medvjed23 wrote:
bring it on

ja od žemskog jezika bježim kao vampir od sunca, al fizički napad me već ne plaši toliko

siguran sam da bih, u slučaju istog, izvukao remi ili se, u najgorem slučaju, časno povukao..
šalu (pod uslovom da su gornje prijetnje šala

) na stranu, al zanimljiv je odnos između muzičkog i pjesničkog stiha.. recimo, meni je ovo prvo puno teže napisati, jer moram paziti da se riječi uklope u melodiju, da rima bude pravilno raspoređena, da neki slog ne zafali ili pretekne.. ipak, smatram da čisti pjesnički stih, koji ponekad nastane za par momenata, bez trunke napora, nosi više umjetničke vrijednosti..
Eis? A haiku 5-7-5? A sonet?
Moj jedini pokušaj muzičkog stihoklepstva desio se u osnovnoj školi, kad smo morali napraviti pjesmicu po uzoru na Šuberta, Mocarta il' Bramsa. Ne mogu vam sada otpjevati, ali stihovi su savršno rasporedjeni - i u isto vrijeme bezvremenski .....
Paoooooo jeeeeee prviiiiiiiii snijeeeeeeeeeg
Ne čuje seeeeeeeeee zujanje pčelice
Zabijelioooo se brijeeeeeeeeeeg
Ne pjevajuuuuuuuuu višeee ptiičiiiiiiiceeeeee
Ah, snijeeeeeeeg, ah, snijeeeeeeeg
Ah, taj bijeeeeliiiiii snijeeeeeg
Pravićemo snješka, pravićemo snješka
Ah, snijeeeeeeg, ah, snijeeeeeeg,
Ah, taj bijeeeeeliiiii snijeeeeeg
Pravićemo snješka, neka nam se smješka.
2X
Ima još ... ali mislim da je ovo sasvim dovoljno da se shvati kakav je prirodni talenat čučao u malom kanarincu.
Znači, čista poezija.
