Oridjidji,
dijelim mišljenje u potpunsti. I sama sam se još od dana kad su na moj rodni grad počele padati granate i ubijati civile postala još ponosnija što sam Bosanka, iako igrom ovih ili onih okolnosti zaista nemam isto etničko porijeklo kao "konstitutivni narodi" , pa čak ni oni mnogi drugi ostali etnički koji se pominju.
Ja sam "Ostali" u smislu da se ne želim izjašnjavati po etničkoj liniji (iako se apsolutno iste ne stidim).
Jednostavno smatram da je prvenstveno identifikovanje sa državom zdravorazuman pristup političkom identitetu, jer se dokazao uspješnim u naprednim državama.
Evo primjera- upitajmo osobu iz regiona u kojem se govori njemački jezik da li je Švicarkinja ili Njemica? Šta mislite, koji će vam odgovor dati?
Naravno, Bosanstvo niti želim niti mogu nametati većini stanovnika moje domovine (BiH) jer vidim da im to iskreno nije važnije od njihovih etničkih porijekala ( tj.vjerske pripadnosti), ali mi još uvijek nije jasna niti će mi biti jasna rezervistanost konstitutivnih prema "Ostalima", a naročito prema ne-etničkim "Ostalima", onima koji ne žele svoju nacionalnost vezati uz svoje etničko porijeklo, već smatraju da su po nacionalnosti Bosanci. Čak i kod Bošnjaka sam primijetila dozu rezervisanosti prema "nebošnjacima" koji žive ili su odvueijk živjeli u Federaciji, a ista je savim neracionalna po mom ubjeđenju.
Posebno pitanje je da li je ta rezervisanost prema ostalima zapravo samo odraz susreta osoba ruralne provenijencije sa onima urbane, ili je to jednostavno posljedica činjenice da je i tzv. društveni kapital u BiH podijeljen po toj konsitutivnoj liniji, tj. Bošnjaci se uglavnom druže s Bošnjacima, Srbi sa Srbima, Hrvati s HRvatima zato što je brojčano malo oni nekonstitutivnih...a i da neko ne bi nešto "pogrešno lano"
pozdrav
TrueFairplayer
oridjidji wrote:Nema nama lijeka sve dok se u ovoj državi svaki čovjek rođen u Bosni, ne zove Bosancem prije svega i dok isti za svoju nacionalnost i zemlju uzme Bosanstvo i Bosnu. Najgore je sto se narod u BIH podijelio po vjerskoj pripadnosti i ravzio vlastiti etnicki osjecaj koji ih tijera od Bosne i gura pod tuđe zastave. Jedino su Bosanci ljudi koji ne vole svoje, bez obzira na vjeru. Jedan rođeni Banjalučanin, pravoslavac, čiji je porodično stablo 200 godina tu, pravi se večim Srbinom od Dositeja Obradovića ili jedan Travničanin, katolik, čije je p. stablo u BIH čak i duže nego recimo od prvo spomenutog, sebe smatra večim Hrvatom od Tuđmana, a jedan Sarajlija, musliman, poistovječuje se sa Bošnjaštvom kao reisovim epitetom za skupinu muslimana na ovome prostoru koji imaju dugu historiju od dolaska Otomana na ovo podrucj, taj voli Bosnu i neda na nju, ali se rado poistovjecuje sa Turskom (dali je tome uzrok inat ili tuvljenje srpske propagande iznad nasih glava tesko je reci). U danasnjem ustavu BIH nema mjesta za one koji se osjecaju Bosancima, a svoje srce vezu za zemlju u kojoj su rođeni i smatraju je svojom bez obzira koje su vjere. Oni se bez obzira koje li su vjere, nebitno je "da li se krste" , "klanjaju" ili "neklanjaju", bez obzira na to oni se nepoistovjecuju sa etnickim skupinama u BIH. Oni su svoji i oni su Bosanci.
U ovome ustavu koje imamo mi nemozemo biti Bosanci, ali mozemo biti Srbi, Hrvati ili Bosnjaci. Zar to nije malo diskriminatorno prema građanima ove zemlje i zar to nevodi u segregaciju?
U Americi da se rodis, ti si po defaultu Amerikanac, za porijeklo i etnicku, vjersku pripadnost niko te ne pita. Tako bi i kod nas trebalo biti. Svi mozemo biti Bosanci i sebi dati epitet Bosanski ispred etničkog ili vjerskog obilježja kojeg imamo. Rođen u Sarajevu, u njemu živim od pamtivijeka, moje porijeklo je specifično Albansko-Crnogorsko, ali po rođenju sam Bosanac i time ću se smatrati do smrti. Sad će neko reći "divi šipca ili šošona, đetića što nam sere kako u BIH treba da živimo" ili " nemoze on iskreno da voli Bosnu njegovi roditelji nisu odavdje".
Ono sto nama treba jeste jak drzavni aparat koji ce stati iza Bosne, ali tesko je od govana pitu napraviti. Dok se nasa svjest neizmjeni i svi budemo vise cijenili ono sto je nase od onoga s cime nas poistovjecuju tj. sa imaginarnim maticama (Srbijom, Hrvatskom, Turskom) i dok svi nebudemo stajali iza Bosne, nama napretka nema.
mir, mir, mir-niko nije kriv 
