dr.Gonzo wrote:Ja mislim da ovakve diskusije, ako nista drugo, mogu povecati stopu tolerancije prema drugacijim misljenjima, ako razdvojimo
neslaganje od neprijateljstva.
Prvo jos nisi dokazao, a drugo...daj ti napisi neku knjigu koja ce privuci milione i to trajati stoljecima kada je tako jednostavno. Ako to uspijes, onda ces moci reci da imas argument.
Sta cemo sad, po stoti put ponavljati pricu na logicki nema smisla dokazivati nepostojanje necega? Teret dokaza nije na ateistima.
I od kad su dugotrajnost i broj citalaca argumenti za nesto? Zamisli da za recimo 100 godina
The God Delusion Richarda Dawkinsa bude i dalje popularna, i da ju je procitalo 100 miliona ljudi. Da li bi to za tebe bio ikakav dokaz istinitosti teza iznesenih u toj knjizi? Cisto sumnjam.
pratim temu od pocetka i zaista sam odolijevao da komentarisem, ali mislim da ipak moram naglasiti jednu cinjenicu.
nepostojanje necega se naucno dokazuje, jer se tako ispituje vecina naucnih teorija/principa/zakona. dat cu, za primjer, recimo "
ne postoji najveci prirodni broj". sto se jednostavno dokazuje preko matematicke indukcije, kao i mnostvo drugih dokaza koji se izvodi istovjetno. pored ovih matematickih primjera dosta je drugih gdje se lako dokazuje nepostojanje necega. zato je ciljanje na ovaj argument u potpunosti pogresno. (barem u smilu dokazivanja nepostojanja viseg/savrsenog bica, pogotovo sto nauka nikada nije ni pokusala nesto slicno).
takodjer, zasto ne bi dokaz bio na atestima? vjernici se ne trude da dokazu, nego vjeruju. ateizam je taj koji tvrdi da nauka napreduje i dokazuje sve vise. sa cime se, naravno, slazem, ali i dodajem, da onda treba cekati i kada ce poceti preispitivati ovo podrucje (vjerovatno kad ne preostane nista drugo, sto ce, opet, biti daleko iza nas {ako ikad}, jer ne postoji model boga dat u takvom obliku koji se moze naucno ispitati. ponajvise jer se njegove osobine matematicki mogu samo prikazati sa bekonacnim brojem beskonacnosti).
posto vjerujem da je veoma bitno, napomenut cu, da sam bivsi vjernik, koji to vise nije u smislu u kojem je bio. takodjer, nisam ni ateista, nego agnostik. iako bih se najradije izjasnio ateistom uveliko sam u fazi preispitivanja nekih stavova. grubo receno - biram strane, ali i vagam zivot kroz argumente, emocije i situacije. istovremeno se trudim da ne budem brzoplet, te unesem sto je moguce vise licnog u konacni sud, jer ce on najvise i uticati na mene samog. cak sta vise, skoro sam uvjeren, da taj proces nece biti nikada zavrsen. moguce je da cu razmisljati cijeli zivot o tome i mozda ni tada necu moci donijeti odluku. trenutacno se cak i pitam sta je sa onim sto je na "nicijoj zemlji".
bilo kako bilo, cudi me kako ovdje neki brane stavove kao da su oni nepromjenjivi, kao da ne znaju koliko su isti promjenjivi (iako je dio toga lako razumjeti). danas, barem, postoji dovoljno izbora da svako moze od svoga zivota praviti filozofiju, ali je izgleda previse onih koji smatraju da je njihova filozofija ispravna.
mislim da se najbolje drzati one "covjek se uci dok je ziv" (i opet umre u neznanju). trenutacno vjerujem da smo svi do smrti oko pozitivne nule, pa tako i ovo razmatranje oko "nicije zemlje" i vaganje argumenata i osjecaja jedne i druge strane. shodno tome, vjerujem da ovoj diskusiji ne mogu doprinijeti vise od vec iznesenog, ali mislim da je dovoljno za iznosenje poente.
P.S. interesantno je da, sto dok ovo pisem, znam da ce i jedni i drugi znati "cijeniti" ovaj moj post na svoj nacin, kao sto znam i da ce ovo necije stavove jacati, a necije slabiti. tu ce se opet sve vrtiti oko nule i balans ce biti zadovoljen. time ce moj post biti i zaokruzen i pokazati ono sto vec mislim, kao i stajalista svih ostalih. nije li to interesantno?