Better Man]

Glavni autor Jabuke je bio Zlatko Arslanagić, pa i u ono vrijeme dok su Buha i Para bili živi. Njihovim tragičnim odlaskom jabuka je ipak postojala, ali kad je Zlaja digao sidro, od tada više ne postoje i sve što su uradili nije vrijedno spomena. S pravom je Elvira, mama pokojnof Dražena Ričla bila i ostala ljuta na Žeru. Ali šta možeš. Žeru je uništio alkohol i danas on više recituje nego što pjeva.

Zlaja i Zera su se razisli jos prije rata.

Medjutim uvijek je tu postojala sijena tragedije koja se dogodila na Jablanici.

Ali ipak su do rata djelovali zajedno, a nakon toga su se potpuno razišli.

[stakasa]

Steta sto je ta grupa nastavila sa radom nakon rata. Zera ce je nastavit sasadivat dok i zadnju kunu ne uzme tezgareci i krcmeci ono sto je ostalo od imena Crvena Jabuka. Ispa Zlaja najveci gospodin od sviju njih