Projekt studenata iz BiH
Istanbul obilježava tragediju u Srebrenici
Mladi ljudi bosanskog porijekla u Turskoj pokrenuli su inicijativu za obilježavanje 16. godišnjice genocida u Srebrenici s nizom javnih događaja u Istanbulu.
Tačno 8.372 pari cipela, što predstavlja broj ljudi ubijenih u Srebrenici 1995, bit će prikupljene i postavljene na prometnim mjestima u Istanbulu, dok će 192 balona biti pušteno u zrak s poznatog trga Taksim 9. i 10. jula.
"Želimo ponovo skrenuti pažnju na ono što se dogodilo u našoj zemlji, na sramotu svih onih koji su odgovorni za neintervenisanje. Namjera nam je poslati poruku mira cijelom svijetu kako se ni Bosna i Hercegovina, a ni Srebrenica ne bi nikad ponovile", kaže za turski list Hürriyet Elma Jelovac, studentica na Univerzitetu Hacettepe u Ankari.
Ona je dodala kako je značajno koristiti cipele pri obilježavanju godišnjice masakra, jer neke od žrtava nisu imale čak ni cipele na nogama u momentu kad su ubijeni. Baloni koji će biti pušteni s trga Taksim imat će ispisane poruke "Nikad više" i "Nismo zaboravili i nećemo dozvoliti da se zaboravi".
Ubijeni jer nisu bili Srbi
Jelovac je za turski list ponovila da su Bošnjaci u Srebrenici ubijeni zbog njihovog imena, religije, odnosno zbog toga što nisu bili Srbi.
"Želimo da se ne zaboravi činjenica da je Srebrenica bila proglašena zaštićenom zonom UN-a, te da uprkos tome nije učinjeno ništa kako bi se spriječili bosanski Srbi i paravojne jedinice poput "Škorpiona", koje je direktno podržavala Srbija, da počine strašni zločin. Želimo da UN prihvati svoju odgovornost i nikada više ne naprave istu grešku", navela je Jelovac, optužujući UN, odnosno UNPROFOR, da su stajali po strani dok se pred njihovim očima dešavao genocid.
Srebrenicu su srpske snage bile zauzele još na početku rata, ali su je kasnije oslobodili vojnici koji su branili BiH. Izbjeglice koje su srpske snage protjerale iz obližnjih gradova i sela također su tražile utočište u Srebrenici. U julu 1995, međutim, grad je zaposjela Vojska Republike Srpske, pod zapovjedništvom Ratka Mladića, i svi vojno sposobni muškarci su pobijeni, bez obzira na to što je Srebrenica imala status "zaštićene zone". Ratko Mladić trenutno je smješteni u Haagu, gdje će mu se suditi za ratne zločine, podsjetio je turski list.
Sramota za Evropu i cijeli svijet
"Činjenica da je rat u Bosni i Hercegovini, zemlji koja je geografski, historijski i kulturno dio Evrope, trajao više od tri godine, je sramota prije svega za Evropu, a onda za cijeli svijet. Teško je shvatiti da društvo koje se zalaže za ljudska prava i slobode omogućuje genocid u vlastitom dvorištu", kazala je Jelovac.
Ona je podsjetila i da je u proteklom ratu u našoj zemlji silovano oko 50.000 žena i mladih djevojaka, prema zvaničnim izvorima.
"Žene i male djevojčice bile su nemoćne da se odupru nasilju, a neke od njih počinile su samoubistvo. Većina žena ubijena je nakon što je silovana", rekla je Jelovac. Njena kolegica Sanela Husić je dodala:
"Mi smo mladi, ali nećemo dopustiti da se zaboravi Srebrenica".
http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/110630015
Da se nikad ne zaboravi ...
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 10147
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#1976 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
nije rijec o osobama bosanskog porijekla, vec raji iz BiH koja studira turskoj, oni su pokrenuli, a ovi sto su porijeklom pogurali, al nema veze, svaka cast svima
- argyle
- Posts: 1911
- Joined: 17/10/2010 09:56
- Location: Džamahirija Bosna
#1977 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Suđenje Karadžiću - Logor Kula - Vrijeme "kuge" na Palama
Zločinac Goran Jelisić Adolf - Brčko
Suđenje Mići Stanišiću - Nastavite...još nešto? - Svjedok Simo Tuševljak
Zločinac Goran Jelisić Adolf - Brčko
Suđenje Mići Stanišiću - Nastavite...još nešto? - Svjedok Simo Tuševljak
- argyle
- Posts: 1911
- Joined: 17/10/2010 09:56
- Location: Džamahirija Bosna
#1978 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Suđenje Karadžiću - Zločini u Bijeljini - Svjedok Milorad Davidović
Suđenje Mladiću - Dokazi sa drugih suđenja
Suđenje Mladiću - Dokazi sa drugih suđenja
- tbv
- Posts: 882
- Joined: 19/12/2010 14:46
- Location: _______________
- Contact:
#1979 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
04.07.2011.
U vogošćanskom naselju Kobilja Glava jučer su članovi porodica, prijatelji, rodbina i brojne delegacije obilježili 19. godišnjicu od kada je agresorska granata ubila sedam mještana ovog naselja, među kojima je bilo troje djece. Ubila ih je dok su brali trešnje.
http://www.ljiljan.ba/bs/vijesti/granat ... e%C5%A1nje
- Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#1980 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
prijedlog, molba...kako god hoćete.....da nam narednih sedam dana, avatari budu srebrenički cvjetovi.....
- Collector604
- Posts: 532
- Joined: 18/05/2011 04:42
- Location: Show ip interface brief
#1981 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Eto ga...
- Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#1982 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Hvala tiCollector604 wrote:Eto ga...
- Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#1983 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
zagazaga wrote:
-
Emilija Kovačev
- Posts: 258
- Joined: 29/03/2011 23:48
- Location: Tamo gdje vječno Sunce sja.
#1984 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Da se nikad ne zaboravi!
Jedan strašno dobar, težak tekst o Majkama Srebrenice. Možete ga pročitati ovdje: http://www.maglaj.co.ba/posveta.php
A, izvođenje, mislim da je prvo na internetu objavljeno:
Jedan strašno dobar, težak tekst o Majkama Srebrenice. Možete ga pročitati ovdje: http://www.maglaj.co.ba/posveta.php
A, izvođenje, mislim da je prvo na internetu objavljeno:
-
goodspirit
- Posts: 21
- Joined: 15/07/2010 16:26
#1985 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Da se nikad ne zaboravi !
- BiH-x
- Posts: 2193
- Joined: 18/07/2008 22:09
- BiH-x
- Posts: 2193
- Joined: 18/07/2008 22:09
#1987 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Kako mogu da stavim ovaj srebrenicki cvijet kao avatar?
- Collector604
- Posts: 532
- Joined: 18/05/2011 04:42
- Location: Show ip interface brief
#1988 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Desni klik na tudji avatar to jeste cvijet,save image as.
Onda ides u postavke svog profila,nadjes avatar postavke,i uploadujes prethodnu sliku koju si skinuo
Onda ides u postavke svog profila,nadjes avatar postavke,i uploadujes prethodnu sliku koju si skinuo
- lijek-za-sve
- Posts: 1381
- Joined: 27/05/2011 21:56
#1990 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Nadam se da ide i od mene i to je najmanje sto mogu da ucinim
Last edited by lijek-za-sve on 06/07/2011 23:00, edited 1 time in total.
- Collector604
- Posts: 532
- Joined: 18/05/2011 04:42
- Location: Show ip interface brief
#1991 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
BiH-x wrote:Eto, hvala

-
jadran
- Posts: 76
- Joined: 18/02/2011 10:48
#1992 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
da se nikad ne ponovi , ali i ne zaboravi!
- just principe
- Posts: 4349
- Joined: 28/03/2011 21:31
- Location: ANTIklix
- Contact:
-
CungaLunga
- Posts: 2921
- Joined: 07/05/2010 02:56
#1994 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
SREBRENICA, a poem by Simon William Rose, UK
SREBRENICA
Srebrenica,
A massacre,
Genocide.
The Serb assault on Srebrenica,
Overlooked,
By it’s ‘peacekeepers.’
The only thing they,
And the world,
Thought worthy of keeping,
Were the lives of those 400,
Bright teal capped Bats.
The heat of those days,
3 days and nights in July,
The 37 degrees,
Too hot, and the world stood by.
Krstic and Mladic,
Who could expect,
Under international gazes
Their full-scale assault,
And the inevitability of the result,
The corridor of strength and hope closed,
The safe area abandoned.
And when it came,
To the teal hats doing their jobs,
They failed.
‘Peacekeepers’ overrun by hatred,
A scapegoat to negotiation,
And off they went,
Like rats out of the gutter.
Leaving behind,
8,000 lives,
Bosniak’s,
Awaiting fate,
And the deep lying hatred,
Was fateful,
The women and children escorted away,
But in their hearts, such pain would stay.
Their husbands and fathers led astray,
Into factories and farms, killed by firearms.
Our memories are sweet,
So just be grateful,
They are not so fateful,
As the families of Srebrenica.
The safe haven of Tuzla,
Seems distant even now,
Without their loved ones,
Those men who ran to the mountains’ trees,
Linger behind,
Like frozen memories,
But yet, even now,
They still resurface,
From the mass graves,
Srebrenica,
Remember.
http://www.voicesnet.org/displayonepoem ... mid=139617
..........
SREBRENICA
Srebrenica,
A massacre,
Genocide.
The Serb assault on Srebrenica,
Overlooked,
By it’s ‘peacekeepers.’
The only thing they,
And the world,
Thought worthy of keeping,
Were the lives of those 400,
Bright teal capped Bats.
The heat of those days,
3 days and nights in July,
The 37 degrees,
Too hot, and the world stood by.
Krstic and Mladic,
Who could expect,
Under international gazes
Their full-scale assault,
And the inevitability of the result,
The corridor of strength and hope closed,
The safe area abandoned.
And when it came,
To the teal hats doing their jobs,
They failed.
‘Peacekeepers’ overrun by hatred,
A scapegoat to negotiation,
And off they went,
Like rats out of the gutter.
Leaving behind,
8,000 lives,
Bosniak’s,
Awaiting fate,
And the deep lying hatred,
Was fateful,
The women and children escorted away,
But in their hearts, such pain would stay.
Their husbands and fathers led astray,
Into factories and farms, killed by firearms.
Our memories are sweet,
So just be grateful,
They are not so fateful,
As the families of Srebrenica.
The safe haven of Tuzla,
Seems distant even now,
Without their loved ones,
Those men who ran to the mountains’ trees,
Linger behind,
Like frozen memories,
But yet, even now,
They still resurface,
From the mass graves,
Srebrenica,
Remember.
http://www.voicesnet.org/displayonepoem ... mid=139617
..........
-
IMME
- Posts: 2900
- Joined: 19/05/2007 12:23
#1995 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Ni zaboraviti ni oprostiti!
- Nele9
- Posts: 598
- Joined: 27/10/2010 12:45
#1996 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Ja ovo oprostiti ne mogu, a zaboraviti ne smijem.
-
neretvanac
- Posts: 665
- Joined: 23/03/2009 20:41
- Location: Hercegovina
#1997 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
Zaboraviti necu, halalit ne mogu.
- afannedim
- Posts: 4228
- Joined: 25/01/2011 09:26
- Location: Bašćaršija
#1998 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
nikad zaboravit
- Ultravox
- Posts: 1209
- Joined: 18/05/2011 13:02
#1999 Re: Da se nikad ne zaboravi ...
ONA, BEZ RUKE, IZ MJESTA SREBRENA
Bože dragi, zašto toliko molih da odraste
Kada sam ga rodila ni puna tri kilograma
Nije imao
Bilo je to desetak godina
Možda koja više
Prije ovoga rata
Bio je sav na babu mu
A majka od čovjeka moga govorila
Da je i njen sin bio tako omalehan
I žmirkav
Bojala se da je slijep
Baš kao i ja
Za svoga sina
Možda je i nijem ne daj Bože
Pomišljala sam
Jer se nije čuo ni danju ni noću
Ustajala sam sva izluđena od nesanice
Privijala ga uza se
Osluškivala preko malih grudi
Kuca li mu srce
Diše li to moje dijete
Disalo je i kucalo mu je srce
A ja mahnita od radosti
Zapjevala bih onako na glas
Što mi je živ
Davala bih mu da doji
Nutkala ga
On je ne progledavajući ćapćao
I on je bio ja
Pa je njegovo srce bilo moje
A čovjek u mene bi se budio
Zbog mog glasnog pjevanja
Zbog moje glasne radosti
I suza mojih bristrih i veselih
Što nam je sinčina
Prosisao i prodisao
Bože moj Veliki i Jedini
Koliko sam Te samo molila
Da mi odraste
Što prije da mi poraste
Da ga vodim po komšiluku i rodbini
Da ga svima pokazujem
Onakvog – bijelog kao snijeg
Da ga spremam za školu
Da s babom u džamiju
Pođu njih dvojica
Ruku pod ruku
Da ga na velike škole ispratim
Da ga oženim i nena da postanem
Da li sam to ja, majka njegova, skrivila
Što sam požurivala
Što sam u radovanju svome pretjerala
I sve to tražila
Kada su došli i počeli da odvode
Odraslo muškinje
On mi izdžik’o višlji od mene, k’o jelika
Držim ga za ruku, a ona igra
K’o srce njegovo dječinje
Koje sam osluškivala
Tek petn’est ima
Ma, nema ni petn’est, mucam smetena
I u suzama
Za čovjeka haman nisam ni znala
Izgubi mi se dok molim
Usrdno molim
Da mališan i budne mališan
Da zažmiri i ne plače, baš k’o nekada
Da ni tri kilograma nejma
Da visina njegova ostane u zraku
I da je vjetar sakrije
Dok belaj ne prođe
Dok ga se ne okanu
Dok mu se babo ne vrati
Njegova ruka u mojoj znojna
To strah – znojni, hladan i sve hladniji
Grlo mi moje preplavlja
I slutnja smrtna ne da mi ni da prozborim
Pa samo krkljam
Dok mi otimaju, iskidaju moju ruku i njegovu
Dok me guraju
I julska prašina mi oči ispunja
Prašnjavim vidom ga nijemo ispraćam
Ob’zire se, glava mu meni leti
Krilu na koje je navikla
Nestaje u gomili glava koje se okreću
Svi muški okrenutih glava na leđima
Odlaze
I sve glave prema meni idu
I sve su glave od moga sina
Ja sve ih tako osjećam
I prema svima njima sam kriva
K’o majka kada je molila
Da joj sin što prije odraste
Ispod plavog neba mjesta srebrena
Da su svi oni bili u bešikama
Majka bi ih sve
Svih osam hiljada iznijela
I ne bi bilo toliko noći neprospavanih
I brige o svima njima
Gdje su i šta su
U pustarama punim akrepa
I zašto se već jednom ne vraćaju
Zašto ih ne vraćaju oni koji su ih odveli
Dok su im glave nazad, a ne naprijed gledale
Možda su se zato i izgubili
Pa lutaju sa onom mojom rukom
Otrgnutom
Tražeći mene da mi je vrate
Prašinu nikako iz òka da isperem
Suze trunja pune k’o potok za mnom rumore
I zato i ne vidim i ne čujem dobro
Pa mi možda u stranom svijetu
Kroz koji me vodaju
I ne mogu da prepoznam nijednu od glava
Koje su se prema meni okretale
A sve su bile glave mog sina
I da li sam što skrivila
Što sam požurivala da odraste
Pa mi je možda k’o brdo narast’o
I dalje raste
Da ga majka prašnjavim okom i obuhvatiti
Ne može
Samo se pitam zašto ga ne mogu
Prepoznati drugi – boljeg vida
Koji na nebesima plove na raketama
I koji se nisu utrunili prašinom Potočara
Tog jula devedeset pete godine
Tog dana kada je moj sin ponio moju ruku
Da ga ugrije
Od hladnog drhtavog znoja
A bilo je sunce tog jula
Koje je ledilo sve oko sebe
I zato sam ja zaleđena
Ostala
Tražeći sina jedinog među brdima
Brda su sitna odozgo iz raketa
I zato i oni u raketama ništa ne znaju
Za njih sam ja samo ledenica
Samo prašina i k’o trun u oku
Oni govore i drugim jezicima
I obadvije ruke imaju.
Pjesma iz objavljene knjige: Ibraković, Dželal (2008), Teret, Tešanj: Centar za kulturu i obrazovanje - to je i naš porodični doprinos da se ne zaboravi ono što je zaprijetilo da spriječi i dolazak XXI stoljeća, ali je njegov početak svakako obiljeližilo. Da se više nikome na svijetu ne ponovi Srebrenica i da majke budu sa svojom djecom radujući se njihovom odrastanju i stasavanju!
Bože dragi, zašto toliko molih da odraste
Kada sam ga rodila ni puna tri kilograma
Nije imao
Bilo je to desetak godina
Možda koja više
Prije ovoga rata
Bio je sav na babu mu
A majka od čovjeka moga govorila
Da je i njen sin bio tako omalehan
I žmirkav
Bojala se da je slijep
Baš kao i ja
Za svoga sina
Možda je i nijem ne daj Bože
Pomišljala sam
Jer se nije čuo ni danju ni noću
Ustajala sam sva izluđena od nesanice
Privijala ga uza se
Osluškivala preko malih grudi
Kuca li mu srce
Diše li to moje dijete
Disalo je i kucalo mu je srce
A ja mahnita od radosti
Zapjevala bih onako na glas
Što mi je živ
Davala bih mu da doji
Nutkala ga
On je ne progledavajući ćapćao
I on je bio ja
Pa je njegovo srce bilo moje
A čovjek u mene bi se budio
Zbog mog glasnog pjevanja
Zbog moje glasne radosti
I suza mojih bristrih i veselih
Što nam je sinčina
Prosisao i prodisao
Bože moj Veliki i Jedini
Koliko sam Te samo molila
Da mi odraste
Što prije da mi poraste
Da ga vodim po komšiluku i rodbini
Da ga svima pokazujem
Onakvog – bijelog kao snijeg
Da ga spremam za školu
Da s babom u džamiju
Pođu njih dvojica
Ruku pod ruku
Da ga na velike škole ispratim
Da ga oženim i nena da postanem
Da li sam to ja, majka njegova, skrivila
Što sam požurivala
Što sam u radovanju svome pretjerala
I sve to tražila
Kada su došli i počeli da odvode
Odraslo muškinje
On mi izdžik’o višlji od mene, k’o jelika
Držim ga za ruku, a ona igra
K’o srce njegovo dječinje
Koje sam osluškivala
Tek petn’est ima
Ma, nema ni petn’est, mucam smetena
I u suzama
Za čovjeka haman nisam ni znala
Izgubi mi se dok molim
Usrdno molim
Da mališan i budne mališan
Da zažmiri i ne plače, baš k’o nekada
Da ni tri kilograma nejma
Da visina njegova ostane u zraku
I da je vjetar sakrije
Dok belaj ne prođe
Dok ga se ne okanu
Dok mu se babo ne vrati
Njegova ruka u mojoj znojna
To strah – znojni, hladan i sve hladniji
Grlo mi moje preplavlja
I slutnja smrtna ne da mi ni da prozborim
Pa samo krkljam
Dok mi otimaju, iskidaju moju ruku i njegovu
Dok me guraju
I julska prašina mi oči ispunja
Prašnjavim vidom ga nijemo ispraćam
Ob’zire se, glava mu meni leti
Krilu na koje je navikla
Nestaje u gomili glava koje se okreću
Svi muški okrenutih glava na leđima
Odlaze
I sve glave prema meni idu
I sve su glave od moga sina
Ja sve ih tako osjećam
I prema svima njima sam kriva
K’o majka kada je molila
Da joj sin što prije odraste
Ispod plavog neba mjesta srebrena
Da su svi oni bili u bešikama
Majka bi ih sve
Svih osam hiljada iznijela
I ne bi bilo toliko noći neprospavanih
I brige o svima njima
Gdje su i šta su
U pustarama punim akrepa
I zašto se već jednom ne vraćaju
Zašto ih ne vraćaju oni koji su ih odveli
Dok su im glave nazad, a ne naprijed gledale
Možda su se zato i izgubili
Pa lutaju sa onom mojom rukom
Otrgnutom
Tražeći mene da mi je vrate
Prašinu nikako iz òka da isperem
Suze trunja pune k’o potok za mnom rumore
I zato i ne vidim i ne čujem dobro
Pa mi možda u stranom svijetu
Kroz koji me vodaju
I ne mogu da prepoznam nijednu od glava
Koje su se prema meni okretale
A sve su bile glave mog sina
I da li sam što skrivila
Što sam požurivala da odraste
Pa mi je možda k’o brdo narast’o
I dalje raste
Da ga majka prašnjavim okom i obuhvatiti
Ne može
Samo se pitam zašto ga ne mogu
Prepoznati drugi – boljeg vida
Koji na nebesima plove na raketama
I koji se nisu utrunili prašinom Potočara
Tog jula devedeset pete godine
Tog dana kada je moj sin ponio moju ruku
Da ga ugrije
Od hladnog drhtavog znoja
A bilo je sunce tog jula
Koje je ledilo sve oko sebe
I zato sam ja zaleđena
Ostala
Tražeći sina jedinog među brdima
Brda su sitna odozgo iz raketa
I zato i oni u raketama ništa ne znaju
Za njih sam ja samo ledenica
Samo prašina i k’o trun u oku
Oni govore i drugim jezicima
I obadvije ruke imaju.
Pjesma iz objavljene knjige: Ibraković, Dželal (2008), Teret, Tešanj: Centar za kulturu i obrazovanje - to je i naš porodični doprinos da se ne zaboravi ono što je zaprijetilo da spriječi i dolazak XXI stoljeća, ali je njegov početak svakako obiljeližilo. Da se više nikome na svijetu ne ponovi Srebrenica i da majke budu sa svojom djecom radujući se njihovom odrastanju i stasavanju!
- kamen spoticanja
- Posts: 13126
- Joined: 08/11/2009 15:29
- Location: na tragu za Istinom
