Ommadawn wrote:Negdje sredinom 1989-e, moja sestra je isla u prvi razred osnovne skole "Ranko Sipka" u Banja Luci. To vam je ona skola napravljena poslije zemljotresa 1969 u naselju Budzak (danas Lazarevo, kako se skola zove - ne znam) i bila je u to vrijeme pravo moderna. Ucionice su imale vrata tipa "harmonika" koje si mogao otvoriti cijelom duzinom ucionice, a kako su ucionice bile poredane u krug, to je valjda bilo namijenjeno za neke svecanosti i priredbe. Skola za koju se govorilo da je najmodernija u BiH - te davne 89-e su imali i kompjutersku sekciju gdje se ucilo programiranje ali si morao imati najmanje vrlodobar iz matematike da bi bio primljen u istu.
Sve bi to bilo gotovo savrseno da uciteljsko-nastavnicki kadar nije bio kakav je bio. Naime, uciteljica moje sestre je zahtijevala da ucenici moraju imati crvene hemijske olovke ili naliv-pera sa crvenom tintom. Iz kojeg razloga, nije jasno. I sta ce, mama ono slobodnog vremena sto ima dok ne ode na posao dadne se u potragu za tim. Obisla sve i jednu knjizaru i kiosk u centru Banja Luke ali ni za lijeka ni tinte niti hemijske olovke. Dosao stari navecer kuci, sestra place - jer valja budali sutradan u skolu reci da mama nigdje nije nasla, a takav odgovor ta kretenka nije prihvatala vec dva dana. On sjede u auto, skokne do kancelarije, vrati se i rece "Evo je! Cuvaj dobro!". Usput, ta uciteljica je rekla mojoj sestri "Ti nikada neces proci vecom ocjenom nego tricom!" iako je sestra ucila i redovno pisala zadace.
Potrefilo se istovremeno da smo dobili dugo cekani stan od mamine firme pa nam cinjenica da je sestra taj prvi razred zavrsila sa ocjenom tri nije tesko pala. Nova skola, nova uciteljica i novi skolski drugari. Istina, skola je starija ali nastavnicki kadar mnogo humaniji. Sestra prvo tromjesecje prodje peticom. Uciteljici nije bilo jasno kako da je prvi razred zavrsila sa tricom, te je kontaktirala njenu staru uciteljicu, tek da se pohvali da je dijete napredovalo. Ta uciteljica je iznapadala sto je kontaktirala, pa onda sumnjala u sposobnost nove uciteljice, sposobnost cijele skole....etc. Pitam se kako bi zivot moje sestre bio da je imala nesrecu da ostane u toj skoli?
No ni ja bolje nisam prosao. Moja uciteljica je bila gorljiva komunistkinja pa je na moju primjedbu ("zasto nam se stvari oduzimaju na granici? Mom rodjaku oduzeli televizor koji je kupio u Njemackoj" ona rekla "Pa i kod nas ima kupiti isto televizor, zato se oduzima" a ja rekao "Pa to je meni glupo") mene izbacila sa casa i rekla da sutradan dodjem sa mamom u skolu na razgovor. Mama dosla, pricala sa upravnikom, uciteljicom, spomenut je bio moj odgoj, mama je bila preopterecena problemima oko zakasnjele plate, stan jos nije bio rijesen, otac uvijek na putu - elem da ne duzim, dobio sam batine uz prijetnju da ce mi jezik odsjeci ukoliko ga ne budem drzao za zubima.
Blizio se Dan mladosti, uciteljica je pricala kako smo svi ravni, svi imamo isto - ja spomenuh komsiju koji vozi Opela Rekorda...opet razgovor, opet batine, ovaj put skontam da je bolje da sutim. Kod kuce se uglavnom pricalo o direktorima koji sebi obezbjedjuju dobra auta, vikendice a bogami i otvaraju male privatne trgovine, radnici nisu primili 2 mjeseca plate, strajkovi na sve strane a medije bruje o kosovskim Albancima i Slovencima kako hoce da nam uniste Jugoslaviju. Moj drug Bojan dodje jedan dan pa pokaza nesto sto ce mi zauvijek ostati u sjecanju - napravio je kolaz Jugoslavije, pa je isjekao sve i jednu njenu republiku i usput Kosovo i rekao uciteljici kako misli da ce to tako biti. Kako je on prosao kod kuce ne znam - ali vjerujem da su dobre batine bile umijesane. Inace prosjecna ocjena mu je bila trojka ali Boki je rijesavao matematicke zadatke brze nego ostali i svi su bili tacni.
Vedar i bistar - ostao mi je u dragom sjecanju. Cuo sam da je navodno u Americi.
Dodje rat, izvukla se ziva glava, u Svedskoj sretnem neke skolske drugare iz te skole. Gdje, sta, kako - uglavnom, moja uciteljica iz gorljive komunistkinje se metamorfozirala u gorljivu Srpkinju a kasnije se prebacila u drugu skolu gdje je napredovala kao pedagog.
Eh ovo su moja iskustva iz SFRJ i ja u pricu napretka, bratstva i jedinstva ne vjerujem.
Imali su svi posao - dok su se plate finansirale od kredita. Cim je MMF trazio revidiranje ekonomije da bi odobrio novi kredit sto je znacilo zatvaranje nerentabilnih preduzeca i otkaz radnicima - nastade frka, potpomognuta nacionalizmom.
Nisu svi imali rijeseno stanovanje - mnoge znam koji su rat docekali kao podstanari. Neki nisu ni kuce dovrsili. Neki su zivjeli i u podrumima zgrada namjenjenim kao skloniste.
Šta reći na ovo što si napisao
I jeste i nije istina.....
Krajem 80tih stvari su već počele ići kako ne treba i tu se slažem sa tobom, ali nije baš bilo toliko crno. Kretena od nastavnika je bilo i prije i poslije rata, tipa "ja znam za 4 Bog za 5" i slično imaš i danas od osnovne do fakulteta koji su studentima sjebavali semestre i prosjek ocjena to nije do Juge.....Ja sam bio dijete ali se sjećam komšije koji je bio čivija i kupio ganjc novog Golfa i dovezao pred zgradu što je tad bio vau! I drugog komšije nekog direktora koji je dovezao novi Jettu iz TAS-a i da ne bi bilo zajdljivih komentara nisu bili Srbi - ovaj prvi Bošnjak, a drugi Hrvat
Komšija ljekar je vozio starog Opela, a mi smo imali Renoa sjećam se da je parking do rata baš bio šarolik modelima. Moja učiteljica iz osnovne je bila veliki komunista i Jugosloven, da bi njen sin poslije rata postao jedan od novopečenih gazda i divljih kapitalista...Učila nas je kao đačiće Titu, B-J, partizanima, SFRJ i kako se to sve mora voliti i cijeniti. Poslije 1991 je preko noći postala veliki demokrata i sve što smo do sad učili treba zaboraviti
.......za utjehu nikada nije bila nacionalista, svu je djecu jednako gledala i voljela. I to joj hvala od mene kad pogledam iz današnje prespektive, možda zato i nisam nikada mrzio druge.....
