Fenomenologija političkog stanja naše zemlje (III)
Ko su krivci za ovakvo stanje i kako ih poslati u historiju
Objavljeno: 07. 06. 2015 - 08:50 Novosti » Teme
Ko su krivci za ovakvo stanje i kako ih poslati u historiju
Prva stvar koju svaki istraživač kad studira i ocjenjuje našu najnoviju historiju, onu koja je započela 1990. godine rušenjem dotadašnjeg i stvaranjem novog političkog režima, mora konstatirati svakako je činjenica da nikakav bitno novi režim nije ni nastao, da je izmijenjena samo fasada režima, a da je režim vladavine bez naroda i totalne vladavine cjelinom društva ostao isti.
Podjela zemlje
Štaviše, može se s pravom i velikom argumentacijom dokazati da su se mnogi aspekti političkog života i društvenih odnosa uopće, posebno stanja prava građana unutar nastalog političkog režima, pogoršali, dakle da građani u novoj historijskoj konstrukciji koja se naziva putem iz totalitarnog u demokratski sistem društvenih i političkih odnosa nisu osjetili nikakve bitnije promjene i blagodati novog stanja. Tome treba dodati još i to da se u pogledu sadržine političkog života odigrava nešto što je zapravo tragično, a to je da se vraćamo na početne pozicije iz kojih je nastala cijela historija stradanja i urušavanja naše zemlje, države i opće propadanje njenog stanovništva.
Tako je stanovništvo desetkovano, pobijeno ili raseljeno unutar zemlje i po cijelom svijetu, a sve u cilju ostvarenja navodnih demokratskih promjena i konačne realizacije milenijskih ciljeva nacija čije su ostvarenje svojim narodima obećale vladajuće nacionalne oligarhije kada su naslijedile državu od prethodnog nenacionalnog režima. Ne samo struktura vlasti, ne samo stranke, ne samo ciljevi i orijentacije u politici, ne samo historijski ciljevi i težnje, nego bukvalno i vodeće ličnosti današnjeg političkog establišmenta kao da su izašle iz nekog muzeja relikata devedesetih godina prošlog stoljeća i ponovo stupile na političku scenu obećavajući nam opet ono isto što su obećavali i 1990. godine, a što je, kako svi znamo, završilo totalnom katastrofom koja je donijela razaranje zemlje.
screenshot-1
SDA, SDS i HDZ sebi su osigurale osvajanje vlasti i konzekventnu podjelu svega u zemlji čime se moglo vladati
Iz sadržine političkog života koji provode danas vladajuće stranke vidljivo je da se opet radi o onoj istoj tragikomediji koja je započela kao vesela igra spasenja iz komunističkog pakla na temelju spasonosnog sporazuma između tri „narodne stranke“, kako su sebe nazivale stranke SDA, SDS i HDZ, kojim su te stranke sebi osigurale osvajanje vlasti i konzekventnu podjelu svega u zemlji čime se moglo vladati, a prije svega teritorija i svih privrednih resursa i svih potencijala prema proporcijama određenim odnosom brojeva 5:4:3.
Tako je taj navodno spasonosni sporazum, koji nas je trebao osloboditi od komunizma, koji se, kako je poznato, sam sebe odrekao, bio uvod u besramnu podjelu vlasti, svih društvenih i prirodnih resursa i svih upravnih pozicija koje su osiguravale vlast i vladanje dobrima, da bi, na kraju, nastala trka ko će prije i više teritorija pretvoriti u zaseban upravni teritorij pod vlašću određene nacionalne stranke, što je bio uvod u konačnu podjelu zemlje koja je bila sastavni dio političke filozofije i strategije tih stranaka, a koja je kasnije bila i izvedena uz upotrebu oružja i uz apsolutno nepotrebne i najveće, mada sasvim uzaludne, žrtve stanovništva.
Nijedna od tih stranaka koje su nas uvele u tragična zbivanja nije ostvarila svoj program, ali ni odstupila od njegovih osnovnih ideja, pa je to dovelo zemlju u stanje paralize koja nas vodi u lagano odumiranje u svim oblastima života. Iako je iskustvo takvog oslobađanja od komunizma plaćeno enormnom i apsolutno nedopustivom cijenom, nijedna od nacionalnih oligarhija nema nikakve druge ideje da izvuče zemlju iz postojećeg katastrofalnog stanja nego opet podjelu zemlje ostvarenu nagodbom o podjeli vlasti po nacionalnom ključu i s pretenzijom da svaka od tih stranaka igra ulogu jedinog predstavnika nacionalnih interesa.
Jedini politički sukobi zbog toga su sukobi nacionalnih frakcija oko toga ko je autentični zastupnik nacionalnih interesa, a nikako šta je dobro za zemlju i narod. Tako se kao jedini način kako se s pozicija takvih politika vidi budućnost naroda i zemlje svodi na dovršenje ovog kasapljenja zemlje, što ne može donijeti nikome ništa dobro osim produženja vlasti onih koji su dokazali da nemaju ni intelektualne ni političke ni moralne pretpostavke da vode državu i narod, s jedne strane, ali i svođenja svake od naših nacionalnih grupacija na status praktičkih izbjeglica u vlastitoj zemlji, osuđenih na teritorijalizaciju koja je iznuđena, u kojoj će živjeti bez sposobnosti da egzistiraju u slobodi i na ljudski način, osim ako se ne bi priključili svojim tzv. matičnim državama.
Krnji plan
Sa stajališta srpskih i hrvatskih nacionalnih stranaka, to može biti cilj koji ima privid opravdanja, iako je vrlo upitan zbog svoje apsolutne nelogičnosti i ahistoričnosti takvih eventualnih tvorevina, ali sa stajališta većinskog bosanskog naroda, Bošnjaka, takva solucija je apsolutno nedozvoljiva, a njeni protagonisti, oni isti koje smo u dva navrata jedva onemogućili da ostvare plan stvaranja male, ali navodno prosperitetne muslimanske državice, koji su ipak djelimično proveli taj isti, mada krnji plan, ponovno ne probaju ostvariti, naravno uz pomoć svojih saveznika i ujedno ljutih protivnika iz srpskih i hrvatskih nacionalističkih stranaka.
Ono što je ovdje najbitnije i što traži odgovor je pitanje kako je moguće da unatoč svih iskustava i izvjesnosti o apsolutno štetne takve politike naši ljudi ipak podržavaju, istina sve u manjoj mjeri, ali ipak dovoljnoj za ostvarenje vladavine takve politike i njene nosioce. Jedini odgovor na to pitanje je da je naš narod doveden u takvu bijedu, lišen zemlje, pretvoren u stanovništvo koje je osuđeno na klijentelizam, da nije sposoban više da logično misli, a kad se uzme u obzir i činjenica da ga svi straše, ne samo njegovi lideri koji mu prijete strahom od namjera drugih (Srba i Hrvata), nego i srpski i hrvatski političari koji stalno lamentiraju nad vlastitom sudbinom i traže podjelu zemlje, pa čak i izdvajanje iz nje. Onda, zaista, nije čudno što se naši ljudi tako ponašaju.
Oni koji gotovo svaki dan dovode naše ljude u beznađe, prijete im na sve moguće načine, otvoreno im uskraćuju prava koja su im garantirana svim mogućim političkim i pravnim dokumentima, izigravaju strah od onih bespomoćnih jadnika koji se odluče za čin beznađa kojim samo sebi i svome narodu nanose štete. Takve isljeđuju, a nikada niko nije pozvao na izjašnjenje i proveo istragu koliko je negativnog naboja i osjećanja svojim izjavama izazvao, naprimjer, Milorad Dodik, prijeteći istupanjem iz Bosne i Hercegovine, što znači ponovni martirij onim Bošnjacima koji su još preostali nakon genocida izvršenog nad njima.
Zbog svega toga je u našim ljudima ubijena volja za otvoreno mišljenje i govor istine. Zbog toga smo nesposobni da nađemo izlaz iz stanja u koje su nas dovele naše političke vođe.
Autor: Akademik Muhamed Filipović
- See more at:
http://www.avaz.ba/clanak/181448/ko-su- ... 40MBh.dpuf