#19651 Re: Juventus
Posted: 14/03/2021 20:52
Jbt-e drugo poluvrijeme nisu levati igrali.

Mene vise zanima teren i na sta to lici, tu vidim sve propuste koji se gomilaju tokom vremena. A ova natezanja ko ce da vodi kolo je cista politika interesa.
Leoni per... Agnelli - igra rijeci u naslovu filmskog ostvarenja Roberta Redforda iz 2007 - Lions for Lambs "Leoni per agnelli", "Glineni golubovi" ili "Jaganjci i lavovi", a koji je zapravo metafora koja se koristi za kontroverzni opis koncepta herojskih vojnika pod zapovjednistvom nesposobnih zapovjednika. Hrabrost Pereza i Agnellija i strukturalna greska Superlige. Prava etika i apsurdne optuzbe protiv Juvea, Milana i Intera za utjecaj na sampionat kojim vladaju vec 70 godina...
Od nezasluzenog poraza protiv Atalante prosle nedjelje pa sve do bolne pobjede ove srijede protiv Parme, cini se da je prosla godina, a ne samo tri dana. Toliko da se gotovo vise nismo sjecali onoga sto se dogodilo u Bergamu i gotovo smo zaboravili da se sredinom sedmice i odigravalo kolo Serie A. "Godina" u kojoj je Juventus u liku predsjednika Andree Agnellija primio tezak udarac, zavrsivsi u vrtlogu nasilne narodne nacionalne ravnodusnosti.
Klasna borba bogatih prerusenih u siromasne, podrzana uslovljenom stampom i zavedenim, lose informisanim, potaknutim i, konacno, eksploatisanim stanovnistvom.
Kost prepirke bila je rodenje Superlige, ambicioznog projekta, ali izgradenog prebrzo jer je kolaps sistema zahtijevao ubrzanje koje je zavelo organizacionu masinu, cineci je napadljivom i rusevnom za svega 48 sati.
Superliga u kojoj su trebali sudjelovati samo Juventus, Milan i Inter, klubovi optuzeni za rizik monopolizacije Serie A... te iste Serie A koja je kroz posljednjih 70 godina u 57 navrata dijelila titule Juventusu, Milanu i Interu, ostavljajuci mrvice (13 naslova) spram ostalih devet razlicitih timova. Istinska oligarhija koja je, osim u rijetkim i izuzetnim trenutcima, prikazivala silnu moc nekolicine (tri) bitnih klubova, ocito superiornih u odnosu na sve ostale kako po ekonomskoj moci, tako i po tradiciji i organizaciji. Samo tri ekipe vladaju vec 70 godina, ali cini se da to nitko nije primijetio do te mjere da ih je sprijecilo optuziti iste za narusavanje ravnoteze u Serie A.
Koje ravnoteze?
Razlika izmedu bogatih i siromasnih uvijek je postojala cak i kad smo punih usta pricali o nasem sampionatu kao najljepsem na svijetu. Jedina prava prelazna faza izmedju romanticnog i modemog fudbala desila se u decembru 1995. godine "Bosmanovom presudom" koja je omogucila besplatno kretanje igraca nakon isteka njihovog ugovora, uspostavljajuci izmedju ostalog ukidanje gornje granice broja stranaca u timovima. Slobodno kretanje igraca je pokrenulo praznjenje blagajni klubova i sve veci utjecaj na njihove budzete, a mladi italijanski fudbaleri su naisli na ostru konkurenciju stranih fudbalera koji su sa sobom donijeli privlacnost egzotike.
Ali od 1995. godine pa do danas 22 od 24 titule sampionata su jos jednom podijelili Juventus (13), Milan (4) i Inter (5), dominacijom prekinutom na trenutak tek naslovom Rome koja je, da bi prekinula 18 godina dug post, upala u dugove u trenutku kada se krajem 2003. godine nasla s oko 665 miliona eura akumuliranog duga, te je stoga bila prisiljena na rekonstrukciju otvorivsi vrata Capitaliji (koju je kasnije preuzeo Unicredit).
Druga pauza u oligarhije Juvea, Milana i Intera vidjela se i godinu dana ranije, kada je u sezoni 1999/2000 Cragnottijev Lazio osvojio sampionat, cije ce predsjednistvo kulminirati 2002. godine s devet obveznica s ukupno 1,125 milijardi eura vrijednosti duga. Cragnotti je pozvan da se ukloni i prepusti u ruke banaka sve svoje tvrtke, ukljucujuci i Lazio. U Tuzilastvu u Rimu je 2003. godine upisan u registar osumnjicenih, pod optuzbom za lazni bankrot.
Od pomenuta dva osvajanja Scudetta od strane rimskog dvojca pa do danas, naslov prvaka Italije prepusten je staroj trojci. I opet, uvijek iznova. Oni koji su sada bili spremni da ucestvuju u Superligi, a koja je pala vec za dva dana, bili su optuzeni da su rizikovali mogucnost monopolizacije Serie A.
Ali o cemu zapravo pricamo? Cista demagogija i apsolutno sljepilo.
Fudbal je romantican za djecu koja sanjaju da sutra postanu fudbaleri, dok skole fudbala postaju sve manje sretne, buduci da se oni koji bi trebali biti tehnicki treneri radije osjecaju poput "malih Guardiola" i u fudbalskim skolama predaju casove iz taktike.
Za one momke koji sanjaju o postajanju velikim sampionima i koji takve oponasaju cak i ako ne igraju za njihov omiljeni tim. Jer, na kraju krajeva, vezanost za odredeni dres nekog fudbalskog kluba kao i njegova kapetana kakvu smo pamtili iz generacije koja je prethodila "Bosmanovoj presudi", ne pripada i novoj generacoji koja je navikla pratiti sampione koji svoj dres ljube zbog mode, a ne iz ljubavi.
Ali lakse je demagogizirati romantiku i strast nego prihvatiti promjene i ici im u susret.
Da li je Superliga rodjena prije svega kao trik omiljenih klubova kako bi se zastitili od upravljackih gresaka kakve stvaraju dugove?
Da, to je istina. I to nije fer, jer meritokracija uvijek mora zadrzati svoj dio ucinka, ali ako se savezi pokazu nesposobnima predloziti nove nacine i rjesenja za spasavanje klubova koje sanjaju mladici i pri tom samo iskoristavaju klupsku privlacnost i potrosnu moc, sto zauzvrat omogucava porast ljubavi spram velikim sampionima, tada fudbal nece biti spasen. S druge strane spas ce pronaci mnogi, isuvise veliki broj predsjednika koji pocivaju poput balasta na sistemu koji ih nagradjuje umjesto da ih tjera na rast.
To se zove poslovni rizik. Omalovazavaju se Perez i Agnelli, dezurni krivci, ali sve dok postoje oni koji promjenu pokusavaju ispuniti, pa i iz licne koristi, nada ce postojati.
Javnost bi se trebala mnogo manje oslanjati na demagogiju klaunova koji ni ne poznaju etimologiju rijeci ETIKA.