Rizvan wrote:Pod komforom u Bosni se valjda podrazumjeva život sa roditeljima do ženidbe/udaje, a neki nastave živjeti i poslije ženidbe. Nekoliko generacija po istim krovom.
A što se tiče cimera, i kod nas prije pedesetak godina, svaki grad koji je imao razvijeniju industriju, imao je i samačke hotele, gdje su radnici djelili zajednički životni prostor i to je omogučilo mnogima iz zabačenih krajeva da zauvijek promjene svoje živote i stanu na noge. Isti slučaj i u SAD-u, mladi ljudi u početku žive sa cimerima, a onda kad stanu na noge, žene se i sele u predgrađa. To nije nikakvo preživljavanje, to je uobičajen životni ciklus.
sve se slazem
samo zelim reci da nikoga ne ceka vila sa bazenom ili bar dvosoban stan u nekom pristojnom kvartu. niti plata koja ce mu to omogucuti narednih 5 godina
i sto je covjek stariji i pogotovo ako je nesto imao i postigao u zivotu (poput onog medicinara iz nisa sto se vratio prvi dan) - to mu je teze
o tome pricam, o ocekivanju, odricanju i trajanju tog stanja
najvise o dolasku i pocecima.
i realno postoje te izrabljivacke firme koje dovlace ocajne ljude koji pristaju na uslove na koje domaci nikada ne bi.
neko se nadje u tome, jer je to jedini nacin da dobije papire, prezivi "porodjaj" i nastavi dalje
neko pukne i vrati se
ali ljudi vjeruju u facebook slike, provode, izlete, sijela ...
ili bajku da je par posudio 10.000 eur, dosao u norvesku bez papira

i zaradili za godinu ili dvije da kupe stan u norveskoj, kucu u selu, auto svakom i jos plate svadbu 20-30.000 maraka
