Hakiz wrote:¤ jelena ¤ wrote:
Nego, odosmo od teme....hajmo joj se vratiti...
Šta ti misliš, Hakize, kao muškarac, može li lijepa i seksipilna žena sakriti svoju ljepotu i svoj seksipil jednom maramom ili komadom platna koji prekriva njeno tijelo i njenu kosu?
Pritom mislim na hidžab, abaju pa čak i nikab - ne na burku.
Hidžab i abaja ne mogu ako su krojeni po mjeri. Nikab prvenstvno zaklanjanje lice tako da se ljepota i može sakriti.
Seksipil nije samo oblik. To je i govor tijela, način kretanja, način na koji se govori, gleda. Seksipil je više nego jednostavni zbir sastavnih dijelova.
Ogroman broj pokrivenih žena i djevojaka u Sarajevu u ovim ljetnim vremenima ne samo da im odjeća ne krije seksipil i ljepotu, nego kroj koji je najčešći djeluje tako da što je žena zgodnija odjeća to više naglašava.
Mogu ti reći da ove ljetne haljine, suknje, pastelnih boja koje mlade pokrivene Sarajke najčešće oblače tako seksi padaju niz tijelo tako da ako žena ima lijepu guzu ističe joj je, a još ako malo njiše dok hoda, to je za izludjeti. A pokrivanje tako uokviri lice, čak ga i malo preoblikuje, zategne, da u kombinaciji sa šminkom za koju su te djevojke postale srtučnjakinje postaje ljepše nego što bi se moglo povjerovati
Čak i kod žena i djevojaka koje nose abaju, i to mislim na one malo konzervativnije koje su u tamnim bojama (najčešče crnoj i smeđoj), ako ne nose preširok kroj, a lice je otkriveno, po licu i govoru tijela se da primijetiti seksipil.
Uostalom, naljepša i najseksipilnija žena koju sam u životu upoznao (pa i vidio i uživo i u medijima,na filmu itd) je bila pokrivena. I to je toliko lijepa da su nas u šetnji druge žene znale zaustavljati na ulici ili prekidati u ispijanju kafe kako bi joj rekle da je najljepša osoba koju su u životu vidjele. Muškarci su samo gledali ispod oka, nisu smjeli prići
Izgleda da smo mi muškarci hrabriji na riječima nego na djelu.
P. S. Izgleda da razvijam fetiš na ove naše pokrivene. Ce est la vie...
Lijep opis i skoro u potpunosti ga potpisujem, barem ovo što ja kao žena mogu pojmiti i zaključiti na osnovu svog iskustva. Nijanse i različitosti u ovom kontekstu su zanemarive.
Samo bih dodala da čak ni nikab ne može sakriti prelijepe oči jedne lijepe žene, ali ni prelijepe oči jednog lijepog muškarca
tako da ću zbog toga taj oblik pokrivala u ovom kontekstu eliminisati. Što se tiče seksipila, kao neizostavnog segmenta fizičke ljepote jedne žene, ja bih ga najjednostavnije, i najobjektivnije, izjednačila sa energijom koja ne može nestati ako žena svoje tijelo pokrije nekim širokim komadom odjeće.
To je nešto s čim se rodiš i što se vremenom i iskustvom nesvjesno mijenja, ali je uvijek prisutno.
E, sad...sve ovo što si ti napisao o ženama, njihovoj ljepoti i seksipilu (a to je univerzalija, odnosi se na sve žene, kako pokrivene, tako i nepokrivene) ja mislim da znaju i iz svog iskustva mogu potvrditi svi odrasli muškarci. Potpuno isto, naravno, važi i za sve odrasle žene. One takođe jako dobro znaju da lijepa i privlačna žena, kako god obučena bila, privlačiće pažnju muškaraca potpuno nezavisno i od svoje i od njegove volje. A kad kažem odrasli, mislim na zrele ličnosti koje imaju najmanje.... prosječno razvijenu sposobnost apstraktnog mišljenja tj. poimanja složenih, nevidljivih i neopipljivih pojava, kao što su energija, ljubav, smrt, religija, duhovnost, odgovornost, moral. (Ovdje ću samo podsjetiti, sve one koji ovo čitaju, da je ta sposobnost apstraktnog mišljenja jedino ono nešto što čovjeka razlikuje od ostalih životinjskih vrsta na planeti Zemlji, svidjelo se to njima ili ne.)
Ako je, dakle, sve ovo zaista tako, mene zanima kako je onda moguće da većina tih odraslih ljudi, jednu čvrstu životnu odluku religiozne žene, da do kraja svog života nosi hidžab i burkini, vezuju isključivo za njenu interakciju s ljudima, uglavnom samo s muškarcima ili eventualno za nekakvu njenu potrebu da njima, znači, opet drugim ljudima, pokazuje i signalizira kako je ona (dobra, smjerna, pokorna ili najčešće prava) muslimanka? Zašto je problem shvatiti da je i ta njena odluka i sprovedba iste nešto što je, u suštini, potpuno nezavisno od drugih ljudi. Da je njena pokrivenost njen lični izbor jednog sistema vrijednosti i u tom sistemu stepena razvoja njene religioznosti. Ne morala, ne duhovne ljepote...kao kategorija koje se mogu porediti s drugim ljudima i na taj način vrednovati.... već stepena razvoja lično njenog odnosa prema jednom neuporedivo jačem i važnijem autoritetu, nego što je to bilo koji čovjek i njegovo: mišljenje, ponašanje, propis i zakon, koji nikad neće biti jednaki nečemu što je apsolutno i sveprisutno kao što taj vrhovni autoritet, za nju, jeste.
Znači, ako smo zreli, odrasli ljudi mi ne moramo uopšte biti vjernici, pa tako ni muslimani, da bismo ovo mogli razumjeti. Dovoljna nam je već pomenuta sposobnost apstraktnog mišljenja koja nas, po definiciji, čini tim misaonim bićima, jedinstvenim jedino po toj misaonosti i dovoljan nam je naš sistem vrijednosti koji tu spososbnost visoko vrednuje – a opet, mnogi od nas to ne mogu ili neće da shvate i o pokrivenoj ženi razmišljaju kao da su zapeli negdje na pragu zrelog doba u svom psiho-fizičkom, a to znači i moralnom razvoju. Pritom, dok ovo pišem, uopšte ne mislim ni na koga konkretno od forumaša ovdje, što mi nije ni na kraj pameti kao nekakav relevantan uzorak na osnovu kojeg donosim bilo kakve zaključke. Govorim o onome što sam ja imala prilike da vidim, čujem u stvarnom životu i pročitam u medijima kao nekakvom ogledalu šire javnosti.
U skladu sa svim ovim što sam dosad napisala, mislim da nema nikakve razlike, u odnosu prema pokrivenoj ženi, između čovjeka muslimana (kao i sistema, državnog uređenja) koji će ženi silom (u djetinjstvu i ranom pubertetu) nametnuti pokrivanje i čovjeka ateiste i nemuslimana (kao i sistema, državnog uređenja) koji će taj komad platna na njenom tijelu vidjeti i tretirati samo kao poruku upućenu isključivo ljudskom, njegovom ili njenom, pogledu – bez imalo svijesti o ličnosti, sistemu vrijednosti i dostojanstvu žene koja to platno na sebi nosi. I jedni i drugi njenu pokornost bogu (što u njenom sistemu vrijednosti predstavlja vid uzvišenosti) izjednačavaju sa pokornošću čovjeku (ocu, bratu, mužu i ostaloj rodbini, što je vid nipodaštavanja njenog intelekta, poniženja i povrede njenog dostojanstva) - a to je ista ravan, isti nivo nerazumijevanja, banalnosti, egoizma i nepoštovanja žene kao ljudskog bića pa samim tim i njenih prava i sloboda. Prava da svoje tijelo tretira, otkriva i pokriva onako kako ona misli da je za nju najbolje i slobode da od cijelog spektra zakonitosti i raznoraznih okvira, kojima smo svi mi izloženi, ona izabere onaj zakonski okvir koji njoj najviše odgovara, a sve to pod uslovom da tim izborom, objektivno, ne ugrožava druge i da svoj izbor direktno, jasno i glasno ne nameće svima nama, drugima.
Eto, to je ono osnovno što ja mislim da bi se moralo imati u svijesti kada govorimo o ovoj temi.
vrh
