vjeshalica wrote: ↑12/09/2021 12:21
cabej wrote: ↑12/09/2021 11:06
ako imate priliku bar malo pročitati krivični zakon i sudsku praksu, bilo bi Vam jasno koliko je teško osuditi nekoga zbog amnezije.
dovoljno je da sudski vještak, jedan od njih, kaže "vjerovatno jest, možda i nije" i od slučaja nema ništa. a osuditi nekoga za nešto što nije krivično djelo je suludo...
Oh,evo dezurnog alisinog govnologa
Sud NIJE POKLONIO VJERU ALISINOM ISKAZU, dakle, laze
Davanje laznih iskaza jeste kd, procitaj opet to sto si pogresno procitao i istumacio, i Alisa NEMA amneziju sto je i dokazano
Kantonalni sud u dva navrata nije poklonio vjeru Alisinom iskazu, a to je uradio tako što je iz nalaza više vještaka uzeo samo dijelove koji njenu amneziju dovode u sumnju, a za ostale dijelove i nalaze se napravio kao da ne postoje. Ta pristrasnost Kantonalnog suda u pogledu tumačenja nalaza vještačenja Alise Mutap je u oba navrata bila jedan od razloga zbog kojih je Vrhovni sud te presude ukinuio i proglasio ih nezakonitim i suprotnim činjenicama.
Tvrdnja koju iznosiš nalazi se u dvije presude koje su UKINUTE od strane višeg suda i NEMAJU NIKAKVU PRAVNU SNAGU. A jedan od mnoštva razloga njihovog ukidanja je upravo pristrasnost zaključka Kantonalog suda u pogledu tvrdnje koju citiraš.
I
mas presudu, a i moju analizu vjestacenja Alise Mutap na temi.
Kucukalic je rekao "trebalo joj se vratiti izgubljeno sjecanje, pa amnezija nije vjerodostojna", a onda "nemamo nikakve sumnje u istinitost svega sto govori nama i sto je rekla policiji" (a policiji rekla da ima amneziju).
Kucukalic se striktno drzao urednosti CT-a, previdjajuci da on uglavnom ne pokazuje potrese mozga kod laksih povreda glave. A kad je sa dokumenata licno pogledao i ispitao i testirao Alisu, dosao je do zakljucka da ona govori istinu o svemu.
Zato je njegov nalaz kontradiktoran.
Tim Đelilović je temeljitije gledao i obrazlozio i na osnovu dokumenata i licnog testiranja Alise Mutap utvrdio da nesporno ima amneziju. Doktorica Đelilović je Alisu pratila kroz terapije visemjesecni period i imala je najdublji uvid u njeno stanje i zato je njen nalaz namjerodavniji.
Dizdarevic i Vegar iz treceg tima su nalaz dali na osnovu dokumentacije (u kojem, uz uredan CT, ne mogu potvrditi, ali nisu ni iskljucili da je imala potres mozga i amneziju), dok je Đelilovic, kao treci clan treceg tima, ostala uz svoj raniji nalaz.
Pravo otkrovenje će biti tekst presude Vrhovnog suda koji je Ljubu oslobodio samo zato što je tužilaštvo tvrdilo da je dobio udar u potiljak, a ima rane na lijevoj strani glave. U toj presudi Vrhovni sud, koji se ranije popišao na dvije oslobađajuće presude Kantonalnog suda, je utvrdio da iz svega, osim pogrešnog opisa relacije lokacija mjesto udarca-mjesto povreda na Dženanovoj glavi, proizlazi da se sve desilo onako kako je opisano u optužnici.
Tu će biti i validno (jer ta presuda nije ukinuta, nego je pravno valjano) utvrđenje o istinitosti iskaza Alise Mutap i njene amnezije.
To što ti citiraš u smislu pravne snage NE POSTOJI. Nalazi se u ukinitim presudama.
Ali, vezano za samu amneziju, volio bih da odgovoriš na dva pitanja.
1. Alisa Mutap, koja je prošla i poligraf, sve vrijeme poziva Državno tužilaštvo da je pred bilo kojom domaćom ili stranom komisijom vještači u pogledu toga govori li istinu i ima li amneziju. Državno tužilaštvo je zadnje produženje pritvora od 25 dana tražilo sa obrazloženjem "to vrijeme nam je potrebno da izvršimo vještačenje Alise Mutap, a onda ćemo podići optužnicu".
Državno tužilaštvo je podiglo optužnicu, ALI JE SLAGALO DA ĆE VJEŠTAČITI ALISU MUTAP U ROKU TIH 25 DANA. NIJE JU NIKAD VJEŠTAČILO.
Šta, po tebi, može biti razlog za to?
Meni kao posmatraču sa strane izgleda da ni Državno tužilaštvo nije dovoljno vjerovalo u svoju tvrdnju da Alisa Mutap glumi amneziju. Zato što nisu vjerovali u svoju tvrdnju se nisu usudili da je vještače, jer su se bojali da bi nalaz bio u njenu korist i onda ne bi mogli podići optužnicu.
Nisu htjeli da rizikuju, a rizik se sastojao u UTVRĐIVANJU ISTINE.
Bojali su se kakvu će istinu utvrditi tim koji bi Alisu vještačio.
2. Tužilac se mora prije svega rukovoditi istinom, jer služi narodu i istini. Ne smije cilj biti optuženje ili gonjenje po svaku cijenu, nego samo u slučaju kad i sam smatra da je na strani istine. Tužilac ima obavezu da provjerava i uzima u obzir i dokaze koji idu na štetu, ali i u korist osumnjičenog.
Zašto državni tužilac nije u obzir uzeo dokaze, tj. nalaze i dijelove vještačenja koji govore u korist Alise Mutap, nego je uradio istu grešku zbog koje je dvaput padala presuda Kantonalnog suda, a to je da je u obzir, suprotno svojoj zakonskoj obavezi, uzeo samo dijelove nalaza koji dovode u sumnju amneziju Alise Mutap?
Šta je motiv za to?
A evo i treće pitanje: Muriz Memić je izjavio da ga niko u Državnom tužilaštvu nije pitao ko je ubica, iako je saslušan kao svjedok. Da podsjetim, Državno tužilaštvo vodi istragu za prikrivanje i svi dokazi za ubistvo su ujedno dokazi za prikrivanje. Jer, ako tužilac sazna ko je ubica, onda može vidjeti motive naći poveznice navodnih prikrivača i ubice.
Ali, tužilac ga nije pitao. Iako zna, ako ništa iz medija svih ovih godina, da Muriz Memić tvrdi da zna ko je ubica.
Šta može biti razlog za ovo? Ima li tužilac pravo da ne pita ključno pitanje u pogledu istrage koju vodi svjedoka koji tvrdi da ima odgovor, a da istovremeno time tužilac ne dovede u pitanje svoju nepristrasnost. Jer izgleda kao da tužilac ne želi da riješi uspješno svoju istragu. Šta može biti razlog za to? Je li to uopšte moguće?
Je li ovo normalno? Je li zakonito?
Ili tužilac zna da Muriz Memić LAŽE DA ZNA KO JE UBICA, pa neće da ga ofira.
Ali, ima li tužilac pravo da u ovoj situaciji, kad vodi istragu i utvrđuje istinu, taj luksuz da svjedoka koji tvrdi da ima rješenje slučaja, ne pita o rješenju slučaja?
Je li to uopšte zakonito?
