E dobro veče svima evo me nakon dužeg vremena opet (previše obaveza i malo slobodnog vremena).
man_464 i trambusek88:
SKIDAM KAPU! Ovo sa novim trolejbusima je odlična stvar!!!!!! Moje duboko poštivanje onome kolegi forumašu
Samo se nadam da će biti rezervnih dijelova pa da neće ova vozila završiti kao tura trolejbusa iz Sankt Galena koji su u međuvremenu većinom kanibalizirani
Evo vidim da je bilo prethodno par pitanja oko historijata trolejbuskog saobraćaja pa bi naveo par podataka:
16. septembra 1984. godine - počela je voziti linija broj 101 Hrasno – Trg 6. aprila (danas Austrijski trg) sa 14 trolejbusa i linbija 102 Hrasno – Pionirska dolina (danas Jezero). Okretaljka Hrasno se nalazila na mjestu današnjeg tržnog centra Robot.
23. novembra 1984. godine su trolejbusi počeli raditi na liniji 103 Dobrinja – Trg 6. aprila i u istom periodu je otvorena okretaljka Alipašino polje/Mojmilo.
16. jula 1985. godine su počeli trolejbusi da voze na Vogošću.
Prve četiri godine sarajevski trolejbusi su bili parkirani u nedovršenom tunelu Ciglane kroz koji je išla jednotračna servisna pruga za današnje garaže minibusa na Velešićima (iza Željezničke stanice), gdje su se obavljale popravke i servis vozila.
Od novembra 1984. godine trolejbusi u pravcu za Alipašino polje / Dobrinja vozili su preko Hrasnog i Otoke današnjom ulicom Kraljice Jelene. Tek 1986. godine proširena je Prvomajska ulica (današnja ul. Safeta Hadžića) tako da trolejbusi voze direktno preko Aneksa i Švrakinog sela. Otoka je tada postala trolejbuski terminal.
Tokom izgradnje sarajevskog trolejbuskog sistema realizirana je i dionica kroz ulicu Ivana Krndelja (današnju ul. Azize Šaćirbegović). Ova dionica je bila čak i obnovljena nakon rata na kraju 90-ih godina. Radi se o dionici nikad dovršene trolejbuske linije preko Dolac Malte ulicama Marka Marulića / Put života do Željezničke stanice i dalje preko tunela na Ciglane. Time bi se stvorila direktna veza zapadnih stambenih naselja sa Željezničkom stanicom i postojala bi mogućnost uvođenja novih trolejbuskih linija. U ovo doba planirana je bila također trolejbuska linija za Breku i okretaljka u ulici Danijela Ozme.
Godine 1985. u saobraćaju su sljedeće trolejbuske linije:
101: Hrasno-Trg 6. aprila
102: Hrasno-Pionirska dolina
103: Dobrinja – Trg 6. aprila
104: Alipašino polje – Trg 6. aprila
105: Vogošća – Trg 6. aprila
Ukupna dužina trolejbuskih linija je činila 42,1 km. Svakodnevno je u to vrijeme trolejbusima prevoženo oko 130 000 putnika.
1988. godine je trolejbuski vozni park sastajao od 78 kratkih i 22 zglobnih trolejbusa (užas kad pogledam današnji broj trola koje mogu izać na ulice).
I tek ove 1988. godine otvoren je moderni trolejbuski de.po na Otoci, koji zauzima površinu od 4 hektara sa 2 500 m2 zatvorenog prostora i kompletno opremljenim tehničkim prostorijama te radionicama. Ovaj de.po je nudio prostor za oko 100 trolejbusa. Servisna pruga, koja je išla kroz tunel Ciglane prema minibuskim garažama na Velešićima koje su dotad služile za održavanje trolejbusa, je ukinuta.
U aprilu 1992. godine je dolazilo do privremenog prekidanja trolejbuskog saobraćaja zbog ratnih dejstava, granatiranja i oštećivanja kontaktne mreže.
18. aprila 1992. godine, oko 23 sata, bio je granatiran trolejbuski de.po minobacačkim projektilima kalibra 120 mm. Tom prilikom uništeno je 17 trolejbusa i dispečerski centar, , pokidana je kontaktna mreža u krugu depoa tako da trolejbusi više nisu mogli da izađu na linije, a oštećeni su i neki drugi objekti u krugu.
U maju 1995. godine trolejbuski de.po je bio pogođen modificiranom avionskom bombom koja je napravila ogromne štete na objektima depoa i između ostalog je uništila mnoge vitalne dijelove trolejbusa, koji su ranije bili uspješno izvađeni iz oštećenih vozila i sklonjeni radi zaštite od ratnih dejstava i vremenskih prilika.
26. novembra 1995. godine, proradila su 2 trolejbusa prilikom probne vožnje na relaciji Otoka – Alipašino polje. U narednom periodu je na ovoj relaciji vozila linija 104a. Trolejbusi nisu vozili preko Hrasnog nego su koristili reaktiviranu i popravljenu trasu ulicom Kraljice Jelene koja je od 1986. godine bila bez linijskog saobraćaja.
U ljeto 1996. godine počela je obnova trolejbuskog sistema. Montirana je bila nova mreža talijanskog tipa (prethodna je bila napravljena po švicarskom sistemu Kummler+Matter) i kupljeno je 7 polovnih trolejbusa tipa Škoda 14Tr iz Češke koji su prije vozili u gradovima Pardubice i Mariánské Lázně.
11. septembra 1997. godine su bile ponovno uvedene u saobraćaj trolejbuske linije 101 (Drvenija – Otoka) i 104 (Drvenija – Alipašino polje). U to vrijeme trolejbusi još nisu vozili na Austrijski trg (ranije Trg 6. aprila).
27. novembra 1997. godine trolejbusi su opet je počeli voziti za Dobrinju i uspostavljena je linija 103 (Drvenija – Dobrinja). Dionica Otoka – Mojmilo ulicom Kraljice Jelene je ukinuta i kasnije demontirana. Trolejbuska trasa za Dobrinju nije bila obnovljena u prethodnoj dužini nego je skraćena za oko 400 metara, jer se zadnja dionica danas nalazi na području RS-a. Trolejbuski terminal se nalazio na mjestu gdje je danas autobuska stanica u Lukavici.
Godine 1999. obnovljena je kontaktna mreža za trolejbuse u pravcu Jezera (ranije Pionirska dolina).
15. marta 2000. godine otvorena trolejbuska linija 102 (Otoka – Jezero).
U aprilu 2001. godine su trolejbuske linije 101, 103 i 104 bile produžene od tadašnjeg terminala Drvenija na Austrijski trg.
Krajem 2003. godine počele su pripreme projekta „Trolejbuski prsten Dobrinja“ koji je trebao da spaja kružnom linijom postojeću trasu na Dobrinji sa teritorijom općine Lukavica/Istočno Sarajevo u RS-u. Planirana dionica duga je 3 600 m i ukupna vrijednost projekata bila je izračunata na 3,5 miliona KM, koje su trebali obezbjediti razvojna agencija SERDA, Ministarstvo prometa i komunikacija Kantona Sarajevo, GRAS i lokalne uprave iz oba entiteta. Radovi na ovoj trolejbuskoj trasi, koja bi značajno poboljšala povezivanje ovih općina sa centrom Sarajeva i doprinosila optimalnom urbanom razvoju, su trebali biti završeni tokom 2007. godine. Projekat je 2004. godine storniran zbog razloga koje svi ponajemo - nema para, nema volje, politika...
Nadam se da će ovo malo odgovoriti na pitanja nekih kolega forumaša!
Inače imam malu molbu za vas forumaše, ako znate još za nekoga koga bi interesovale i čak samo stare slike Sarajeva sa starim tramvajima itd. da mu preporučite moju knjigu - ima dovoljno primjeraka dostupnih direktno u Sarajevu, cijena ostaje na nivou troškova izrade i transporta (30 KM), i iskreno stalno imam malo rupu u budžetu pošto sam to sve finansirao sam mojim ličnim sredstvima. Posebno nakon što je Kanton nakon šupljih obećanja kako navodno želi kupiti jedan broj knjiga jednostavno PRESTAO da komunicira, osjećao sam se na kraju kao oni Jevreji u Jeruzalemu kod onog zida plača koji također ništa ne odgovara i oni bukvalno pričaju u zid 
Na ovakvo papačko kantonalno ponašanje mogu više reagovati samo kroz ironiju i humor.
Hvala!!!
Pozz!!!
