zijancer wrote:why is that?
interesantno je ovo sa morfološkom množinom koja je funkcionalno jednina
pokušavam sebi predstaviti primjer
mravi su pojeli pileću glavu?
ne, mravinjak je pojeo pileću glavu?
(sori za sliku, flešbek jednog videa o mravima od prije par dana)
Dios mio! Zar ne?
Nije semitski, ali jeste romanski.
-im jeste sufiks za množinu muškog roda(a ne majestic mi - kao što je objašnjeno u knjizi koju sam postavila, a ne nakim blogovima, te čak ima par izuzetaka od pravila gdje imenice ženskog roda mogu uzeti taj sufiks)
Primjer tog pravila je śārāf - odnosno seraph i množina śərāfîm -seraphIM . I kada je imenica u množini, pridjevi i glagoli su u množini kao otprilike i u našem jeziku.
Elohim kada posmatraš sa pozicije gramatike/morfologije jeste množina. Međutim u Knjizi Postanka (JVC ako imaš šta da dodaš oko ovog, bujrum), glagoli i pridjevi koji se vežu uz ovu imenicu su u jednini.
Kao što je Smrčak napisao da je Allah "lično ime" božanstva, Elohim je jedno od 7 svetih "ličnih imena" (JVC again ako griješi ispravi me) - i u knjizi postanka je to ime Boga Izraelaca i piše se velikim slovom, te piše:
כו וַיֹּאמֶר אֱלֹהִים, נַעֲשֶׂה אָדָם בְּצַלְמֵנוּ כִּדְמוּתֵנוּ; וְיִרְדּוּ בִדְגַת הַיָּם וּבְעוֹף הַשָּׁמַיִם, וּבַבְּהֵמָה וּבְכָל-הָאָרֶץ, וּבְכָל-הָרֶמֶשׂ, הָרֹמֵשׂ עַל-הָאָרֶץ6
And God said: 'Let us make man in our image, after our likeness; and let them have dominion over the fish of the sea, and over the fowl of the air, and over the cattle, and over all the earth, and over every creeping thing that creepeth upon the earth.'
Tada reče Bog: "Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim, što gmiže po zemlji!"
Ova diskrepancija u gramatičkom broju i sintaksi u hebrejskom se zove i pluralis excellentiae, te kao što sam našla, ima sličnosti sa pluralis maiestatis na koje se Smrčak referira.
S tim da je sama imenica u množini - Bogovi, a ne kao u slučaju gdje naprimjer stoji i Allah (jednina) reče: Mi ćemo...
Kao i mnogi drugi jezici, u hebrejskom gramatički broj (ako se sjetimo iz škole: rod, broj imenica) se tvori nastavcima na imenicama, glagolima i pridjevima. Jako mali broj imenica (baš poput elohim ali kada se referira na Elohim - Boga Izraelaca) ima taj nastavak -im koji ne utječe na slaganje glagola i pridjeva koji bivaju u jednini.
S tim da ima i izuzetak gdje se imenica Elohim i pridjev slažu u rodu i broju: Elohim Hayiym (- im na obje vrste riječi), ali je glagol u jednini - primjer navode da se nalazi u Ponovljenom zakonu.
S obzirom da ni ja ne znam hebrejski (ali poznajem lingvistiku, te mi čitanje ovih objašnjenja za jezike koje i ne govorim ne predstavlja problem, mogu ti navesti primjer iz jezika kojeg dobro poznajem
U engleskom možeš vidjeti rečenice (ovdje se referiram na British English)
Police are ....
To su collective nouns (da, svjesna sam činjenice da Elohim nije collective noun, ali pokušavam da dam primjer gdje se broj ne slaže uvijek) u engleskom jeziku i poslije njih uvijek ide plural, riječi tipa: family, team, audience, ili police.
One su u svom morfološkom obliku jednina, međutim dolazi glagol u množini te se time krši pravilo slaganja broja kod subjekta i predikata.
Ali, jezik je živa stvar i sklon je promjenama jer ne trpi kruta pravila

s obzirom da je jako teško čak i native speakerima stalno paziti na slaganje roda, broja i svega ostalog u rečenicama tipa
The government are stupid, it has not voted for that law (ovo sam dajem glup primjer)
sve ćeš više primjera naći da je glagol u jednini i za polica i za family itd.
Što se tiče Elohim - kada nije "lično ime" Boga Izraelaca - onda se ponaša kao obična imenica i znači bogovi - Exodus 20:3, Nećeš imati drugih bogova osim mene.
Edit: primjeri koje sam našla za neslaganje:
imenice muškog i ženskog roda u množini koje uzimaju glagole, pridjeve i zamjenice u jednicni su Behemoth, Adonim i Baalim - te se ovaj izuzetak naziva honorific plural - kod nas ti i Vi
https://en.wikipedia.org/wiki/Honorifics_(linguistics)
Kada se zaroviš u etimologiju same riječi, nudi se par objašnjenja, te naravno tu su poveznice sa ostalim semitskim jezicima:
Biblical Aramaic ʼĔlāhā /Syriac Alaha ("God"), arapski ʾilāh ("god, deity") (or Allah as "The [single] God").
S obzirom da su svi jezici koje smo do sada spomenuli semitski, logično je da postoji dosta sličnosti u "imenu" ili nazivu za pojam božanstva.
Meni je samo bilo nejasno šta se pokušalo dokazati, osim povezanosti semitskih jezika?
Da je lično ime Boga Allah? Šta to implicira?
Da li to znači da Bog u drugim jezicima nema lično ime?
P.S. naiđoh i na teoriju da im je ovo ostalo iz vremena politeizma

ali to je već drugi par scissorsa