Mykhailo Onufer, 5. jurišna brigada, o Časiv Jaru, mobilizaciji, umoru...
Dio 5. jurišne brigade drži liniju Ivanivske, malog sela između Bahmuta i Kostyantynivke, iz kojeg se Rusi kreću prema Časiv Jaru. Što se tamo sada događa?
– Nakon zauzimanja Bahmuta neprijatelj nije odustao od svojih namjera, samo je uzeo kratku stanku za pregrupiranje jedinica, zamjenu i rotaciju. Rusi, inače, imaju rotacije. Imaju državu i vojsku nekoliko puta veću od naše, mogu si to priuštiti. Dolaze uglavnom zimi. Za nas je zima najteže razdoblje, ljudi se razboljevaju, a oni, naprotiv, idu naprijed. Zimi je to najlakše učiniti. A ove godine uspjeli su se ovdje učvrstiti. Nije sve pod njihovom kontrolom, komad kontroliraju obrambene snage...Gubitak Časiv Jara bio bi kritičan za aglomeraciju Kramatorsk. Osim toga, gubitak svakog naselja su naši mrtvi vojnici. Sve što izgubimo, trebat ćemo vratiti, a to je puno teže – kod juriša gubici su veći. Neprijatelj se vrlo brzo ukopava, izvodeći inženjersko opremanje položaja. I mi smo to sada naučili. A 2022. je to bio najveći problem: dečki su sjedili u rupi ispod drveta - to je to, ja sam u defenzivi. A ako Rusa ostavite preko noći, on će iskopati rupu, iskopat će tunel sa tri sobe. Navikli su na teške uvjete rada, na rad s lopatom, to im je plus. Naravno, ako izgubimo Časiv Jar, Rusi neće tu stati. Bit će još bitaka na terenu, na putu za Kostiantynivku, pozicionog rata od sela do sela. I bit će nam vrlo teško učvrstiti se u selima, jer nema kapitalnih struktura, nema Azovstal-a, nema tvornica u kojima možete dugo držati liniju…
Prije godinu dana, razvijala se ofenziva obrambenih snaga na bokovima Bahmuta. Konkretno, vaša 5. brigada je marširala duž južnog krila. Zašto je ta ofenziva u jednom trenutku stala?
– Mislim da je glavni problem mobilizacija. Za izvođenje ofenzive potrebna vam je rezerva. Naš zadatak je juriti i potjerati neprijatelja prije nego se on stigne ukopati. Glavni problem je, prije svega, nedostatak osposobljenog kadra. Suočili smo se s činjenicom da su ljudi koji su bili spremni ići naprijed, u juriš, bili ranjeni, a zamjene za njih nije bilo. Odlukom zapovjedništva stali smo na crti gdje smo mogli stajati i počeli držati pravac. Nije se čak radilo o nedostatku streljiva i opreme, nego o ljudima. Ljudi su lavovski dio, ali nije bilo ni dovoljno opreme. Osim toga, oprema se mora moći uredno održavati. Kada su nam oklopni transporteri M113 prvi put predani 2022. godine, stigli su s tablicama na engleskom jeziku. Mehaničari, a to su bili stariji ljudi, oko 50 godina, nešto su pokvarili. Drugi problem je nedostatak kompleta za popravak za zapadnu opremu. Dakle, od deset vozila, pet možete koristiti. A onda je, očito, komanda shvatila da se predugo čeka pomoć partnera, pa su počeli rastavljati neispravna vozila i od tri neispravna praviti dva ili jedno ispravno…
Govorite o velikom problemu mobilizacije, manjku ljudi…
– Prije svega u pješaštvu. Sada je vrhovni zapovjednik počeo provoditi reviziju osoblja, a ljudi iz pozadinskih jedinica počeli su dolaziti u borbene brigade i pješaštvo. Nema ih puno, ali ovo je barem neka vrsta nadopune. Ne žele se svi boriti jer su neki od njih proveli dvije godine u protuzračnoj obrani, neki negdje drugdje u Lavovskoj oblasti i dobro su se osjećali. Ovo je mrvica, ali dok zakon o mobilizaciji ne stupi na snagu, ta mrvica će nam omogućiti da se učvrstimo i izdržimo…
Na kojoj je razini motivacija vojnog osoblja u trećoj godini rata?
– Motivaciju ne treba brkati s umorom. Jer svi su umorni, i vojnici i časnici. Često u vijestima, u intervjuima, pročitam: "Vojnici su super, ali naši su časnici jako loši, nesposobni, nije ih briga." Ali nitko ne pita same časnike kako im je. I ako se vojnicima barem ponekad dopusti odlazak na dopust, zapovjednicima, pogotovo na taktičkoj razini to se dopušta vrlo, vrlo rijetko. I suludo su umorni. Da je bilo rotacija, siguran sam da bi sve bilo drugačije...Mi smo bez rotacije od srpnja 2022. Ljudi su psihički i fizički umorni. Ovdje ljudi umiru svaki dan. Ovdje svaki dan netko bude ozlijeđen ili amputiran. I svatko ima svoj karakter, za nekoga je mjesec dana borbe već previše, netko može izdržati duže - šest mjeseci, godinu dana...Ljudi su motivirani, dečki mi prilaze i kažu: "Ne odbijam borbu, samo me odmori, pusti me na odmor…"
Kada je vaša brigada počela osjećati akutni nedostatak ljudi? Da se shvati koliko je kasno donesen zakon o mobilizaciji…
– U ožujku 2023, kada smo već imali dosta ranjenih. Nakon liječenja ljudi su se vratili u redove, ali ih, naravno, više nismo mogli koristiti kao pješaštvo. Mnogi su se vratili nakon ranjavanja i rekli: "Hoću da me puste." Govorim o onima koji su imali razloga da se uopće ne mobiliziraju. Bilo je i onih koji su bili lukavi: otišli su na odmor i namjerno se vjenčali, počeli usvajati ženinu djecu iz prvog braka. Ali to nije zakonom zabranjeno, pa ne vidim ništa loše u tome...Do kraja 2024. prije svega očekujem nadopunu koja će nam omogućiti da što više ljudi pošaljemo na odmor. Drugo, nadam se da će biti prilike za rotaciju... Nerealno je boriti se dvije godine bez pauze...Netko misli da je to malo, ali netko se za to vrijeme uspije školovati, pročitati stotinu knjiga, netko ima dijete koje nije znalo hodati a sad je već u vrtiću…
Što rat duže traje, to se otkriva sve više problema u ukrajinskoj vojsci. Od 2023. godine sve češće čujem od zapovjednika na raznim razinama da je jedan, pet, dvadeset njihovih podređenih „napustilo postrojbu bez dopuštenja“, odnosno odbili su otići na svoje položaje i napustili područje ratnih djelovanja. Kao osoba koja je odgovorna za moralno i psihičko stanje vojnika u jurišnoj brigadi, koliko se često susrećete s tim problemom?
– Gledajte, lavovski dio ljudi ide zbog nemogućnosti da se kvalitetno odmore. Dođe čovjek, bori se šest mjeseci, bori se godinu dana, pita: “Kada će biti rotacija?” I nitko mu ne može jasno reći. Kažeš toj osobi ljudski: „Nemoj ići, za ovo postoji kaznena odgovornost, naći će te za mjesec-dva...“ On odgovara: "Ne zanima me, odlazim." I ode. Često smo zbog nemogućnosti odmora gubili borce. Među razlozima je taj što netko nije mogao naći zajednički jezik sa zapovjedništvom, ima obiteljskih problema ili je izgubio zdravlje pa se smatra nesposobnim…
