“Kada su ruske trupe ušle, to nije bila samo noćna mora, bila je to neka vrsta Armagedona”, rekao je jedan starac. “Krv, smrti, pljačka. Trideset i četiri godine u rudnicima i sve što sam učinio za svoju obitelj, sve je uništeno.”
U Ukrajini, Rusija grabi naprijed smrt po smrt
Thomas Gibbons-Neff and Anatoly Kurmanaev za The New York Times
Februar 27, 2024.
Ruske snage imaju neortodoksan pogled na prihvatljive razine vojnih gubitaka, sa spremnošću utrošiti trupe i opremu kako bi ostvarile čak i male dobitke na bojnom polju.
Dok je ruska vojska pokrenula svoju ofenzivu na istočni ukrajinski grad Avdiivku prošle jeseni, ukrajinske trupe primijetile su promjenu u svojoj taktici dok je kolona za kolonom ruskih snaga bila pustošena topničkom vatrom.
Ruske snage podijelile su svoje pješačke formacije u manje jedinice kako bi izbjegle granatiranje, dok se količina ruskih zračnih napada povećala kako bi se udarila obrana grada.
Bila je to jedna od nekoliko prilagodbi koje su Rusi napravili kako bi preokrenuli svoju sreću nakon katastrofalne prve godine . Ali te su promjene bile zamagljene jednom upečatljivom činjenicom: ruska vojska je i dalje bila daleko spremnija apsorbirati velike gubitke u vojnicima i opremi, čak i za male dobitke.
Ruske snage imaju drugačiji prag boli, rekao je ovaj mjesec jedan visoki zapadni dužnosnik, kao i neortodoksno gledište o tome što se smatra prihvatljivom razinom vojnih gubitaka.
Stotine tisuća i ukrajinskih i ruskih vojnika ranjeno je ili ubijeno od početka ruske invazije punog opsega, uključujući desetke tisuća prošle godine u bitci za istočni grad Bakhmut. Drugi grad na jugu, Marinka, pao je u ruke Rusije u siječnju, nakon teških borbi i više gubitaka.
Avdiivka je bila među najskupljima. Različite ruske procjene gubitaka koje kruže među vojnim analitičarima, proruskim blogerima i ukrajinskim dužnosnicima sugeriraju da je Moskva izgubila više vojnika zauzimajući Avdiivku nego u 10 godina borbi u Afganistanu 1980-ih.
Ali brojke žrtava je teško provjeriti - napuhane od strane koja je nanijela žrtve i umanjene od strane koja ih trpi - ostavljajući pravi trošak nepoznatim. Službeni broj sovjetskih mrtvih u Afganistanu, oko 15 000, smatra se znatno potcijenjenim.
Jedan istaknuti vojni bloger napisao je da su Rusi izgubili 16.000 vojnika kod Avdiivke, broj koji je za sada nemoguće potvrditi.
"Unatoč teškim gubicima Rusije u Avdiivki, oni još uvijek imaju prednost u ljudstvu na fronti i mogu nastaviti s napadima u više smjerova", rekao je Rob Lee, viši suradnik Instituta za istraživanje vanjske politike sa sjedištem u Philadelphiji.
Sporo kretanje Rusije naprijed dolazi u trenutku kada europske nacije jačaju potporu Ukrajini i jačaju vlastitu zaštitu od potencijalne ruske agresije. NATO je u ponedjeljak uklonio posljednju prepreku za odobravanje članstva Švedske , manje od godinu dana nakon što se Finska pridružila, širenje vojnog saveza koje prkosi nadama ruskog predsjednika Vladimira V. Putina da će razbiti jedinstvo njegovih protivnika.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski rekao je u nedjelju da je 31.000 ukrajinskih vojnika poginulo u borbama protiv Rusije. Njegovi su komentari privukli pažnju koliko su rijetki; sudionici rata gotovo nikad ne otkrivaju brojke žrtava. Ali većina zapadnih analitičara i dužnosnika kaže da je žrtva daleko veća.
Od početka invazije Rusija je bila spremna platiti posebno visoku cijenu za napredovanje u području istočne Ukrajine poznatom kao Donbas, gdje se nalazi Avdiivka. Dijelovi ove tradicionalno ruske govorne regije okupirani su od strane ruskih proksija od 2014., a opravdavajući invaziju punog opsega, Kremlj je lažno tvrdio da brani svoje govornike ruskog jezika, govoreći da žele biti dio Rusije.
Neki vojni analitičari kažu da je preuzimanje pune kontrole nad Donbasom najmanji minimum koji ruska vlada treba da invaziju na Ukrajinu predstavi kao pobjedu kod kuće. To možda objašnjava spremnost Moskve da apsorbira ogromne gubitke kako bi ostvarila marginalne napretke.
Avdiivka je bila strateška, ali i simbolična za rusku ratnu propagandu zbog svoje blizine Donjecku, najvećem gradu Donbasa, koji je pod okupacijom koju podupire Rusija od 2014. Osiguranje Avdiivke odmaknulo bi ukrajinsko topništvo od grada, smanjujući civilne žrtve i pritisak na stražnjim opskrbnim vodovima.
Sklonost Kremlja da ispali više granata, okupi više ljudi i osloni se na mnogo veće i sposobnije zračne snage u ovom ratu omogućila mu je da postupno preokrene plimu protiv ukrajinske duboke obrane u Avdiivki. Ogroman trošak u ranjenima i mrtvima, kažu neki analitičari, bio je samo nusprodukt strategije koja je uvelike postigla svoj cilj, unatoč gubitku ljudi i materijala, pogotovo jer je zapadna vojna pomoć i ukrajinsko streljivo kasnije nestalo.
Barem za sada.
Ruski vojni analitičar blizak obrambenoj industriji, Ruslan Pukhov, napisao je prošli tjedan da je napad na Avdiivku bio dio šire ruske strategije pritiska na ukrajinske snage duž cijele linije bojišnice od 600 milja udarcima i sondama kako bi se neprijatelj iscrpio "putem tisuću posjekotina«.
"Međutim, takva strategija prilično je skupa za ruske oružane snage u smislu gubitaka, što bi moglo dovesti do iscrpljivanja njihovih snaga", napisao je g. Pukhov u ruskom časopisu za aktualne događaje. "To bi zauzvrat moglo ukrajinskoj strani ponovno dati inicijativu."
Većina analitičara, međutim, daje otrežnjujuće procjene o izgledima Ukrajine za 2024. ako ne dobije američku pomoć. Kako rat ulazi u treću godinu, obje strane se bore pronaći dovoljno ljudi da nastave borbu istom razinom intenziteta. Puno veća populacija Rusije, oko 144 milijuna, što je tri puta više od Ukrajine, daje joj značajnu prednost u radnoj snazi.
Razmjeri ruskih gubitaka djelomično su negirali utjecaj ove aritmetike.
Odluka Kremlja da pozove 300.000 ljudi u rujnu 2022. — prvi put od Drugog svjetskog rata — šokirala je i uznemirila naciju, pokazuju ankete . Stotine tisuća muškaraca već je pobjeglo iz zemlje kad je rat počeo, prijeteći da razbije sliku normalnosti koju je g. Putin njegovao.
Od tada je vlada pokušavala odgoditi još jedan krug mobilizacije što je duže moguće. Umjesto toga, pojačao je financijske i pravne poticaje za privlačenje osuđenika, dužnika, migranata i drugih ranjivih društvenih skupina na frontu kao dobrovoljaca. Također je počela striktno provoditi prethodno labavu obaveznu vojnu službu za mladiće.
U postu objavljenom u aplikaciji za razmjenu poruka Telegram 18. veljače, proratni ruski vojni bloger citirao je anonimni vojni izvor koji tvrdi da su od listopada ruske snage pretrpjele 16.000 "nenadoknadivih" ljudskih gubitaka kao i gubitak 300 oklopnih vozila u napad na Avdiivku. Ukrajinske snage pretrpjele su 5000 do 7000 nenadoknadivih ljudskih gubitaka u bitci, napisao je bloger Andrej Morozov.
Ove tvrdnje nije bilo moguće neovisno provjeriti.
G. Morozov je napisao da je odlučio objaviti gubitke u Avdiivki kako bi ruske zapovjednike držao odgovornima za ono što je prikazao kao nepotrebno krvavu kampanju. Svoju je objavu izbrisao dva dana kasnije, tvrdeći u nizu sljedećih objava da su na njega izvršili pritisak ruski vojni zapovjednici i propagandisti Kremlja.
U tim je objavama g. Morozov — koji se među blogerima smatrao prilično točnim u svojim izvješćima, ali i emocionalno nestalnim — govorio o okončanju vlastitog života. Pronađen je mrtav nekoliko sati kasnije, prošle srijede, prema riječima njegovog odvjetnika.
Ruska invazija na Ukrajinu prešla je u relativno predvidljiv ritam: Nijedna strana nema kapacitet pokrenuti masivne napade koji probijaju neprijateljske linije i koji omogućuju brze uspjehe na bojnom polju. Umjesto toga, manje jedinice guraju naprijed, uvelike se oslanjajući na topništvo i bespilotne letjelice kako bi osvojile svaki komadić zemlje.
Unatoč njihovim gubicima u Avdiivki, američki dužnosnici predviđaju da će Rusija nastaviti vršiti pritisak na ukrajinske snage na više dijelova bojišnice, nadajući se da će kijevske jedinice biti degradirane. Poraz na bojnom polju, zajedno s padom morala - pogoršanim neuspjehom Sjedinjenih Država da nastave opskrbljivati streljivom - mogao bi kremljskim formacijama dati priliku da iskoriste situaciju na terenu.
Ruska vojska, međutim, nema rezervne snage koje bi mogle odmah iskoristiti oslabljenu obranu stvorenu povlačenjem iz Avdiivke, rekli su ti dužnosnici. Američke obavještajne agencije procijenile su da se rusko vojno zapovjedništvo nadalo stvoriti snage sposobne za brzi proboj bojišnice, ali da je plan pokvaren potrebom za jačanjem obrane tijekom prošlogodišnje ukrajinske protuofenzive.
Napad na dobro ukorijenjene položaje znači da je napadačka snaga izložena daleko većem riziku: te trupe su izložene, a izvlačenje ranjenih i mrtvih s bojnog polja eksponencijalno je teže nego za one trupe u rovu. Ukrajinske trupe često su bile zapanjene količinom mrtvih i ranjenih ruskih vojnika koje vide razbacane po bojnom polju.
Ipak, ruske trupe i dalje dolaze. A s kritično malom artiljerijskom municijom, Ukrajinci su puno selektivniji kada će ga upotrijebiti. Jedan zapovjednik jedinice rekao je da je tražio vatrenu potporu grupi ruskih vojnika samo da je odbijen: nije bilo dovoljno ruskih vojnika da bi se opravdao napad.
"Ne možete ih baš zaustaviti", rekao je zapovjednik, inzistirajući na anonimnosti iz sigurnosnih razloga. "Dok se prednji kreću, oni dovode druge sa stražnje strane."
https://www.nytimes.com/2024/02/27/world/europe/russia-deaths-avdiivka-strategy.html
