Forum Klix.ba

Dragan Čović za Klix.ba: Do rođendana Angele Merkel moramo usvojiti adaptirani SSP

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Dragan Čović za Klix.ba: Do rođendana Angele Merkel moramo usvojiti adaptirani SSP

i moramo Veležu vratiti Bijeli Brijeg!

kakve veze covic ima sa izlaskom uk iz europske unije?

omar little wrote:kakve veze covic ima sa izlaskom uk iz europske unije?

pa ima jer je Velež most između istoka i zapada!

bole1st wrote:

omar little wrote: zelio se kandidirati jer je zelio biti premijer, uvidio koliko je ovo sve ozbiljno, uvidio da nema podrsku pa se predomislio u vezi kandidature. ti u svom postu tvrdis da se nije predomislio nego je uvidio da nema podrsku. kvalitet rasprave je zaista zavidan ovdje. zajebi semanticko tracenje vremena, to ti s nekim drugim.

U svijetlu novih cinjenica donio je drukciju odluku koja je sasvim logicna, svejedno mi je kako ces to zvati, ja to ne zovem "predomislio se".

ja to zovem pas se posr'o

Ukip Lord ‘calls for EU nationals to be used as hostages’ in Brussels discussions


http://metro.co.uk/2016/06/30/ukip-lord ... s-5975655/

Saian wrote:

bole1st wrote:

omar little wrote: zelio se kandidirati jer je zelio biti premijer, uvidio koliko je ovo sve ozbiljno, uvidio da nema podrsku pa se predomislio u vezi kandidature. ti u svom postu tvrdis da se nije predomislio nego je uvidio da nema podrsku. kvalitet rasprave je zaista zavidan ovdje. zajebi semanticko tracenje vremena, to ti s nekim drugim.

U svijetlu novih cinjenica donio je drukciju odluku koja je sasvim logicna, svejedno mi je kako ces to zvati, ja to ne zovem "predomislio se".

ja to zovem pas se posr'o

Ovo se zove "Kladimo se da te mogu pobjedit, ti biraj u čemu".

Jedino što mogu reći jeste da nisam očekivao da će izaći, iako bude drugi referendum da se ponovo glasa to je čista zajebancija.

prog321 wrote:

Bodkin wrote:
Frajer je kralj pogresnih informacija

Od djikana je to kompliment.

Banned user for reason “kršenje pravila foruma”
» prog321

mjesec

baxul wrote:

In a column about domestic slapdashery, the great Katharine Whitehorn once asked: “Have you ever taken anything out of the dirty-clothes basket because it had become, relatively, the cleaner thing?” There is something of this to Theresa May’s leadership bid. A week ago she was the reluctant remainer. Why would anyone think she would fight for Britain when she didn’t even fight for remain? But now … well, for many, Theresa seems to have become, relatively, the cleaner thing.

ovo je sazhetak danasnje svjetske i lokalne politicke scene

http://www.theguardian.com/commentisfre ... heresa-may

The Economist

Liberalism after Brexit

The politics of anger

The triumph of the Brexit campaign is a warning to the liberal international order

MANY Brexiteers built their campaign on optimism. Outside the European Union, Britain would be free to open up to the world. But what secured their victory was anger.

Anger stirred up a winning turnout in the depressed, down-at-heel cities of England. Anger at immigration, globalisation, social liberalism and even feminism, polling shows, translated into a vote to reject the EU. As if victory were a licence to spread hatred, anger has since lashed Britain’s streets with an outburst of racist abuse.

Across Western democracies, from the America of Donald Trump to the France of Marine Le Pen, large numbers of people are enraged. If they cannot find a voice within the mainstream, they will make themselves heard from without. Unless they believe that the global order works to their benefit, Brexit risks becoming just the start of an unravelling of globalisation and the prosperity it has created.

The rest of history

Today’s crisis in liberalism—in the free-market, British sense—was born in 1989, out of the ashes of the Soviet Union. At the time the thinker Francis Fukuyama declared “the end of history”, the moment when no ideology was left to challenge democracy, markets and global co-operation as a way of organising society. It was liberalism’s greatest triumph, but it also engendered a narrow, technocratic politics obsessed by process. In the ensuing quarter-century the majority has prospered, but plenty of voters feel as if they have been left behind.

Their anger is justified. Proponents of globalisation, including this newspaper, must acknowledge that technocrats have made mistakes and ordinary people paid the price. The move to a flawed European currency, a technocratic scheme par excellence, led to stagnation and unemployment and is driving Europe apart. Elaborate financial instruments bamboozled regulators, crashed the world economy and ended up with taxpayer-funded bail-outs of banks, and later on, budget cuts.

Even when globalisation has been hugely beneficial, policymakers have not done enough to help the losers. Trade with China has lifted hundreds of millions of people out of poverty and brought immense gains for Western consumers. But many factory workers who have lost their jobs have been unable to find a decently paid replacement.

Rather than spread the benefits of globalisation, politicians have focused elsewhere. The left moved on to arguments about culture—race, greenery, human rights and sexual politics. The right preached meritocratic self-advancement, but failed to win everyone the chance to partake in it. Proud industrial communities that look to family and nation suffered alienation and decay. Mendacious campaigning mirrored by partisan media amplified the sense of betrayal.

Less obviously, the intellectual underpinnings of liberalism have been neglected. When Mr Trump called for protectionism this week, urging Americans to “take back control”, he was both parroting the Brexiteers and exploiting how almost no politician has been willing to make the full-throated case for trade liberalisation as a boost to prosperity rather than a cost or a concession. Liberalism depends on a belief in progress but, for many voters, progress is what happens to other people. While American GDP per person grew by 14% in 2001-15, median wages grew by only 2%. Liberals believe in the benefits of pooling sovereignty for the common good. But, as Brexit shows, when people feel they do not control their lives or share in the fruits of globalisation, they strike out. The distant, baffling, overbearing EU makes an irresistible target.

Back to the future

Now that history has stormed back with a vengeance, liberalism needs to fight its ground all over again. Part of the task is to find the language to make a principled, enlightened case and to take on people like Ms Le Pen and Mr Trump. The flow of goods, ideas, capital and people is essential for prosperity. The power of a hectoring, bullying, discriminatory state is a threat to human happiness. The virtues of tolerance and compromise are conditions for people to realise their full potential.

Just as important is the need for policies to ensure the diffusion of prosperity. The argument for helping those mired in deprivation is strong. But a culture of compensation turns angry people into resentful objects of state charity. Hence, liberals also need to restore social mobility and ensure that economic growth translates into rising wages. That means a relentless focus on dismantling privilege by battling special interests, exposing incumbent companies to competition and breaking down restrictive practices. Most of all, the West needs an education system that works for everyone, of whatever social background and whatever age.

The fight for liberalism is at its most fraught with immigration. Given that most governments manage who comes to work and live in their country, the EU’s total freedom of movement is an anomaly. Just as global trade rules allow countries to counter surges of goods, so there is a case for rules to cope with surges in people. But it would be illiberal and self-defeating to give in to the idea that immigration is merely something to tolerate. Sooner than curb numbers, governments should first invest in schools, hospitals and housing. In Britain new migrants from the EU contribute more to the exchequer than they take out. Without them, industries such as care homes and the building trade would be short of labour. Without their ideas and their energy, Britain would be much the poorer.

Liberalism has been challenged before. At the end of the 19th century, liberals embraced a broader role for the state, realising that political and economic freedoms are diminished if basic human needs are unmet. In the 1970s liberals concluded that the embrace of the state had become smothering and oppressive. That rekindled an interest in markets.

When Margaret Thatcher was prime minister, amid the triumph of Soviet collapse, an aide slipped Mr Fukuyama’s essay on history into her papers. The next morning she declared herself unimpressed. Never take history for granted, she said. Never let up. For liberals today that must be the rallying cry.

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Dragan Čović za Klix.ba: Do rođendana Angele Merkel moramo usvojiti adaptirani SSP

Jeli ovo zajebancija ???

Jedan od favorita za premijersku funkciju, Michael Gove izjavio je da se "ne očekuje" da će Velika Britanija pokrenuti Poglavlje 50 Lisabonskog sporazuma tokom ove godine.

a jel

Mudro zbori ovaj dingospo.

http://www.bbc.co.uk/news/magazine-36686361

mO k3 wrote:

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Dragan Čović za Klix.ba: Do rođendana Angele Merkel moramo usvojiti adaptirani SSP

Jeli ovo zajebancija ???

Jašta je...

http://www.klix.ba/vijesti/bih/dragan-c ... /160630112

Edin H. wrote:Mudro zbori ovaj dingospo.

http://www.bbc.co.uk/news/magazine-36686361

Kako i koliko jadno moraš pasti da govoriš sam protiv sebe. Šta kapitalizam i imperijalizam uradi ljudima, dovede ih do tačke da sami pišaju po sebi.

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Edin H. wrote:Mudro zbori ovaj dingospo.

http://www.bbc.co.uk/news/magazine-36686361

Kako i koliko jadno moraš pasti da govoriš sam protiv sebe. Šta kapitalizam i imperijalizam uradi ljudima, dovede ih do tačke da sami pišaju po sebi.

Bas tako, nema veze sto nisam bio sposoban ni nauciti jezik zemlje u kojoj zivim, ali bitno je da sam ja tu, a za patnje i probleme ostalih zaboli me chundara

Mnogi Bosanci koji su izbjegli ili naselili se u UK slicno razmisljaju, zalosno.

Drvosjeca iz Dejcica wrote:

Edin H. wrote:Mudro zbori ovaj dingospo.

http://www.bbc.co.uk/news/magazine-36686361

Kako i koliko jadno moraš pasti da govoriš sam protiv sebe. Šta kapitalizam i imperijalizam uradi ljudima, dovede ih do tačke da sami pišaju po sebi.

I ja da pobjegnem iz Bosne i Hercegovine ne bih da odmah dolazite za mnom. Pa nisam džaba bježao

Britanski narod je donio hrabru i ispravnu odluku, na referendumu čistom kao suza. Vrijeđanje ljudi koji su glasali za izlazak su patetična i odvratna, pokušava se stvoriti slika da su referendum iznijeli glupi, nepismeni, stari, ružni ljudi. Daje se medijski prostor onoj kokoški stardžon, za koju na ovom forumu niko ne bi ni čuo da nije bilo ovog referenduma, pisalo se danima o nekoj pišljivoj peticiji, kao da je relevantna za bilo šta.
Sjećam se, prije desetak godina, građani Holandije su sa 62% odbacili ustav EU, a poslije njih i građani Francuske (sa nešto manjim procentom). Od tada su zapadne političke elite na sve moguće načine spriječavale referendume o EU, znajući veoma dobro da bi skoro svi završili negativno (u Holandiji je danas ustavom zabranjen referendum o članstvu u EU). Otpor tvorevini koju zovemo EU nije potekao ni od Orbana ni od zatucanih i glupih ljudi, već od građana Holandije, Francuske, Engleske.

UK mnogo više uplaćuje u fondove EU nego što povlači iz njih. Ne treba bit matematički genije da se dođe do zaključka da ima smisla prespitati taj odnos. Zbog čiste matematike, i ničega drugog, Švicarska i Norveška ne žele u EU ni po koju cijenu. Zašto i britancima ne bi bilo dozvoljeno da to procijene?

Ono što baca mrlju na ovaj proces, i što nije bilo fer od strane "leave" kampa je to što nisu bili iskreni do kraja. Englezima je muka više od rumunskih sobarica koje rade za džaba i prikače još četvero djece na socijalu. To je za običnog čovjeka EU: mogućnost da ciganija legalno dođe i uzme im radno mjesto. Ali ... i nakon izlaska, ako želi bit dio jedinstvenog tržišta, UK će morati prihvatiti koncept otvorenog tržišta rada (i u Švicarskoj, koja nikada nije ni bila u EU, ima beskonačno radnika iz istočne Evrope).

Maystor wrote:Britanski narod je donio hrabru i ispravnu odluku, na referendumu čistom kao suza. Vrijeđanje ljudi koji su glasali za izlazak su patetična i odvratna, pokušava se stvoriti slika da su referendum iznijeli glupi, nepismeni, stari, ružni ljudi. Daje se medijski prostor onoj kokoški stardžon, za koju na ovom forumu niko ne bi ni čuo da nije bilo ovog referenduma, pisalo se danima o nekoj pišljivoj peticiji, kao da je relevantna za bilo šta.
Sjećam se, prije desetak godina, građani Holandije su sa 62% odbacili ustav EU, a poslije njih i građani Francuske (sa nešto manjim procentom). Od tada su zapadne političke elite na sve moguće načine spriječavale referendume o EU, znajući veoma dobro da bi skoro svi završili negativno (u Holandiji je danas ustavom zabranjen referendum o članstvu u EU). Otpor tvorevini koju zovemo EU nije potekao ni od Orbana ni od zatucanih i glupih ljudi, već od građana Holandije, Francuske, Engleske.

UK mnogo više uplaćuje u fondove EU nego što povlači iz njih. Ne treba bit matematički genije da se dođe do zaključka da ima smisla prespitati taj odnos. Zbog čiste matematike, i ničega drugog, Švicarska i Norveška ne žele u EU ni po koju cijenu. Zašto i britancima ne bi bilo dozvoljeno da to procijene?

Ono što baca mrlju na ovaj proces, i što nije bilo fer od strane "leave" kampa je to što nisu bili iskreni do kraja. Englezima je muka više od rumunskih sobarica koje rade za džaba i prikače još četvero djece na socijalu. To je za običnog čovjeka EU: mogućnost da ciganija legalno dođe i uzme im radno mjesto. Ali ... i nakon izlaska, ako želi bit dio jedinstvenog tržišta, UK će morati prihvatiti koncept otvorenog tržišta rada (i u Švicarskoj, koja nikada nije ni bila u EU, ima beskonačno radnika iz istočne Evrope).

Odlican post.

Samo da dodam da u kampanji ne postoji "iskrenost do kraja", ne mozes na plakat staviti 100% preciznu informaciju, stvari se namjerno pojednostavljuju i koriste se hiperbole. Plakatima se gadja emocija, a ne razum. Zamjerka da je u plakatima bilo nepreciznosti samo pokazuje koliko proEU establishment ne umije da gubi.

Ko god se htio informirati slusao je debate (Englezi su non stop debatirali cijele godine) ili je detaljno citao stavove, na primjer Hannan je napisao i knjigu o referendumu.

Bez obzira na to kakav ce na kraju biti odnos Britanije i Briselske Unije ovo je jako dobra odluka, otprilike u rangu odvajanja Jugoslavije od Informbiroa ili Tite od Staljina (kako se kome svidja).

bole1st wrote:

Maystor wrote:Britanski narod je donio hrabru i ispravnu odluku, na referendumu čistom kao suza. Vrijeđanje ljudi koji su glasali za izlazak su patetična i odvratna, pokušava se stvoriti slika da su referendum iznijeli glupi, nepismeni, stari, ružni ljudi. Daje se medijski prostor onoj kokoški stardžon, za koju na ovom forumu niko ne bi ni čuo da nije bilo ovog referenduma, pisalo se danima o nekoj pišljivoj peticiji, kao da je relevantna za bilo šta.
Sjećam se, prije desetak godina, građani Holandije su sa 62% odbacili ustav EU, a poslije njih i građani Francuske (sa nešto manjim procentom). Od tada su zapadne političke elite na sve moguće načine spriječavale referendume o EU, znajući veoma dobro da bi skoro svi završili negativno (u Holandiji je danas ustavom zabranjen referendum o članstvu u EU). Otpor tvorevini koju zovemo EU nije potekao ni od Orbana ni od zatucanih i glupih ljudi, već od građana Holandije, Francuske, Engleske.

UK mnogo više uplaćuje u fondove EU nego što povlači iz njih. Ne treba bit matematički genije da se dođe do zaključka da ima smisla prespitati taj odnos. Zbog čiste matematike, i ničega drugog, Švicarska i Norveška ne žele u EU ni po koju cijenu. Zašto i britancima ne bi bilo dozvoljeno da to procijene?

Ono što baca mrlju na ovaj proces, i što nije bilo fer od strane "leave" kampa je to što nisu bili iskreni do kraja. Englezima je muka više od rumunskih sobarica koje rade za džaba i prikače još četvero djece na socijalu. To je za običnog čovjeka EU: mogućnost da ciganija legalno dođe i uzme im radno mjesto. Ali ... i nakon izlaska, ako želi bit dio jedinstvenog tržišta, UK će morati prihvatiti koncept otvorenog tržišta rada (i u Švicarskoj, koja nikada nije ni bila u EU, ima beskonačno radnika iz istočne Evrope).

Odlican post.

Samo da dodam da u kampanji ne postoji "iskrenost do kraja", ne mozes na plakat staviti 100% preciznu informaciju, stvari se namjerno pojednostavljuju i koriste se hiperbole. Plakatima se gadja emocija, a ne razum. Zamjerka da je u plakatima bilo nepreciznosti samo pokazuje koliko proEU establishment ne umije da gubi.

Ko god se htio informirati slusao je debate (Englezi su non stop debatirali cijele godine) ili je detaljno citao stavove, na primjer Hannan je napisao i knjigu o referendumu.

Bez obzira na to kakav ce na kraju biti odnos Britanije i Briselske Unije ovo je jako dobra odluka, otprilike u rangu odvajanja Jugoslavije od Informbiroa ili Tite od Staljina (kako se kome svidja).

ili bosne od juge

Maystor wrote:Britanski narod je donio hrabru i ispravnu odluku, na referendumu čistom kao suza. Vrijeđanje ljudi koji su glasali za izlazak su patetična i odvratna, pokušava se stvoriti slika da su referendum iznijeli glupi, nepismeni, stari, ružni ljudi. Daje se medijski prostor onoj kokoški stardžon, za koju na ovom forumu niko ne bi ni čuo da nije bilo ovog referenduma, pisalo se danima o nekoj pišljivoj peticiji, kao da je relevantna za bilo šta.
Sjećam se, prije desetak godina, građani Holandije su sa 62% odbacili ustav EU, a poslije njih i građani Francuske (sa nešto manjim procentom). Od tada su zapadne političke elite na sve moguće načine spriječavale referendume o EU, znajući veoma dobro da bi skoro svi završili negativno (u Holandiji je danas ustavom zabranjen referendum o članstvu u EU). Otpor tvorevini koju zovemo EU nije potekao ni od Orbana ni od zatucanih i glupih ljudi, već od građana Holandije, Francuske, Engleske.

UK mnogo više uplaćuje u fondove EU nego što povlači iz njih. Ne treba bit matematički genije da se dođe do zaključka da ima smisla prespitati taj odnos. Zbog čiste matematike, i ničega drugog, Švicarska i Norveška ne žele u EU ni po koju cijenu. Zašto i britancima ne bi bilo dozvoljeno da to procijene?

Ono što baca mrlju na ovaj proces, i što nije bilo fer od strane "leave" kampa je to što nisu bili iskreni do kraja. Englezima je muka više od rumunskih sobarica koje rade za džaba i prikače još četvero djece na socijalu. To je za običnog čovjeka EU: mogućnost da ciganija legalno dođe i uzme im radno mjesto. Ali ... i nakon izlaska, ako želi bit dio jedinstvenog tržišta, UK će morati prihvatiti koncept otvorenog tržišta rada (i u Švicarskoj, koja nikada nije ni bila u EU, ima beskonačno radnika iz istočne Evrope).

Hrabra jeste, mada bih ja prije rekao luda, da li je ispravna to će pokazati vrijeme. Ne bih se složio baš da je to sa ostankom ili izlaskom iz EU čista matematika jer u Britaniju je ulazilo dosta mimo zvaničnih EU fondova kroz investicije, sigurnost, bankarski sektor, izvoz...itd.

Drvosječa, da li vas ima više koji koristite isti nick?

Mislio sam da ne postoji nijedna tema na kojoj bih ja imao približno isto mišljenje kao onaj stari drvosječa, ali ovaj novi me je iznenadio ...

neki dan si imao odlično poređenje Harisa Silajđića i Zlatka Lagumdžije

Što se tiče "matematike", obrati pažnju kako sam to napisao. Rekao sam da ima osnova da se preispita ... nemoguće je reći u ovom trenutku, matematički, profitiraće ili neće ovom odlukom, jer to zavisi od miliona faktora. Pošto se englezi klade na sve i svašta, žargonski rečeno, kvota i nije tako loša kako se nastoji prikazati u javnosti. I zato je hrabra odluka naroda, jer nisu poslušali ono što im je sugerisano, od obje vodeće stranke, medija (bbc pa nadalje), ipak to nisu ovce (kao što se sada pokušava predstaviti).

Ja sam bio banovan kad se dešavao referendum, pa nisam mogao iznijeti svoju prognozu, a bio sam ubijeđen da će pobijediti "leave" iz jednog prostog razloga što su sve ankete (koje nisu bile, očigledno frizirane - a i to se lahko moglo prepoznati) sugerisale izjednačenu trku. Postoji jedan određen procenat ljudi koje je bilo stid reći da su za izlazak i ne žele da se deklarišu tako, ali glasaju - to je tih famoznih 2 do 4%. Nije adekvatno poređenje, ali sjetih se Berluskonija - on je uvijek dobijao nekoliko procenata više nego što se "očekivalo", jer neke ljude u Italiji je bilo stid reći da su za Berluskonija, a na kraju glasaju za njega.