Citati koje bi podijelili s drugima

[Converse]

Sjećam se kako sam Vam kazala da su najljepši i najčvršći prsten Vaše ruke oko mojih ramena. Oni hladni obruči oko prsta, bez obzira na vrstu i vrijednost materijala od kojeg su napravljeni, predstavljaju samo simbol. Ne trebaju mi simboli, želim živi prsten oko sebe!

[Tkd]

Najveći pisci današnjice se prezivaju ateisti ili agnostici zato što se boje priznati da postoji misteriozna granica, sviđalo se to nama ili ne, i to ih čini inferiornim.

Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče - uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga - ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove

Ako budeš dovoljno jak, nemoj se uopće stidjeti izigravati slabića; to će nagnati tvog neprijatelja da izgubi opreznost i napadne prije vremena.

Na Svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu,bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste,sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.Samo postoji taj trenutak i ta nevjerovatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla !

Smatrajuci da je svaki dan isti - mozes oslepiti.
Svaki dan je drugaciji, i svaki dan donosi novo cudo. Samo treba obratiti paznju na to cudo...

[potočanka]

ako me se i sjetiš ponekad, nemoj mi se javiti. jer ti ćeš se javiti iz puke dosade, a ja ću opet pomisliti da ti je stalo. već sam se jednom tako zarazila s tobom. ovaj put ne bih podnijela....

[smak]

ako me se i sjetiš ponekad, nemoj mi se javiti. jer ti ćeš se javiti iz puke dosade, a ja ću opet pomisliti da ti je stalo. već sam se jednom tako zarazila s tobom. ovaj put ne bih podnijela....

sto me nadje....

[Ambrozija]

Najjača kušnja je bijeda. I najmudrije ribe glad tjera na udicu.

[Ambrozija]

whenever I start feeling sad, because I miss you, I remind myself how lucky I am to have someone so special to miss.

[Ambrozija]

Djetinjstvo nam ostaje u sjećanju kao čitava decenija, mladost kao godine, zrelost kao mjeseci, starost kao nedjelje.

[Ambrozija]

Kasno je. Ležiš u krevetu i ne možeš da zaspiš. Ulica je mirna, s vremena na vrijeme vjetar u baštama pomjeri drveće. Negdje zalaje pas; udaljenom ulicom prolaze kola. … A sna nema. … Ne pomaže ti da ideš gore-dolje, da ustaneš i ponovo legneš. To je jedan od onih časova u kojima nema načina da pobjegneš od samog sebe. Tobom će zagospodariti misli i kretanja duše, a društva nema da se, kao obično, ispričaš. Onome ko je u tuđini, pred oči izlaze kuća i bašta u domovini i djetinjstvo, šume u kojima je proživio najslobodnije i najnezaboravnije dječačke dane, sobe i stepeništa na kojima se čula graja njegovih dječačkih igara. Slike roditelja, strane ozbiljne, ostarjele, sa ljubavlju, brigom i tihim prijekorom u očima. Pruža ruku i uzalud očekuje da i njemu neko pruži desnicu, prekrivaju ga velika tuga i usamljenost; izranjaju i drugi likovi i u nesigurnim i ozbiljnim raspoloženjima ovih sati čine nas, gotovo sve, tužnim. Ko u mladosti nije zadavao brige svojim najbližima, odbijao ljubav i prezirao naklonost, ko nije bar jednom iz inata i obijesti izbjegao sreću koja je pred njim stajala, ko nikada nije povrijedio svoj ili tuđ ponos, ili se ogriješio o prijatelje nekom nesmotrenom rječju, nekim ružnim i uvredljivim ponašanjem? Sada svi oni stoje pred tobom, ne govore ništa i čudno te gledaju mirnim očima, a tebe je sramota od njih i od samog sebe. … U našem užurbanom i neosjetljivom životu začuđujuće je malo sati u kojima duša može da bude svjesna sebe, u kojima život ustupa mjesto smislu i duhu, a duša neskriveno stoji pred ogledalom uspomena i savjesti. To se vjerovatno dešava pri preživljavanju velikog bola, vjerovatno nad kovčegom majke, vjerovatno na bolesničkoj postelji, na kraju nekog dugog usamljeničkog putovanja, u prvim satima ponovnog vraćanja u život, ali to uvijek prate nemiri i mučenja. Vrijednost ovakvih budnih noći je baš u tome. U njima duša uspijeva da bez snažnih spoljašnjih potresa dođe do onoga što je pravedno, bez obzira da li je to čudno, ili zastrašujuće, da li je za osudu, ili za žaljenje.

[Ambrozija]

Satkane su od lagane mjesečine, pomješane sa morskom pjenom, od sjaja dragog kamenja i ezoteričnih ulja, nježne i čežnjive, tajanstvene i požudne...Podarene su muškarcima kao dar Božiji, kojim oni nikad ne naučiše da pravilno "rukuju", pa im je to često stvaralo glavobolju. Mogu da usreće, rastuže, uzdignu i obore, probude i uspavaju. Mogu da budu najdivniji prijatelji, ali i dostojni neprijatelji. U svakom slučaju ih trebamo voljeti, inače nježna i tajanstvena mjesečina, ili živahna i razigrana morska pjena začas nestane i muškarcu ostane mrkla noć, ili prazno more. Često su oprezne kao srne ili ratoborne kao lavice, ali kada im uliješ povjerenje, kada ih "pripitomiš" ljubavlju i pažnjom, razumjevanjem i nježnošću, kada im se dokazeš svojom snagom (naravno, ne fizičkom) i postojanošću - shvatiš da ne postoji ništa divnije na ovom svijetu....Ali uvijek i ponavljam uvijek moraš biti dostojan njihove ljubavi. Poklekneš li, osjetiće te kao tigrice, nepogrješivo i hladno i ti si završio. Bez mnogo samilosti, bez mnogo priče, hladno će odsvirati kraj.

[Aleluja]

Dok drugi objašnjavaju život, ti mahni rukom i odživi ga!

[Tkd]

Da nisu varali pojedinci ne bi ni bilo ljubavnih citati o toj jakoj ali ipak slomljivoj ljubavi.

[Ambrozija]

Tri stvari odaju čovjeka: njegove oči, njegovi prijatelji i njegovi omiljeni citati.

[nevidljiva_]

Postoje oni od kojih ne možete otići. I oni kojima se uvijek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni još uvijek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja. Slučajni i namjerni saputnici.Istopljena
prijateljstva. Promašene ljubavi. Po neki ispušten znak. Gdje tebe da smjestim? U one od kojih ne idem, ili one kojima se uvijek vraćam.

[Ambrozija]

Treba uvek biti pijan. Sve je tu: i početak i kraj mudrosti. Da ne biste osećali strašno breme Vremena koje vam slama pleća i povija vas prema zemlji, treba da se opijate bez predaha.
A čime? Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam je volja. Ali opijajte se.
Pa ako se katkad, na stepeništu kakve palate, na zelenoj travi u nekom jarku, u sumornoj samoći svoje sobe probudite, kad je pijanstvo već popustilo ili nestalo, zapitajte vetar, talas, zvezdu, pticu, časovnik, sve što juri, sve što huči, sve što peva, sve što govori, zapitajte koji je čas; i vetar, talas, zvezda, ptica, časovnik, odgovoriće vam: “Čas je da se opijate! Da ne biste bili mučeničko roblje Vremena, opijajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili vrlinom, kako vam je volja”

( )

[Entropio]

"I imao je pravo, moglo se zaista dogoditi da i ne stignemo, ali smo stigli, a kad bi svi ljudi malo bolje promislili, uvjerili bi se da život ne zavređuje da se o njemu toliko brinemo..." - Mihail Jurjevič Ljermontov, "Junak našeg doba"

[stachu]

Ponekad žena oprosti onome ko zloupotrebi priliku, ali nikad ne oprosti onome ko je propustio.

I ovo moze sa obrnutim ulogama...

[Aleluja]

Sve će to narod pozlatiti a dao Bog i pomlatiti!

[stachu]

.

[Ambrozija]

Nikada joj nisam rekao da je volim, ne zato što je nisam volio, nego zato što sam znao da će te dvije riječi pokvariti sve. Bezobrazna, uvijek se durila, glumila da je ravnodušna, nepopravljiva, sposobna da voli i mrzi u isto vrijeme. Znala me zavesti, ona sama, kao deset drugih. Znala me izludjeti, naljutiti, kao niko nikada. Osposobila me da zavolim, baš nju. Ali zauvijek onesposobila da volim ijednu drugu onako jako, onako ludo, nezrelo, bahato, ali svejedno vjerno .. Zauvijek.

[honky tonk]

"I imao je pravo, moglo se zaista dogoditi da i ne stignemo, ali smo stigli, a kad bi svi ljudi malo bolje promislili, uvjerili bi se da život ne zavređuje da se o njemu toliko brinemo..." - Mihail Jurjevič Ljermontov, "Junak našeg doba"

odlicna knjiga.

[Sabirni centar]

Postoje oni od kojih ne možete otići. I oni kojima se uvek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni još uvek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja. Slučajni i namjerni suputnici. Istopljena prijateljstva. Promašene ljubavi. Poneki ispušten znak. Gde tebe da smestim? U one od kojih ne idem ili one kojima se uvek vraćam?

[Ambrozija]

Kada mi se neki pisac hvali kako perfektno govori šest jezika, obično mu savetujem da se zaposli na nekoj hotelskoj recepciji. Tamo čeznu za takvima! Ja, lično, imam velikih muka i sa maternjim. Jedva nađem reci koje su mi potrebne za sva čuda koja nam se događaju...

[Ljuska_u_BaklaFi]

"..i tako ti Boga, ne vraćaj se u moj život. Ja sam sretna onoliko koliko to može biti nesretan čovjek."

[Entropio]

"Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo." - M. Selimović

[Tkd]

S kim si - takav si