Ja u promjene više ne vjerujem. Naš problem je puno dublji i kompleksniji i od kriminalaca i od sudske, izvršne i zakonodavne vlasti. I od politike, pozicije i opozicije, nacionalnih i nenacionalnih stranaka. I od OHR-a, Srbije, Hrvatske, Turske, viza, Evropske unije...-LIBERO- wrote:Radikalne stvari i promjene su jedini nacin promjene svega ovoga. Ali cim neko pokusa barem spomenuti nesto tako odmah pocne sudstvo i tuzilastvo je nezavisno, policija je nezavisna..ne smije se niko petljati u sve to bla bla bla.
Znaci, ti sistemi, koji ocito ne funkcionisu kako treba, se moraju mijenjati i to radikalno. Mora se uz te promjene napokon poceti otvarati novi zatvorski kapaciteti itd. itd.
Svi pozivaju na radikalne poteze i promjene, a kada se nesto pocne samo priblizno tome, mnogi od tih odmah pocnu ne, ne, ne to je uplitanje, treba zadrzati nezavisno sudstvo/tuzilasto/policiju.
I onda se vrtimo u zacaranom krugu sa pogodnim ili nesposobnim u vrhovima institucija, i ne samo u vrhovima vec vrlo cesto duboko po vertikali, koje su zapravo osnovno oruzije u odbrani drustva od ovog stanja u kojem se nalazimo.
Naš problem smo mi, cijeli jedan narod zavaljen na marginu i totalno onemogućen da razluči razliku između dobra i zla. Dobro živimo kakvi smo. Ja sam vjerovao u izbore, više ne vjerujem u njih. Vjerovao sam da će narodu dojaditi, da će ustati, napraviti revoluciju i radikalne promjene koje spominješ. Priželjkivao sam to do par mjeseci unazad. A onda sam zaključio da ovdje promjene nema. Molim Boga da ne dođe do revolucije, samo mi može neka budaletina glavu razbiti. I da otjeramo kompletnu postojeću političku garnituru, koga instalirati? Kako je moguće da te progresivne snage ove zemlje ne dobiše šansu od 1995. na ovamo? One ne postoje u ovom narodu. Ako i postoje, totalno su marginalizirane i narod im ne vjeruje, jer da im se vjeruje, počele bi se neke stvari mijenjati. A ako ih narod ne može prepoznati, čemu onda sve ovo? To je tačno ono što zaslužujemo.
Meni je žao normalnog svijeta, ali bojim se da je danas on manjina. Ne bavimo se svi dilanjem droge, niti se pucamo na svakom ćošku, ali kad vidim koliko se polemizira oko stvari oko kojih ne bi trebalo biti dileme, prosto pomislim da sam rođen na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Najbanalniji primjer, ako kažem da nikad na ispite ne dolazim sa đonovima i ne prepisujem, već se uzdam u svoje znanje, veći je broj onih koji mi kažu da sam budala nego onih koji me podrže. A ovo je kap u moru, morala nigdje nema, a jedina razlika između onih koji sjede gore i ovih dole je to što su oni gore došli u priliku da više grabe i tlače. A garantujem da bi se velika većina naroda ponašala upravo kako se ponašaju svi oni o kojima mi ovdje raspravljamo, samo da imaju priliku.
Tako da, kad vidim koliko je apsurda u ovom društvu, zaista poželim da odem negdje daleko.
I ovo je tacno jer svaki narod ima vlast kakvu zasluzuje.
ovo je vise vec dno dna..
