O tom novom američkom vijeku…
xaxnar za Daily Kos
7. juni 2026.
Dozvolite mi da se upustim u mali historijski pregled. (To je privilegija godina s obzirom na to da sam proživio ovakve stvari.)
Vrijedi se prisjetiti da nije bilo tako davno kada su republikanski neokonzervativci likovali što je raspad Sovjetskog Saveza ostavio Ameriku kao jedinu preostalu supersilu. Kao takvi, očekivali su da će efektivno dominirati svijetom 21. stoljeća. To je dostiglo svoj vrhunac s Projektom za novo američko stoljeće . To nije baš išlo po planu u Iraku...
Kada je George W. Bush ignorirao upozorenja o 11. septembru, rezultirajući napad je osnažio neokonzervativce da u panici koja je uslijedila savladaju opoziciju i ostvare svoj cilj. Napori da se progone talibani u Afganistanu preokrenuli su se u invaziju na Irak – nedovršeni posao za neokonzervativce kada George H. W. Bush NIJE izvršio invaziju u Prvom zaljevskom ratu.
(Postoji mnogo neodgovorenih pitanja o tome šta se decenijama dešava na Bliskom istoku. Bush Stariji je bio do guše upleten u iranske spletke s Reaganovim sporazumom "ruke za taoce", Iran Contra, a postoje i pitanja o tome zašto je Sadam Husein odlučio da izvrši invaziju na Kuvajt - što se, prema ovom eseju iz Texas National Security Reviewa , povezuje s krajem Hladnog rata i izgledima američke "unipolarnosti" . Svakako nudi drugačiju perspektivu na priču.)
I da se ne upuštamo u mračnu historiju zapadnih sila koje su svrgnule demokratsku vladu Irana i decenijama podržavale Šaha. Podržavanje snažnih ljudi bila je uobičajena strategija u Hladnom ratu "za spasavanje demokratije" od komunizma. Ali, skrećem s teme...)
U svakom slučaju, Globalni rat protiv terora, kao odgovor na 11. septembar, koristio je kartu straha da opravda mnoga loša ponašanja - invaziju na Irak radi "uspostave prave demokratije na Bliskom istoku" (uz istovremeno blokiranje nafte), dijeljenje mnogo novca dobro povezanim korporacijama i prevaru koja se čini blagom samo u poređenju sa današnjicom, te uništavanje vladavine prava mučenjem i prisilnim izručenjima. Ali to se dešavalo i drugdje, ne u SAD-u, tako da nije ništa strašno. Zato još uvijek imamo Guantanamo.
A onda je ekonomija eksplodirala pod Georgeom W. Bushom, a demokrate su dobile još jedan udarac. Podsjetnik – Bill Clinton je uravnotežio savezni budžet, otplaćivao je nacionalni dug – i okončao „socijalnu pomoć kakvu poznajemo“. Ali Al Gore je izmislio internet i odlučio „za dobrobit zemlje“ priznati pobjedu Bushu nakon što je Republikanski Vrhovni sud prevagnuo.
Bush je došao na vlast s budžetskim suficitom i pretvorio ga u smanjenje poreza za bogate. (To nam pripada.) Otišao je nakon što je predsjedavao početkom Velike recesije i rata koji nikada nije završio. (Pitanje - trebamo li se zaista iznenaditi što je Trump dobio još jednu priliku u Bijeloj kući kada je čovjek koji je ignorisao upozorenja o 11. septembru ponovo izabran?)
Obama je došao, zapravo se riješio Bin Ladena i preokrenuo ekonomiju. Dobio je Obamacare kroz Kongres. Vratio je ugled Amerike širom svijeta. Ali crnac u Bijeloj kući i žena sa "Ali njenim e-mailovima" bili su dovoljni da u Bijelu kuću dovedu propalog investitora u nekretnine, prevaranta i silovatelja. Nismo dobili samo još jedan ekonomski pad, dobili smo ga i pandemijom.
Dakle, Joe Biden je konačno dobio svoju priliku. Izvukao nas je iz Afganistana – zagrizao je metak tamo gdje ni Obama ni Trump nisu mogli ili htjeli. Predsjedavao je zaista izvanrednim ekonomskim oporavkom. Pokrenuo je ogromna ulaganja u infrastrukturu koja je bila potrebna decenijama. Uložio je ozbiljne napore da počne nešto raditi po pitanju klimatskih promjena. Ali cijena jaja, njegove godine i izgled još jednog crnog predsjednika koji je također žena bili su dovoljni da nas opterete Trumpom 2.0, Projektom 2025 i kabinetom užasa.
Razlike između Reaganove revolucije, neokonzervativaca i sada MAGA stranke uglavnom su u stepenu. Svi su prihvatili vojne avanture. Svi su ispunili svoje administracije ideolozima i prihvatili alternativne činjenice. Svi su bogate učinili bogatijima, a ostale siromašnijima. Svi su svijet ostavili malo lošijim, uz nekoliko izuzetaka. Učinili su zemlju podijeljenijom i manje slobodnom.
Treba odati priznanje neokonzervativcima. Uglavnom su se probili kroz vladu, i iako su je prezirali, barem su je vidjeli kao alat koji mogu koristiti za vršenje moći, tako da je nisu namjeravali ležerno uništiti iz hira. Republikanci iz MAGA-e jednostavno ne mare - niti razumiju čega se odriču. Pljačka je sada na vidiku, ali nije održiva. Granice vojne moći postale su previše očigledne da bi se ignorirale. Nasumično dizanje brodova u zrak, otmica vladara, prijetnje otimanjem teritorije, iznuda carinama - sve je to u redu za ljude koji su uspjeli brutalno se probiti kroz život, koji nemaju nikakvu empatiju ni za koga osim za sebe.
Dakle, evo gdje se nalazimo. Republikanska stranka ne može pobijediti uobičajenim metodama. Što se tiče procesa, mogu pobijediti samo naduvavanjem broja bijelih glasova putem manipulisanja izbornim jedinicama, prenatrpanih okruga i nemilosrdnog suzbijanja crnačkih glasača. Što se tiče politike, mogu pobijediti samo velikim količinama otvorene i otvorene netrpeljivosti prema Meksikancima, muslimanima, crncima, Hispanoamerikancima, Kinezima i bilo kome drugom ko se nađe na putu. Čak će i Kanađani poslužiti u krajnjoj nuždi.
Danas Republikanska stranka postoji samo s jednom svrhom: da usvoji poreske olakšice za bogate i regulatorne promjene za korporacije. To postižu koristeći jednu jedinu metodu: beskompromisno rasističke i netolerantne apele da osvoje glasove ološa iz srca zemlje koji inače tretiraju kao obične mašine za novac za svoje beskrajne prevare putem pošte.
Evo dokle nas je dovela Republikanska stranka. Loše ideje samo nastavljaju dolaziti. Sa svom štetom koju je Trump nanio, Projekt 2025 izgleda da će to učiniti trajnim. Ali evo nas gdje smo.
*Cijeli članak na linku iz naslova.
Ali Platner uopste ne gubi podrsku u Maineu.
Jedna od top drzava sto se tice toga.
