Takvi kao ti, kojima "vizija" ide tako daleko da od cijelog ovog posta najviše zapamte i jedino prokomentarišu ovaj dio sa alkoholom (dakle najnebitniju stvar od svega napisanog) završe čitav život nosajući tuđu poštu i praveći drugima kafe.Sodom1 wrote:mp3problem wrote:Ženo draga, zovi ti njega! Nemaš ništa od plakanja! Idi mu u firmu, nazovi, šalji e-mail, trudi se, bori se... Budi fina i kulturna, nazovi i reci "obzirom da sam bila na razgovoru kod Vas i zaista imam veliku želju da krenem raditi na toj poziciji, možete li mi reći je li proces selekcije kandidata završen i jeste li donijeli konačnu odluku". Ako kaže "jesmo, niste primljeni" ti se lijepo zahvali i reci da se nadaš da će uzeti tvoj CV u obzir kada bude potrebe za radnikom tvog profila i da ti je drago što ste se lično upoznali.joooj wrote:
Pretprosle sedmice bila na jednom razgovoru za posao i prema njegovom stavu ja sam stvarno mislila da je to to. I kao sto kazes pocela planirati koliko mi treba vremena do posla, posto je izvan Sarajeva, pa racunam do Ilidze tramvajem, pa bus, uzet' cu onaj studentski kupon itd. A kako sam mislila da je to to!? Covjek mi je 2-3 puta tokom razgovora rekao kako mu se svidja moj CV, moja prica i moj stav. Pitao me da li bi ova pozicija bila ispod mog nivoa, posto kao privodim master kraju. Cak mi je rekao i termine buseva i pokazao gdje je stanica. Rekao mi se javiti mail-om do proslog cetvrtka. Evo sad ce i sedmica proci kako se trebao javiti, pa nigdje odgovora. Moram priznati da sam plakala malo, ali zato sto sam se idiot ponadala. Ne radi se o tome da gubim samopouzdanje, gubim jedino vjeru u ljude. U pitanja kad cu zavrsiti fakultet (3 godine) i evo vec 2 godine sam na masteru a nigdje vise tih ljudi i njihovih obecanja.
Ne mogu reci da padam u depresiju, ali definitvno nisam osoba kakva sam bila, a bila sam i preoptimisticna, pa je onda to velika promjena i za ljude oko mene i za mene samu. Onda opet kazem sebi, nisi jedina, ima i gorih. ALi kao sto moj brat kaze dokad' vise da gledam kome je gore!? A ne znam.. Mislim da ne moze zauvijek ovako biti, pa valjda ce se bagra vise nakrasti, pozaposljavati, valjda ce morati nekad krenuti na bolje.. Mozda
E ako si baš uvjerena da si 100% odlično sve odradila i da se zakačio za tebe, onda se postavi umjereno bezobrazno. Nazovi i reci: "obzirom da ste mi rekli javiti do prošlog četvrtka jesam li primljena, a ja još čekam Vaš poziv, htjela sam samo provjeriti jeste li donijeli odluku jer su mi ponudili radno mjesto u drugoj firmi. Pretpostavljam da ste bili zauzeti ili ste bili na putu, ali zaista mi treba povratna informacija".
Ako se zakačio za tebe, vjeruj da će ti ovo upaliti.
Čak i ako te ne prime, najnormalnije je da pitaš razlog. Ja sam uvijek pitala razlog i onda znam do čega je. To otprilike ide ovakav razgovor (ljubaznim i mekim tonom): hvala Vam puno na povratnoj informaciji. Budući da aktivno tražim posao, bilo bi mi korisno da mi kažete iz kojeg razloga nisam primljena, da li je to zato što postoji neki bolji kandidat, zato što nemam dovoljno iskustva ili zato što nemam vozačku dozvolu. I pažljivo slušaj šta ti odgovori, u principu, nikada ono što ti prvo kaže nije ispravno, tek treći ili četvrti razlog koji ti navede ti je to zašto nisi primljena. Vjeruj da će ti ljudi izlaziti u susret i govoriti ti.
Tako sam ja skontala da je većinom razlog to što nisam još jebeni vozački položila.
Mahom bi mi ljudi kao treći razlog nabrajali vozački i onda sam uzela malo čitala knjige o psihologiji i shvatila da je moje zapažanje zapravo odlično, da zaista prvi razlog nikada nije pravi. To možeš primijeniti i na frajereTestiraj ovo u svakodnevnom životu, pa ćeš vidjeti da sam u pravu.
Bila sam i sa jedne i sa druge strane, nagledala sam se svakavih CV-ijeva... Onaj ko je meni ostao u sjećanju je osoba koja se interesovala, zvala, propitivala. Jer ako ona u tome pokaže inicijativu, znači da će sutra i meni na poslu pokazati inicijativu. To ti povećava šanse, diferencira te od ostalih...Ako ti zvučiš očajno, nisi zanimljiva poslodavcu. Nemoj se inferiorno postavljati. Budi samouvjerena, dođi sa stavom "koliko ja trebam vas, toliko vi trebate mene" (naravno ako imaš neke vještine i iskustvo)
Ako si pripravnik, onda pokaži pismenost, elokventnost, dođi oprane kose, decentno našminkana, crna suknja, bijela košulja, mala petica, bez jakog parfema, nasmijana,pozitivnog stava, ali ne napadna. Nemaš iskustvo, ok...Ali vrijedna si, voliš raditi. Ideš stavom: Još uvijek nisam imala priliku raditi u svojoj struci, ali sam volontirala, bila aktivna u studentskim organizacijama, čuvala komšinici djecu, izvodila tuđe cuke. Voliš imati ispunjen dan i uvijek se trudiš da se oko nečega zanimaš...Jbg, slaži malo, ako i nije tako. Rolaš, čitaš, voziš bajk, voliš životinje, praviš nakit...Istakni se od mora onih koji će reći "završio sam faks i sad tražim posao jer želim graditi karijeru u svojoj struci". Pogotovo ako nešto uspiješ smisliti da ti je hobi vezan za struku. Tipa: završila sam marketing, ali primijetila sam da se danas jako puno koristi digitalni marketing. Obzirom da nisam na faksu učila o tome, sada malo sama izučavam to područje jer je interesantno i u ekspanziji.
Nedavno sam i sama tražila posao. Upala sam bez štele, a prošla sam more intervjua, ne znam im broj...
Nakon svakog intervjua sam kratko poslala mail zahvale što su izdvojili svoje vrijeme da me lično upoznaju, tamo gdje mi nisu ništa javili zvala sam ih i ljubazno pitala o mom statusu ili slala im mail. Jbg, ja sam odvojila svoje vrijeme za njih i minimum profesionalnosti koji očekujem je povratna informacija.
Ja sam imala puno sreće i uspjela sam relativno brzo naći posao, ali sigurno sam prošla 30tak intervjua. Šta mi se sada dešava - ljudi me zovu, kažu, eee, moj kolega iz te i te firme je vas intervjuirao i ostavili ste dobar dojam iako niste primljeni, pa vas je preporučio nama, imamo tu i tu poziciju otvorenu, hoćete li doći na intervju...I firme su mahala, znam ja po svojoj, svakog kandidata kada ode protaborimo, pregledamo mu fejs profil, prokomentarišemo...Jbg, nama je to budući kolega, valja nam sjediti sa njim cijeli dan, ako ti dođeš i osjetiš se na znoj, ja ću prva dati crveni karton jer valja meni sutra sjediti kraj tebe i umirati od smrada...
Sretno rajo svima, nije vam lako, a na žalost, kod nas te rijetko ko ima posavjetovati, ljudima je ili mrsko ili su bezobrazni, ja sam napisala svoje zaključke iskreno i prema mojim zapažanjima
Čuvam svima fige, a jooooj! ako ti ovo pomogne, vodiš me na nekakav alkohol
P.S. Znam da je predug post, ali fakat mi žao sve raje koja ne može naći posao, nadam se da će barem nekome ovo pomoći, ako jednoj osobi upali, ja sam presretna!
Osim ovaj dio s alkoholom to nula bodova
Otvori malo um i za drugačije od sebe i za drugačije stavove od tvojih, bolje ćeš u životu proći
Prijateljski savjet i end of discussion, as far as I'm concerned!
